Koji si ti K* ?

Postoje trenuci u kojima si egu nedodirljiv. To su trenuci u čijem se bivanju, produbljivanju i produljivanju gradi tzv. flow, u nedostatku boljeg prijevoda – tijek. Niz sadašnjih trenutaka u kojim se život odvija ne za tebe, ne od tebe, već kroz tebe. Tijek. Tijek će te dovesti istinskom kreatorstvu – Životu koji si Ti.

Svjesna sam da si do sada naletila na ovaj ili neki sličan oblik fraze: ´Ti si kreator svog života´. I moram priznati da je to jako zgodna fraza, iako vjerujem da se danas koristi kroz krivo razumijevanje, a to je isključivo kroz odnos na misaoni svijet. ( I svjesna sam da ne postoji pravo i krivo. Zbog zanimljive poante posta, budi uz mene još malo!)

Moj problem s tom frazom je isključiva vezanost na toliko popularni zakon privlačenja i taj uzdizani svijet misli. Odnosi se na vizualizacije, metode privlačenja i što god se tu još stigne prodati. Namjera iza ovog bloga mi je upravo izazvati taj status quo cijelog ovog ponekad površnog, samorazvojnog, virtualnog svijeta i ohrabriti te da učiniš isto za sebe. Možda ti i ovaj post na trenutke bude blesav, i to je savršeno u redu. Namjera mi je za sada provesti te kroz četiri stadija duhovnog rasta. Definicije ovih stadija su nastale iz igre na papiru :), ali sam pronašla i istomišljenike, kao što je velečasni Michael Beckwith. (Ako prvi put čuješ za njega, pogledaj njegov kratak video na ovu temu ovdje)

Pokušat ću ti objasniti te faze na svoj, zaigrani način.

  1. Prvi stadij: KONZUMENT

Prvi stadij (prvi je, ne jer je manje ili više bitan od drugih, već je vibracijski najniži i ujedno je temelj od kojeg svatko od nas kreće) je stadij žrtve. Iskustvo u radu s ljudima i kreatorstvo u meni :), naziva ovaj stadij, ove divne ljude KONZUMENTIMA. I ja sam, kao i većina ljudi na ovom svijetu, bila, i još uvijek ponekad mogu biti, KONZUMENT. Zašto? Ovo je stadij u kojem ne stvaraš, već konzumiraš. Bilo da je riječ o ovisnim odnosima, o bilo kojoj fizičkoj ovisnosti ili o upijanju sadžaja poput vijestima, milijun jednom pogledanom motivacijskom videu, pročitanoj knjizi… Dokle god ti ne stvaraš, konzument si. Svijet izlijeva u tebe što god stigne. Da, da – čak i ako konzumiraš pozitivan sadržaj – ne kreiraš. Ne radiš ništa od njega. Samo upijaš kao spužva, umjesto da sjajiš kao svjetlost koja jesi. Mentalitet žrtve je karakterističan za ovaj stadij – Svi su drugi krivi za to što ti se događa, ne ti. Od politike do obitelji. I svi ti oni samo daju valjane razloge da i dalje budeš konzument. Nema odgovornosti. Dok ne otkriješ (većinom kroz motivaciju, jer je to danas mainstream) da ustvari možeš učiniti mnogo toga po pitanju svog života, jer ga ti živiš i jer imaš moć promijeniti ga.

Evo mog iskustva prvog stadija: Moderna depresija. Prije dvije godine sam samo razmišljala kako je to nova, zanimljiva podvrsta depresije. Zove se ´moderna´ jer je učestala u generaciji mladih koji su suočeni s nepronalaskom posla, izoliranjem od društva i općenitoj izgubljenosti i nesigurnosti. Nakon što sam završila fakultet i došla kući, i mene je dobrano ´oprala´. Zašto ovo navodim? Zato jer je za mentalno zdravlje ( i ne govorim ovo samo zato što sam nedavno objavila rad na ovu temu) izuzetno bitno imati dovoljno zaštitnih faktora. Rad, odnosno posao i financijska sigurnost je jedan od njih ( ostali su obitelj, crkva, uključenost u lokalnu zajednicu itd.). Ono što me je ´izvuklo´ je stav i znanje da AKO NE KREIRAM – KONZUMIRAM. I ovaj put u životu to nisam shvaćala površno. A što bi bilo površno shvaćanje toga?

