Ljubavnici, ne borci

U svojoj srži mi smo ljubav. Navodno. Tako se kaže. Uzmemo li to zdravo za gotovo i krenemo li od ovog, pomalo naivnog, stava, život bi nam vrlo brzo mogao postati neprepoznatljivo lagan i ugodan.

Ali tko još na to brije! Gotovo da smo učeni da se za sve treba boriti do iznemoglosti!

Ako smo rođeni ljubavnici, a ne borci, ima li onda i jedna tvoja borba smisla? :O

Onaj put kada si se borila skidati kile.

Onaj put kada si se borila za svoju vezu, brak, potvrdu od oca, majke…

Onaj put kada si se borila za globalnu promjenu klime, za ženska prava ili prava umirovljenika i društvene promjene.

Onaj put kada si se borila polagati ispite i paralelno raditi tri do četiri studentska posla…

Onaj put kada si se borila za novac.

Onaj put kada si se borila za svoju djecu.

Onaj put kada si se borila za svoju lokalnu zajednicu.

Onaj put kada si se borila za slabe i potlačene…

Sigurno ti niti jednom od tih puta nije palo na pamet da svaku od tih stavki – samo – voliš. (Meni je trebalo tri desetljeća da dođem na ovu briljantnu ideju!)

Današnji tekstom ti (si!) želim skrenuti pozornost na svaki taj „onaj put“ kada si išla protiv svoje ljubavne prirode i odlučila da se u borbi za ili protiv nečega nalazi smisao. Postavit ću nam i pitanja na koja će mnogima krvariti uši:

Što nakon borbe?

I, gdje se smisao skriva nakon nje?

Jednom kada odustaneš od borbe, uvidjet ćeš istinsku moć Namjere i koliko je samo moćno izreći ju na glas, a potom po njoj i kreirati stvari drugačije i lakše. Ključna riječ: lakše. Nije li prelijepo dozvoliti si preformulirati ograničenu motivaciju borbe u pravi vjetar u leđa (cijelu turbinu!) od namjere? Evo nekoliko primjera:

Moja je namjera poštivati svoje tijelo: Svu fleksibilnost i ograničenja, svu snagu i slabosti. Moja je namjera umjereno uvoditi promjene i dopustiti tijelu (i svim trilijunima stanica-pravim živim stručnjacima! ) da se prilagode novoj snazi na najprirodniji i najzabavniji način.

Moja je namjera duboko poštivati svačiji put, prihvaćati svačiji odabir i živjeti u miru s mojom okolinom. Ta namjera uključuje i dozvolu samoj sebi da se nekim ljudima mogu približiti kao i da se od nekih ljudi mogu i udaljiti. To me ne čini lošom osobom, to me čini osobom koja na kraju dana ima puno više toga za dati sebi, svojim voljenima, svojoj okolini, majci Zemlji, životu.

Moja je namjera raditi kako bih zaradila novac i kroz rad gradila sve ljepši i ljepši odnos sa samom sobom, s drugim ljudima i s novcem. Moja je namjera rasti u zahvalnosti od svih blagoslova koje si mogu priuštiti kroz ili bez novca.

Moja je namjera živjeti održivo, kupovati lokalno, skuhati si obrok od nule(…) odabirati uvijek malo bolju opciju od dvije ili tri koje se nude. Samo trunku bolje. Moja je namjera poštivati planet na kojem živim i znam da je to sasvim dovoljno da potakne druge da čine isto. Beskonačno vjerujem u Zemljinu moć samoregeneracije.

Moja je namjera biti pravi izraz uravnotežene ženske energije, kako bi cijeli svijet (energetski i fizički) jasno znao što je to. Moja je namjera misliti, osjećati i izražavati se na uravnotežen i jasan način pun ljubavi, kako bi doprinijela poravnanju i promjenama.

Moja je namjera VOLJETI. Borim se isključivo zagrljajima! 🙂

Volim te,

Elizabeta ❤

Objavio Elizabeta Petersdorfer

Profesionalni puhač vjetra u leđa, borac zagrljajima, meditator, autor i mentor.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

%d blogeri kao ovaj: