Ples nisu koraci.

´Ne može biti ovako lako! Ne, ne možeš tako lako pisati svaki dan.´ – moj unutarnji Kritičar me je u sekundi paralizirao. Poslušala sam ga – djelomično. Pisala sam, ali nisam objavljivala. I to ne nužno poradi Njega, već zbog poštovanja prema pauzi.   Prisjetila sam se na tren da je moja Namjera vrlo jednostavnaNastavi čitati “Ples nisu koraci.”

Hodaj dalje sa mnom.

Sjećaš li se one igre kojom smo kao mali upotpunjavali dosadan put iz škole? Sad kad se sjetim, to nije niti bila igra. Nije imala čak ni naziv. To je bilo hodanje. Ustvari, način hodanja. Zig – zag. Moja desna noga ispred tvoje lijeve, pa tvoja lijeva ispred moje desne. Usklađeno. Korak po korak. 🙂 Nastavi čitati “Hodaj dalje sa mnom.”

Zrakoplovidba

Savršeno jutro. Zagrljeni jastuk mekan poput sovina paperja na glavi. Jutarnji zvuk ispunjava prostor onom mlinom Prirode koja se budi. ´Bit će ovo izvrstan dan! ´, pomišljam dok podižem roletne kao da slažem puzzle: Hoće li i ovaj djelić otkrivenoga dana odgovarati igri koja je upravo započela? Namotaj po namotaj, zahvaljujem na pruženoj ljepoti. NakonNastavi čitati “Zrakoplovidba”

Tele->Vizija

Dio sam jednog od onih domaćinstava (koja riječ – domaćinstvo. Više priliči statistici popisa stanovništva, nego li blogu hahaha) koja nemaju TV. Dobro, imamo tu crnu led ploču, ali nije funkcionalna u klasičnom smislu. Tijekom preseljenja ostala je bez ispravne antene (ups), a kako nitko nije niti primijetio da u stanu nema televizije, nismo seNastavi čitati “Tele->Vizija”

Samoljublje

Znaš onaj zvuk škripanja noktima po školskoj ploči? (AAAAAAAAA) Vjerujem da tako ova složenica zvuči većini ljudi. Ustvari, bit ću iskrena: Vjerujem da ova složenica tako zvuči – ženama. I to gotovo svim predivnim, nesebičnim, ljubavi prepunim ženama. Hej, ipak se ljubav treba davati i davati na tone i tone, isključivo drugima, i nesebično tražitiNastavi čitati “Samoljublje”

Bum – Stres – Srcotres!

Ova mi je popularna novosloženica na trenutak zaokupila svijest: Youthquake. Domišljato. Kako se potres na Mjesecu zove lunatres, na Zemlji zemljotres, potres na aktivističkoj sceni politika za mlade, očito – mladotres (slobodan prijevod), potres u smjeni svijesti i utjecaju na čovječanstvu ljudotres (ovaj sam izmislila), onda je potres u srcu – Srcotres! Dobro, i ovajNastavi čitati “Bum – Stres – Srcotres!”

Praznina je prostor.

Ovo nije post o tome je li čaša na pola puna ili na pola prazna. Ovo je post o Kanalu. Nedavno sam ti, u postu Koji si ti K*? pisala o stadijima svjesnosti. Ovaj Kanal-stadij gotovo svi zanemare. Super su zanimljivi i Konzument i Kontrolor, a najzanimljiviji je, i ono u što svi želimo samoNastavi čitati “Praznina je prostor.”

Piši, Bety, piši!

Piši, Bety, piši! Ili bolje rečeno: Tipkaj, Bety, tipkaj! Bez razloga, što god se događalo, tipkaj o tome. Evo npr. Trenutno promatram sestru dok traži akorde za svirati… Odsvira pjesmu savršeno i samo završi sa: ´Znači, previše kukanja.´ (Ilitiga pjesma je otpisana.) Nego, pitaš li ti ponekad svoje srce za savjet? Priopćiš li mu ikadNastavi čitati “Piši, Bety, piši!”

Ljudi smo (ili psi?), dogovorit ćemo se!

Jučer sam napisala vrlo iskren i ranjiv post. Uvijek sam se pitala, kako ljudi imaju snage tako što napraviti. Nakon što sam ga objavila, isključila sam mobitel i dozvolila sebi biti u toj dreniranoj praznini. Jer da, nakon što prođeš kroz more emocija odjednom, osjećat ćeš se kao da te to more izbacilo. Hoće toNastavi čitati “Ljudi smo (ili psi?), dogovorit ćemo se!”

Čestitam, preživjela si!

Iliti priča o auto-refleksiji. Ovo tipkam kako bih samoj sebi dozvolila, još jednom, po tko zna koji put, biti ok s činjenicom da nisam ni približno, a ne u korak, te famozne, svjetske definicije uspjeha ili neke životno sigurne normale. Ali ni blizu. Ne vidim joj ni siluetu od silne prašine. I opet sam pozvanaNastavi čitati “Čestitam, preživjela si!”