2. stadij – KONTROLOR

Ukratko – KONTROLIRATI SVOJE MISLI NIJE ISTO ŠTO I KREIRATI. Nije isto kontrolirati svaku svoju misao koju osvijestiš, buljiti u vizualizacijske ploče, bljuvati beznačajne afirmacije, praviti se da depresije nema i tjerati se raditi stvari koje ne želiš raditi. To nije isto što i BITI KREATOR. I ovo je razlog zbog kojeg nisam oduševljena motivacijom. I ako ćeš me ikada uhvatiti kako ju koristim, koristit ću ju isključivo i odgovorno za kreiranje mjesta, vremena i prostora za pravu transformaciju. Opet, KONTROLOR je moj naziv za drugi stadij duhovnog razvoja koji je ustvari Manifestacija. Imam osjećaj da se danas ljudima, čim čuju riječ ´manifestacija´ zjenice rašire, usta razjape i samo čuju zveckanje ključeva novih automobila, stanova, miris novca i novih partnera. Živjeti kao KONTROLOR je definitivno moćnije i vibracijski kvalitetnije, ali nije ni frtalj onoga što je biti pravi KREATOR. I ego će te tu vješto nasamariti. Punina života se nalazi iza potpunog opuštanja, pa čak i te moćnosti privlačenja. Ovdje se mnogo ljudi više opeče nego li triumfira. I to samo jer ´ne vide svoje manifestacije!´. I opet su KONZUMENTI. Opet im nešto, netko treba. A kad god ti nešto treba, naći će se netko da ti nešto proda. Kako onda ´nadmudriti´ego? ( Moraš priznati da je beskonačno domišljat – sve za tvoje najveće dobro! 🙂 )

flow 2

3. Stadij: KANAL

Što se dogodi kada zagrebeš ispod same motivacije i manifestacija? Dogodi se nešto magično. Dogodi se da dođeš u kontakt sa svojom dušom i svojom vizijom. A kada si  poravnat, osjećaš impulse Inspiracije. Osjećaš da moraš djelovati! Da nešto silno iz tebe želi izaći! Da se nešto želi izroditi iz svog tvog iskustva, iz svih tvojih talenata! Možda ne znaš ni što, ni zašto, ali osjećaš to sve glasnije i glasnije u svojoj nutrini. Prirodno te popušta otpor i dopuštaš Tomu (što god To je) da malo po malo zaživi. Pa kreneš pisati  novi blog :), pisati pjesme, raditi origami, plesti, plesati… Život se odjednom događa KROZ tebe. Prirodno ti se ustaje ranije, i ostaje dulje raditi na tome što kreiraš.  Ne guraš sebe k tomu, nego te to vuče.  Pronalaziš sve lakše i lakše svoj Tijek, tvoj izražaj.

Taj Tijek je ono što će te dovesti do četvrtog stadija. Ne zaboravi ovo, jer je milijun puta jače od bilo koje motivacije:

Postoje trenuci u kojima si egu nedodirljiv. To su trenuci u čijem se bivanju, produbljivanju i produljivanju gradi tzv. flow, u nedostatku boljeg prijevoda- tijek. Niz sadašnjih trenutaka u kojim se život odvija ne za tebe, ne od tebe već kroz tebe. Tijek. Tijek će te dovesti istinskom kreatorstvu:  Životu koji si Ti. – Bety

TIJEK! Tijek je bio prečac izlaska iz moje moderne depresije. Ne vremenski prečac, već najispunjeniji, najefektivni prečac. Kako sam došla do svog Tijeka? Jednog sam dana odlučila pomoći djevojčici u susjedstvu. Nije joj išla matematika. Pomislila sam: ´Bar ću malo izaći iz kuće, matematika mi je uvijek bila zabavna i laka´ i otišla joj pomoći. Instrukcije nisam naplatila jer nisam mislila da je to nešto posebno. Svaki put me je rad s njom stavljao u moj Tijek. Toliko bi me to razbudilo, razvedrilo, povezalo samu sa sobom… Malo po malo pročulo se da držim instrukcije. Imala sam sve više klinaca s kojima sam radila, a sve manje slobodnog vremena, pa sam se osjećala u redu da ih naplaćujem. Osim što sam se od instrukcija uzdržavala gotovo 2 godine, naučila sam se osnovama rada s klijentima jedan na jedan, i primjeni apsolutno svakog psihološkog (i duhovnog!) trika kojeg bi se sjetila, a klinci su sa mnom ostvarivali nepojmljive uspjehe! Curica s početka priče je sa dvojke na kraju prvog polugodišta išla na natjecanje iz matematike na kraju drugog polugodišta! Sve to zbog slušanja onih tihih, malih impusla u svojoj nutrini i rađenja onoga što volim raditi. A danas? Danas sam plaćena raditi upravo to – voditi druge kroz procese učenja. I brutalno sam dobra u tome! 😀

Vidiš, tek kada si dovoljno dugo radio to što voliš raditi, tako se brzo stavljaš u Tijek, da stvaraš! A kada stvaraš, ne konzumiraš. Ovo je tako bitno da poneseš iz ovog bloga. Iako su ova četiri koraka rasta iskustvo za sebe i apsolutno prelijepi, i jako bitni, postoji prečac. Prečac SVEMU je STVARATI!

K4.jpg

Znam da si upoznata i s onom: ´Motivacija ne traje vječno. Kao ni tuširanje, zato je preporučamo svakodnevno.´ Motivacija će te dovesti samo do jedne točke i prelijepa je na kratko vrijeme. Ja ju ne bih preporučila svakodnevno.

Preporučila bih, prvo sebi a potom i drugima, svakodnevno se poravnati i stvoriti koliko god beznačajnu sitnicu mogu stvoriti i nastaviti stvarati. Bilo što. Koliko god dugo.

A svakoj osobi koja prolazi kroz mentalnu depresiju (ili bilo koju depresiju). Svakoj osobi koja je nezaposlena i ne zna što bi od sebe. Svakoj osobi koja se osjeća paralizirano i beznadno: To stvaranje ne treba biti grandiozno. Znam što znači tupo, isključeno piljiti u strop i ne htjeti ni živjeti. Znam koliko teško je samo razmišljati o količini akcije koju moraš napraviti, a nemaš za nju snage. To tvoje stvaranje može biti mikroskopkih dimenzija i napora. Naizgled skroz beznačajno, čak i glupo. Raspon kreiranja se kreće od bojanja vodenim bojicama, crtanja prstima, rezbarenja figurica od drveta koje nađeš na putu, slaganja oblika od kamenčića, reciklarenja do heklanja, pletenja, snimanja, pisanja, plesanja… KREIRAJ BILO ŠTO, jer dok kreiraš mozak ti je usmjeren na ono što stvaraš, a ego je utišan.

k2

Taj Tijek me vodi do 4. stadija:

4. stadij: KREATOR

Biti Kreator znači BIVATI I IGRATI SE. Kreator je samo jedan veliki klinac znatiželjnih očiju i srca uvijek spremna na Igru! 🙂 Kreator živi u srcu. Kreator samo JE. Kreator obožava svoj ego jer je zna da je jedno sa svime, i sve što radi… heh, to nije ni rad. Kreator se Igra.

Osim Tijeka, postoji još nekoliko načina na koje možeš ultra brzo otkriti svoju kreatorsku prirodu i biti Kreator. Otkrit ću ti ih uskoro.

Ti jesi kreator svog života. Nadam se da to nećeš pobrkati s motivacijom. Nadam se da ćeš iskusiti što znači biti Kreator i biti izraz Života.

Za kraj posta, moram te upitati: Od ova četiri velikana razvoja,

k1.jpg

KOJI SI TI K? 🙂

Tvoja sukreatorica,

Razigrana Bety ❤

 

Ispis.

Gledam ispis telefonskih poziva i iskorištenog podatkovnog prometa. Nabrojan je svaki poziv i svaki upload. Koga sam, koliko dugo zvala, na kojim sam stranicama bila… Sve. Gledam taj ispis i razmišljam o tome kako ja to trošim svoje dane.

Rijetki znaju da sam prije godinu dana odlučila napustiti društvene mreže. Uvidjela sam ovisničke obrasce u svom ponašanju i odlučila tome stati na kraj. Dugo sam se, prije toga, osjećala kao da me netko kontrolira. Da budem točnija – osjećala sam se kao da netko kontrolira moje vrijeme. Ne znam kako ti gledaš na vrijeme, meni je to jedan ogromni resurs (svake osobe!) i izuzetno ga cijenim. Gotovo sam ga izjednačila s poštovanjem. A ako sam išta naučila u tom karatenskom periodu to je da se danas se svi bore za tvoju pažnju. Ne za tebe. Za tvoju pažnju. Bore se za onaj dio tebe koji kupuje, konzumira, usisava, traži, traga a ne nalazi… Bore se za onaj dio tebe kojemu ništa i nikad nije dosta.

Osvjestivši si ovo, danas sam uhvatila samu sebe kako se po stoti put hvatam za mobitel i provjeravam (nepotrebno) poštu, blog, društvene mreže… Raspištoljiš se tako usput pa kreneš googlati i što te usput zanima. Kada završiš s onim što te zanima, kreneš googlati i ono što te ne zanima…

U najboljem mogućem trenu sam se sjetila svog Izvoda. Iskreno sam se zapitala: Da imam uz sebe osobu koja mi u danu, tjednu, mjesecu, godini sitničavo broji koliko i koju aktivnost radim, koliko bi mi bačenog vremena i potencijala nabrojala? 

Uuuuu moćnog li pitanja! Koliko li samo vremena i potencijala bacam u danu? Odgovor koji sam si računski slagala u glavi me je šokirao: Što ako se u danu skupi ( a sigurno se skupi i više!) nekih satak vremena na potezanje za mobitelom i spontano, nepotrebno izbezumljivanje online sadržajem? Sat. Vremena.

Evo zašto me je ovo šokiralo: Kao netko tko godinama daje instrukcije i tko je mentor, sjetila sam se koliko toga je moguće napraviti u sat vremena. I sjetila sam se koliko lako ´potjeram´, motiviram, nagovorim drugu osobu da riješi još jedan zadatak, ponovi još jednom dosadnu teoriju, još samo jednom vjeruje sebi i ´spusti se´ u Tijelo, još samo jednom napravimo vježbu skupa… Još samo jednom (…). I tako 60 puta u sat vremena.

Može li onda moj Izvod svakodnevno izgledati ovako:

  • napisan JOŠ SAMO JEDAN redak – x puta
  • odmeditirana JOŠ SAMO JEDNA minuta više- x puta
  • objavljen JOŠ SAMO JEDAN post – x puta
  • ostvarena JOŠ SAMO JEDNA suradnja – x puta
  • snimljen JOŠ SAMO JEDAN video – x puta

Može. I to tako što ću iskoristiti sljedeću logiku: Ako mogu druge bodriti u životu, mogu i sebe. Ako mogu drugima davati vrhunske instrukcije, mogu ih dati i sebi. Ako mogu biti strpljiva, puna ljubavi i podrške i vjere u tuđe snove, mogu to sve biti i za sebe. Minut po minut. Sat po sat. Ispis po ispis.

Ono što znam je da sam se tek u svojoj godini bez društvenih mreža istinski i prirodno posvetila sebi i postigla najveće pomake u punini života. Tek sam se tada mogla pozabaviti svojim traumama i željom za životom. Tek sam tada zagrebala ispod površne i ´sjela´si u Srce. Tek kada mi ništa nije odvraćalo pozornost…

Što ako bi sa svog Ispisa skinula nešto drugo, ne nužno on-line radnje? (Možda ti je virtualni svijet posao ili si zdravo ovladala njime, ne on tobom) Što ako bi s Ispisa skinula odnose koji od tebe zahtjevaju određene aktivnosti poput:

  • Tri sata tračanja? Ne hvala. U 3h stane bar 240 još-samo-jednom radnji
  • Preokretanje cijelog svog dana da bi ugodila ljudima kojima nije ni stalo do mene? Ne hvala. Radije ću trčati.
  • Prodavanje zjaka (sa/bez alkohola). Ne, hvala. Mogla bih si srediti budžet i financije za ovaj tjedan.
  • Trčanje za osobom kojoj nije stalo do tebe? Ne, hvala. Posvetit ću to vrijeme sebi.

Oooooo nakupi se bačenog vremena!

izvod

 

Budi svoj motivator. Boljeg nećeš naći. Budi ta! Budi ta koja će sebe usmjeravati. Svojim vremenom i potencijalom upravljati. Sjediti strpljivo kraj sebe i ohrabrivati se kad ti je najteže i kad misliš da ne znaš, ne možeš i da nema izlaza. Budi puna ljubavi i podrške za sebe. Ponekad i zagrmi, ako je potrebno. JOŠ SAMO JEDNOM nagovori sebe na neku malenu akciju. Ti imaš tu Snagu. Vjeruj mi da ti nijedno NE neće oduzeti tu Snagu. Nikad ti ništa neće nedostajati, jer ne dijeliš više svoju pažnju. Daješ poštovanje sebi.  A daješ ga iz Snage. A kada ti Snaga vodi Ispise… Odabire same uspjehe.

Zanimljivo je kako dok govorimo nečemu NE,  prestrašeno mislimo da je to KRAJ. FIN. THE END. A ne znamo za što smo se tek otvorili. Ni ne vidimo što sve možemo dobiti. Ne vidimo kakve sve odnose možemo izgraditi, koliko obilje možemo kreirati, kako možemo na druge utjecati…

SVAKA STAVKA IZVODA JE BINARNA. Jedno isključuje drugo. 0 ili 1. Biraj! Ono što ti rijetko tko kaže je da moraš reći mnoštvo NE-ova, da bi prirodno govorila DA onoj još-samo-jednom ljepoti od života.

P.S. Samo da znaš. da je ovaj post ponajprije bio ´istipkan´na papiru. Kao u dobra stara, romantična vremena. To je bilo moguće jer sam isključila mobitel i otišla raditi ono što me veseli. I tako će od sada na dalje biti. Zašto? Jer…

Ja sam ta koja si broji vrijeme.

I ja sam ta koja ga kroji.

 

Iz sve svoje Snage i uz more poštovanja prema tebi, tvom vremenu i potenciju hvala ti na čitanju!

Tvoja,

Bety

Dobar tek!

Nauči otići od stola
kad se ljubav ne poslužuje.Točnije: 
Oduči se od ostajanja za stolom,
na kojem ljubavi nema ni za predjelo…
Dok te mrve ljubavi manjom od mrva prave- shvatit ćeš da mrviš sama sebe. Iako ponekad misliš kako je korica kruha bolja od praznog tanjura, uskoro ćeš saznati kako je bolje živjeti od samog zraka nego li mrviti sebe u nečiji neprobavljivi ostatak.
S mrvama ćeš na kraju ionako biti pometena sa stola. Istog onog stola koji će nakon tebe mokrom krpom dvaput biti obrisan i bez treptaja pokriven dezenom plastičnih suncokreta. Kao da mrva nije niti bilo. A kako je u smeću?


Nema ljubavi.
Nema teka.
A nema ni zraka.
Kao jedna mrva drugoj: Vjeruj mi, bolje je živjeti i od zraka nego mrviti sebe u nečiji neprobavljivi ostatak.Kao jedna mrva drugoj: Jer si bila nečiji ostatak, znam i da ćeš svoj stol prepuniti ljubavlju i pripremiti i više nego dovoljno sljedova, priloga i osvježenja… I čini to. Svoj stol rasprostri sa punim guštom! Nauči se, međutim, ne pozivati, iznova i iznova, onog koji kuša dvije žlice, sliježe ramenima u znak ravnodušnosti i kritikom crta po tvom dezenu onih plastičnih, prebrisanih suncokreta.

Kao jedna pregostoljubiva domaćica drugoj: Vjeruj mi, i tada će sve posluženo završiti u smeću…


A tamo nema ljubavi.
Nema teka.
Nema ni zraka.
Nauči se bolje nešto drugo!Nauči se skupa kuhati! Skupa stol ljubavi pripremiti. Nauči se skupa prste polizati, skupa zagorene tave grecati, skupa u obroku uživati a ponekad i skupa se praviti da je jelo finije nego li doista je! Nauči se zajedno nazdravljati, zajedno se smijati…

A ostatke? Nauči se ostatke spremiti, pa ih sutra podgrijati.  

Tako da ima ljubavi.
I ima teka.
I tako da ima i zraka za slobodno disati. 
A kako ćeš to naučiti? Tako što ćeš odabrati. Tako što ćeš pozvati. Nauči se pozvati! Ne sebe za tuđi stol za kojim nema mjesta, i ne drugog za svoj stol ako mu se već ne jede. Nauči se pozvati sebi su-šefa! Su- gosta! Su-ljubav!

suncokreti.jpg

Dobar ti tek! 


(Nadam se da ovaj post čita više su-šefova nego li pregostoljubivih domaćica ili bačenih mrva…)
Tvoja,
Bety

Ne daj svoju snagu strahu

[Ne daj snagu strahu]

Ne vjeruj svom strahu, ne zna tvoje snage.
Ne vjeruj svom strahu, on ti snove krade.
Ne vjeruj svom strahu, on živi u glavi. 
Ne vjeruj svom strahu, slabićem dok te pravi.

Vjeruj svojoj snazi – ona pozna tvoje snove.
Vjeruj svojoj snazi – ne igraj na blefove.
Vjeruj svojoj glavi, kad se odluči na djelo:
Akcija i snaga jedu strah za predjelo.

Vjeruj svojoj snazi! Da možeš bolje vjeruj.
Umjesto straha, snagu usmjeruj!
Nije ni strah loš. Nešto dobro skriva:
Za ostvarenje snova daje ti motiva.

Strah je znak da si bliže,
Ostvarenje sna da stiže.
Zagrli ga. Zavoli. I shvati mig:
Zasuči rukave, vrijeme je za podvig.

Snagom pokosi strah u mahu.
Vjeruj sebi – ne daj snagu strahu.

NE DAJ SVOJU SNAGU STRAHU.

-29-11-2017-
Bety

Osim tek pokrenutog bloga, trenutno su u tijeku velike promjene u mom životu. Moram priznati da me više puta u danu dobrano opere strah. Ako si i ti jedna od nas čiji je život u nekakvoj tranziciji, sigurno postaješ sve svjesnija prisutnosti tog straha. Što više napreduješ, što više i više promjena dolazi, kao da je taj Strah glasniji. I što činiti kada te samo tako izazove? Svakako mu ne vjerovati. Ako mu dozvoliš, Strah te može napraviti manjom od zrna graška. Je li ga u redu osjećati? Naravno da je! I u redu ga je i transformirati. Bivati s njim dokle god mu jačina prirodno popusti. Neki znaju na strah gledati  kao na uzbuđenje (što, navodno, prema psihološkim istraživanjima, i je). Ja volim osvijestiti si poruku iza njega:

´Nešto se moćno krije ovdje. Nešto silno želiš od ovoga. Nečemu si bliže. Nečemu što dugo već želiš. Hajde, usudi se! Hajde sad! Ovo si htjela, pokaži sad da to doista i želiš! Hajde, izazivam te!´.

Tako si prevodim Strah u glavi.

Nauči strahu čitati misli! Tu je da te podupire, baš kao i ostatak ovog divnog života. 

I ne vjeruj mu (na prvu  ). Zna on da tu iza njega stoje svi tvoji snovi, samo ih on ne poznaje. On ih ne vidi. Ne zna koliko će ti biti divno kada svoje snove ostvariš. Ne zna koliko te novih uspjeha, odnosa, obilja (…) tek čeka. Ne zna. Ne znaš. Ne znam. Ne mogu ni znati.
snaga

Ukoliko si se zapitala: Čemu slika Power Rangera u najavi posta? Odgovor je sljedeći: Moj alter ego iz djetinjstva je Roza Power Ranger. 😀 Uvijek mi je predstavljao čistu snagu! (Dobro, čistu snagu i zabavne akrobacije.) Svojim dječjim, zeleno-smeđim očima i užarenim srcem, upijala bih svaki potez te heroine! Jedan Rozi Power Ranger ne bi nikada dao snagu Strahu. Uvijek bi se okružio snažnom ekipom i izvukao ono najbolje iz sebe i iz svake situacije.
I to na svoj najbolji način.
Naime, upravljanje strahom se ne događa po šabloni. Nekoga će iz Straha izvući i najmanja akcija. Nekome će pomoći već i razgovor o strategiji kako nastaviti dalje. Netko će ga moći razriješiti u svojoj glavi (osvještavanjem i promjenom značenja straha), netko će ga otpustiti koristeći Tijelo (dopustiti mu jednostavno bivanje, osjećati ga u tijelu i biti ok s tim).
A netko će ga pokušati zanemariti.
Kažem ´pokušati´ jer  će se, baš kao i svi dijelovi sebe koje ne možemo odmah zavoljeti, strpljivo vraćati i vraćati po ljubav. Kako god se nosila sa svojim strahovima, znaj da i u tebi čuči neki šareni, moćni Power Ranger! A Power Ranger nikad ne daje svoju snagu strahu. Daje mu on i ljubav i pažnju i disciplinu, ali nikada svoju Snagu, jer zna da se:
´Nešto moćno krije ovdje. Nešto silno želiš od ovoga. Nečemu si bliže. Nečemu što dugo već želiš. Hajde, usudi se! Hajde sad! Ovo si htjela, pokaži sad da to doista i želiš! Hajde, izazivam te!´
Ako postoji Strah, znaj da postoji i nesrazmjerno veća, čak beskonačno puta jača Snaga u tebi za prevladati ga.
O toj Snazi pročitaj više u nekom od narednih postova. 🙂
Do sljedećeg čitanja
Tvoja,
Bety

Nadam se da neću uspjeti.

Dobro si pročitala naslov – Nadam se da neću uspjeti u ovome. Nadam se da ću pasti.

Viziju ovog bloga i sadržaj koji se iz mene sada već nezaustavljivo izlijeva, nosim dugo u Srcu. Ono čime sam samu sebe zarobila je nevidljivi kavez perfekcionizma. Nevidljivi kavez nedovoljnosti. ´Ovo je nešto posebno, nemoj slučajno zabrljati!´, ego se ušuljava s pohvalama… U prošlosti sam mu znala ponekad pobjeći. U zadnjih godinu dana – nikako. Sada, otvorivši se potpunoj vjeri u Sebe, misli koje me oslobađaju tog kaveza su: ´Nadam se da neću uspjeti. Nadam se da ću zabrljati. Nadam se da ću pasti. ´

Ukoliko si me do sada pratila na kanalu Bjutilogije (bilo putem bloga, fb stranice, youtube kanala, instagrama) onda znaš da je riječ o projektu u kojem NISAM USPJELA. Bar ne prema ´razumnim´ parametrima. Onim mjerljivim. Parametrima poput: broja pretplaćenih ljudi, zarade, utjecaja, suradnji, biznisa itd. Dvije godine rada – uzalud.  TOTALNI PROMAŠAJ!

Također, totalno sam promašila i svaku svoju vezu. O ovome bih mogla napisati knjiga i knjiga (vjerojatno jednog dana i hoću!), a kako ovaj post nije dovoljno dug za sve moje neuspjehe u vezama, znaj da su bili grandiozni! TOTALKE! Zez do zeza!

I nemoj slučajno misliti da sam toliko naučila iz svega, pa sada više nikad ne griješim. A ne, ne, ne! Na dnevnoj sam razini u stanju napraviti toliko promašaja- od ne slušanja vlastite intuicije, ishitrenosti, osuđivanja sebe, drugih, ne voljenja sebe-  da se ponekad divim sama sebi.

U čemu je sada razlika, pitaš se? ( Vjerojatno ovdje nisam uspjela niti u čitanju tvojih misli 🙂 )

Razlika je u tome što sada obožavam privilegiju neuspjeha.

Ovo je toliko bitno da ide u caps lock: OBOŽAVAM PRIVILEGIJU NEUSPJEHA!! I još jednom u boldu, molim: OBOŽAVAM PRIVILEGIJU NEUSPJEHA!!! Uslijedit će ovome i vizualni sadržaj:

neuspjeh je privilegija

Neuspjeh je privilegija. Možeš li omotati svoje misli oko toga?

[Disclaimer: Ovo je dio posta gdje stvari postaju iskrene, filozofske i duhovne. Ako je to tvoja šalica čaja, nastavi s čitanjem.]

Ono što znam u Srcu je da smo došli na ovu prelijepu Planetu po iskustva. Nismo Tijelo koje ima Dušu. Obratno je – Duša smo koja ima Tijelo. (Usput, to je jedino što ustvari IMAMO u ovom životu ;)). Tijelo je tu zbog iskustva života. Iskustvo uključuje mnoge procese: kemijske, biološke, fizičke, društvene, duhovne, tehničke (…). Ti procesi, voljeli mi to ili ne, uključuju neuspjehe.

I koje li privilegije! Koje li privilegije živjeti baš ovaj život! Živjeti baš ove neuspjehe! Dozvoliti Tijelu da nesmetano radi ono što najbolje i prirodno zna – da biva Proces. TI NISI SVOJE TIJELO. TI NISI U NIKAKVOM PROCESU. Ti si tu da se skloniš s puta Životu. To znači dozvoliti Tijelu da griješi. To znači dozvoliti Tijelu da uči. To znači voljeti svaki neuspjeh Tijela, dozvoliti svaki promašaj. To znači… Zaljubiti se u svaki pad…

Nadam se da neću uspjeti.

Nadam se će ono što sam zamislila za ovaj blog biti totalni promašaj. Samo tako mogu dopustiti da se događa i razvija nešto milijun puta bolje od onog što je moj mozak zamislio. Toliko se nadam da neću uspjeti jer znam da će ti to dati dozvolu da i ti obožavaš svoje neuspjehe. To je ovdje dozvoljeno. Usput, na blogu ćeš naći tisuću i jednu gramatičku grešku, vrlo lošu strategiju marketinga, neke čudne piksele i tko zna što sve ne. Uz sve tehničke neuspjehe, na blogu ćeš naći i čitati pravu osobu.

Nadam se i da ću na sljedećem spoju skroz i sve zabrljati – tako da me osoba upozna onakvom kakva jesam, ne nekom dotjeranom, zaljubi-se-u-lažnu-mene curom.  Nadam se i da ću doživjeti sto i jedan neugodnjak – nadam se da ću se obrukati na pozornici.  Samo tako mogu znati da je jedina pozornica na kojoj stojim, pozornica Srca. Nadam se da ću se osramotit pred cijelim svijetom. Samo tako mogu znati da sam Ja cijeli svijet. Nadam se da neću dovršiti započetu knjigu. Samo tako mogu znati o čemu doista želim pisati. Nadam se da te neću uspjeti naučiti savjetima kako živjeti život u punini… Samo tako te mogu osnažiti da živiš život u svoj svojoj ljepoti.

Uh, nadam se da neću uspjeti u svemu što sam zacrtala. Znam da dok razmišljam o zacrtanom, sprječavam nešto beskonačno ljepše da zaživi. Znaj da…

Ovaj život nikad neće biti savršen.

Nije za to osmišljen. Čemu se onda bezglavo izobličavati lažnom privolom uspjeha? Uspjeha koji vjerojatno nije ni tvoja definicija uspjeha… Čemu se onda bezglavo izobličavati lažnom privolom nečeg što su ti drugi servirali kao uspjeh? Draga moja, griješi! Što prije! Što glasnije! Griješi u vezama koje te ne podržavaju! Griješi u poslovima koje ne želiš raditi. Griješi u svim svojim nametnutim očekivanjima. Slobodna je ona koja je u potpunom poravnanju sa činjenicom da će griješiti. Ajme slobode! Sloboda zvana: Nikad neću biti savršena žena, pa što? Sloboda zvana: Nikad neću biti savršena majka, pa što? Sloboda zvana: Nikad neću biti savršena zaposlenica, pa što? Sloboda zvana: Nikada neću biti savršena niti-jedna-od-lažnih-uloga-kojoj-sam-povjerovala-da-sam-ja, PA ŠTO? Svaki će te neuspjeh voditi produbljenju tvoje veze sa samom sobom. Svaki će neuspjeh biti samo prečac do Tebe. Draga moja, nadam se da ćemo obje pasti, jer kada padamo, uvijek padamo naprijed.

I nadam se da sam totalno promašila ovu dobrodošlicu na novi blog. Samo te tako mogu pozvati na nešto puno, puno više…

Stoga, dobrodošla na blog Rezolucija: Ljepota! 🙂

 

Neizmjerno te voli tvoja nesavršena, falična, stvarna,

Bety ❤

%d blogeri kao ovaj: