Odnosi

Odnosi, U stihovima

Ne reži granu na kojoj sjediš.


6 komentara

Majko Zemljo,

OPROSTI.

Ponestaje nam osnovne kulture

i koje zrno

mudrosti.

Jako rijetko zasukavamo rukave,

Al´zato vješto valjamo zgodne slogane.

Poput ovog.

Šteta što su nam neke grane

pod guzicom već potrgane.
Iako, nisi ti grana!

Ti si cijeli život,

samo si sad

sama,

 

zapostavljana,

zlostavljana,

okaljana.

zaprljana.

 

U smeću svijeta – zatrpana.
I opet nas voliš.

 

 

Ne, ti nisi samo grana,

pokidana,

izglodana.

Ti si cijeli život, cijelo drvo!

 

Majčice Zemljo, oprosti nam prvo

što je od planine ljubavi prema tebi

ostao samo smeća hum.

 

Ponašali se ovako ne bi

Da vlastitu snagu nismo bacili  u vakuum.

 

Gdje nam je um?

Sav taj zdrav razum?

Srce, vjera?

Namjera i djela?

 

Iako vidim sav trud

I ovo je tek postscriptum.

 

Već smo ti grane odrezali,

Majčice oprosti!

Predugo smo se susprezali,

Prkosili tvojoj mudrosti.

Beskonačnoj hrabrosti.

Prirode autonomnosti.

 

Nadam se da imaš još toliko snage.

Zacijeliti sve te rupčage i rane,

Odaslati još jednom bumerange

Cijelosti.

 

Majčice Zemljo,

oprosti na gluposti.

Tupoj besvjesnosti

Lijenoj aktivnosti.

 

 

Znam da ćeš mi oprostiti

Jer tvojoj ljubavi nema kraja,

Obećavam ti stoga da ću te izvući

Iz ovog Pakla do Raja.

 

Majčice Zemljo hvala ti!

Na svemu!

Na zraku, vodi, suncu, nebu

Na svakom ljekovitom melemu.

 

Majčice moja, ove slomljene grane

Služit će kalemljenju.

 

 


P.s. Sretan nam Dan planeta Zemlje!

 

Bety ❤

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Odnosi, Pretvorba, Samoljublje

Sreća se vježba


Nema komentara
Q: Kako se vježba sreća?
A: Treniranjem nedostatka krivnje.
Budući da sam te s ovime ´prepala´ na prvu, pokušaj na trenutak zamisliti život bez krivnje. Pokušaj na trenutak zakročiti u mentalni prostor gdje uzrok nema posljedicu. (Jel´ se buni ego?? :D) Dobro si pročitao: uzrok nema posljedicu. Koliko god ti ovo bilo besmisleno i protivno onome što su te godinama i godinama učili u školi (vjerojatno po tome i odgajali), ovo ti itekako može koristiti. I, ne brini, u fizičkom svijetu uzrok, i dalje, itekako ima posljedicu. Stvar je u sljedećem: Kako lako volimo zaboraviti da samo nastanujemo ova tijela, ovu ćemo UP vezu (uzročno-posljedičnu, jel´) lako preslikati na psihoduhovni svijet. I uskratiti si radost. Sreću obaviti gustim slojem magle, zvan krivnja. I, iako je i ovo prelijepo, i itekako ima smisla, dobro je sjetiti se da se ogromna količina stresa i emocija razrješava i oslobađa kada tu pupčanu vrpcu uzroka i posljedice prekinemo. Kako trenirati nedostatak krivnje?
Primjer UP veze bi zvučao ovako:
Osjećam se loše, jer mi je netko učinio nešto nažao. 
Bez UP veze to bi zvučalo (i iskustveno bi to osvijestio i osjetio u tijelu): Osjećam se loše, jer se osjećam loše. ( Nema uzroka. Događa se samo od sebe. Biva samo od sebe.)
Pročitaj si to još jednom. Promisli malo o tome. Nek´ ječi malo:
Osjećam se loše, jer se osjećam loše.
Dopusti si ovdje, na tren, biti prostor za ono što se u tom trenutku, samo od sebe, ionako događa. To znači biti u ´sadašnjem´trenutku.
Još nekoliko primjera, pa dalje ako želiš, nastavi sam trenirati:
Osjećam se bezvoljno, jer se osjećam bezvoljno. Trenutno se to događa. ( Ne jer npr. nemam svrhu u životu kao drugi ljudi.)
Osjećam se ljubomorno, jer se osjećam ljubomorno. Ne jer me strah prevare, partnerova (ne)ponašanja u vezi, nemam samopouzdanja i sl., već jer se samo osjećam ljubomorno. Bez uzroka. To se samo od sebe događa.
Osjećam se nezadovoljno, jer se osjećam nezadovoljno. Ne jer mi od malena svi govore da sam debela/ružna/glupa. Osjećam se nezadovoljno, jer se osjećam nezadovoljno. Ovog trena se taj osjećaj događa. Samo se događa. Samo biva. I to sam od sebe. Bez uzroka.
Itd.
Kužiš?
Nema krivnje.
Ni na vidjelu.
Samo sadašnji trenutak, prelijepo oslobođen tereta prošlosti.
Onaj veo magle se tako lagano raspršava…
I sada samo tu bez-krivnost treba povremeno provježbati.
Nabildati te mišiće svjesnosti. 😀
Uh, kolika je lakoća znati da ne postoji kradljivac sreće izvan vlastite glave.
Al´ni jedan.
I kako je dobro znati da sreća nije nestala. Samo je nastanila mentalni prostor u kojem uzrok nema posljedicu…
Do sljedećeg čitanja, uživaj u svojoj sreći! A ako si pokušao/la nekoliko minutica bildati sreću :D, podijeli svoje iskustvo u komentarima ispod posta. Hvala ti!
Tvoja,
Bety ❤
P.s.: Sretan nam Međunarodni dan sreće!
Odnosi, Samoljublje

Lajk.


1 komentar

´Koliko smo toga mi prošli skupa´ – zamišljeno gledam u svoje golo tijelo u ogledalu. Ne znam da sam ikada s toliko ljubavi gledala u svoj odraz. Kontemplacijski trenutak zaključujem s jasnim, neopterećenim i iskrenim:

LAJK.

Lajk na svaki ožiljak, svaku posjekotinu, svaku ozljedu i tetovažu koja te, prelijepo moje Tijelo, krasi.

Lajk na svaku bol nastalu od pretjeranog posla/obveza. Lajk na svaku neprospavanu noć i na svaku od bezbroj ovisnosti kojima sam te mučila, a ti se samo od sebe, eto tako, oporavilo.

Lajk na svakom tvom oporavku.

Lajk na što god, tko god te tako savršeno, besprijekorno osmislilo i uredilo.

Lajk svakoj suzi koja je iz tebe nastala, a bilo ih je i na kante.

Lajk na svakom odlasku na nuždu, na svakom menstrualnom ciklusu, na svakom grču i svakom oslobađajućem osjećaju.

Lajk na svakom zadovoljstvu.

Lajk na svakom madežu kojeg bih uočila, nad kojim bih se upitivala: Odakle sad ti?

Lajk na svakoj bori i svakom znaku prolaza vremena.

Lajk.

Lajk na moje grudi koje, stvarno, baš kako što svaki časopis o ženama kaže, vremenom ne izgledaju više isto.

Lajk na vezivnom tkivu i lajk na gravitaciji. Lajk na njihovim suprotnim ciljevima.

Lajk na mišiće, lajk na kosti, lajk na njihovu zdravu ljubav.

Lajk na trbuh, lajk na stražnjicu, lajk na celulit i lajk na masne stanice.

Lajk na to što nisam ista ´kao prije´.

Lajk na srce koje kuca. Lajk na pluća koja dišu.

Lajk na kosu koja je prošla popriličan broj stilova. Lajk na kožu koja izgleda poput, malo je reći, ucrtane karte skrivenoga blaga.

Lajk na biorazgradivosti.

Lajk na svakoj od milijuna i milijuna stanica koje su nekad činile moje Tijelo. Lajk na tom odbacivanju.

Lajk na svakoj zdravoj, živućoj stanici koja trenutno JE moje Tijelo. Lajk na tom prihvaćanju.

Lajk na svim odbijanjima, propitivanjima, osuđivanju, uspoređivanju i negodovanju oko ovog Tijela.

Da, lajk i na to.

Lajk jer…

I dalje zamišljeno gledam u svoje golo Tijelo u ogledalu… ´Koliko smo toga mi prošli skupa´…. Ja i dalje, iskreno, ne znam da sam ikada s toliko ljubavi gledala u svoj odraz…

Taj odraz možda nije instač ni fejs, ali je moje Tijelo i moj život. A te dvije društvene mreže imaju cijelu moju podršku i svaki moj lajk.

Brišem se grubim ručnikom i s tajnovitim osmijehom na licu mrmljam si u bradu: ´Danas je lakše razumjeti lajk nego zahvalnost…´

Lajk ustvari možda i je tek lakše shvatljiva, lakše utjelovljena, lakše proživljena zahvalnost… Prevest ću si onda taj ´lajk´ u jezik koji mi je prirodan i drag: Hvala ti, Tijelo moje.

Heh, koliko smo samo toga mi prošli skupa… A koliko li nam toga tek slijedi? 🙂

A sad me ispričaj dok sama sebi polajkam i svaki post na ovom blogu, instagramu i facebook stranici Rezolucija:Ljepota. Ako sama sebe ne lajkaš, tko će? Ako sama sebe ne lajkaš, zar su tuđi lajkovi iole važni? Ako nisi na sebi zahvalna, možeš li iskreno biti zahvalna na drugim ljudima u svom životu?

Do sljedećeg čitanja znaj da sam zahvalna na tebi.

Lajkam te.

Lajkana si.

Tvoja,

Bety<3

Odnosi

Hodaj dalje sa mnom.


Nema komentara

Sjećaš li se one igre kojom smo kao mali upotpunjavali dosadan put iz škole? Sad kad se sjetim, to nije niti bila igra. Nije imala čak ni naziv. To je bilo hodanje. Ustvari, način hodanja. Zig – zag. Moja desna noga ispred tvoje lijeve, pa tvoja lijeva ispred moje desne. Usklađeno. Korak po korak. 🙂  Sjećaš li se?

Kako li smo se samo glasno smijali i uživali dok smo jedno drugom hvatali ritam! U toj bezimenoj igri nije bilo ni ciljeva ni rezultata. Nije bilo pobjednika ni gubitnika. Bili smo samo ti i ja, kretanje u istom pravcu i smijeh. Samo smo hodali jedno kraj drugoga, često puta usklađeni kao jedno. Ti i ja – dva nasmijanca! 🙂 Nasmijani čak i kad bi se igra prekinula i cijeli sustav raspao. Oh, kako li smo se tek onda smijali! Kako li smo se tek tad, od sveg srca, radosno smijali kad bismo se raspali! Istog bismo trenutka dalje, lako, bez ikakvog prenemaganja, pozvali jedno drugo u igru: Hej, sve je ok! Hodaj dalje sa mnom! To je bila prava bit te igre. Hodati skupa, nogu ispred noge, dok si opet ne uhvatimo ritam…

A kako li je prelijepo  hodati s tobom u ritmu! Pogotovo kad krenemo izmišljati novitete, pa smišljamo pravila kojih nema! Hajdemo sad hodati veeeeelikim koracima!! Sad sitno -sitniiiim! Probajmo sad ubrzatiii!! Sad sporo k´o puževi!! (…)

Svaki put bismo se nakon zadavanja pravila – raspali.

I još se više smijali. 🙂

Pogledali se i izustili: Sve je ok. Hodaj dalje sa mnom! Tada bismo samo bili još odlučniji uskladiti se nazad jedno s drugim. Ti i ja. Ja i ti… Kroz običnu, bezimenu igru.

Kada smo to zaboravili da nas veže igra? Bezimena igra na koju smo s osmijehom pristali, ma – jedno drugog pozvali! Ispočetka i ispočetka. I zašto smo smijeh zamijenili suzama, kad nas je svaki raskid samo naučio onome što nismo dobro radili i brzinom svjetlosti nas povezao u još prisniju igru? Kad smo bili klinci, bez trunke razmišljanja smo se nazad hvatali primijeniti naučeno! Kako to da danas zaboravljamo da ciljeva i rezultata u hodanju skupa – nema? I kako to da nakon svađe ne slavimo više vrijeme koje smo proveli igrajući se tako slasno? Tako prisno? Tako usklađeno? Kako to da je tako teško doći, pogledati jedno drugog u oči i samo izreći: Sve je ok. Hodaj dalje sa mnom!, znajući da sve što će nam trebati je malo vremena da se uskladimo?

Ma, kad smo bili klinci nismo se ni ljutili kad se više ne bi igrali! Uvijek je nekog bilo, na tom putu kući, za ovu bezimenu igru…. Možda je u tome i stvar. Tu smo, prirodno bezimenu igru, nazvali ´hodanjem´, ´dejtanjem´, ´najboljim prijateljstvom´. Nazvali ´vezom´. I pravilima ugušili svaku čar u njoj…

Možda ne svaku, ali smo utišali onaj prirodni, zaigrani instinkt da nakon svakog pada pogledamo jedno drugog u oči i izustimo:

Hej, sve je ok. Hodaj dalje sa mnom. Igraj se sa mnom! Smij se sa mnom! (…)

Jednostavno je. Sjećaš li se? 🙂

Ipak je sve to samo jedna obična, bezimena igra…

—-

Šit. Mislim da, nakon pisanja ovog posta, imam malo podizanja telefonske slušalice za napraviti. Vlastiti me tekstovi vrlo istančano, domišljato i vješto vode kroz život.  Usput, odnosi su jednostavni. Vrlo jednostavni. Sve već znaš. Odmalena znaš kako sve treba funkcionirati. Uvijek znaš što ti je napraviti.

A do sljedećeg posta, hvala ti od srca na čitanju! ❤ Nadam se da su ti svi odnosi (  obiteljski, prijateljski, poznanički, poslovni…) poput igre.

Tvoja, zaigrana,

Bety ❤

Odnosi, Pretvorba

Bum – Stres – Srcotres!


2 komentara

Ova mi je popularna novosloženica na trenutak zaokupila svijest:

27751840_377289692771318_3954847201172226306_n

Youthquake. Domišljato. Kako se potres na Mjesecu zove lunatres, na Zemlji zemljotres, potres na aktivističkoj sceni politika za mlade, očito – mladotres (slobodan prijevod), potres u smjeni svijesti i utjecaju na čovječanstvu ljudotres (ovaj sam izmislila), onda je potres u srcu – Srcotres! Dobro, i ovaj sam izmislila. Evo današnje postmeditacije:

Svakom je potresu, pa tako i srcotresu, prethodio stres. Ili ipak, nešto drugo?

Kako sam u tijeku pripreme radionica za mlade, osjetim kako će ovaj mladotres uskoro zahvatiti i Ilok. Osjetim to u svakoj stanici dijela. (To su prave seizmološke stanice! 😀 ) A prema količini energije koju osjećam, u ovom ćemo epicentru očitavati popriličnu jačinu po Richteru. Ilok je samo još jedan od epicentara (centar površinskog tresa) na koje će utjecati ogromna količina seizmičke (kinetičke) energije (energije nastale višegodišnjim okupljanjem mladeži u Hr i šire) koja je potekla iz hipocentra. U primjeru ovog mladotresa, ali i u  ostalim (s)tresnim promjenama, ne samo u društvu već i u svakodnevnom životu, hipocentar (mjesto nastanka potresa, duboko ispod površine) svake promjene je Srce.

Hipocentar svake promjene je Srce. -Bety

Svaki društveni/osobni/odnosni/ekonomski/gospodarski/financijski/ -tres je ustvari Srcotres. I svaki utječe na reljef života. Svaki je nastao pod pritiskom i stresom ( kretanje tektonskih ploča u vlastitoj dubini). Svaki će rušiti ono što je na površini slabo i graditi (da, ovi tresovi i grade!) ono korisno i snažno. Svako potlačeno, stresno Srce stoga ima ogromnu Snagu u sebi, a ta se snaga, kao i sam Srcotres, ne mora dogoditi samo zbog stresa. A ne. Može do njega doći iz dva smjera. Iznutra i izvana. Baš kao pravi potres: iznutra – srcotres dolazi kao odgovor na pritiske života i otpore prema životu (pomicanje tektonskih ploča, životni stres), a izvana – eksplozijom. Kakvom sad eksplozijom? Pa, Valentinovo je – eksplozijom ljubavi, kojom drugom? 😛 (Super mi je slučajnost da se jedna vrsta horizontalnog rasprostranjivanja valova potresa zove LOVEovi valovi :D, iako je matematičar po kojem su nazvani, francuz, pa se čita Laveovi valovi.)

U svakom slučaju, pričamo o ljubavi kao pokretaču rasta. Ljubav prema sebi, svojoj obitelji, svom partneru/ici, ljubav prema svom gradu, svojoj okolini, Majci Prirodi, Mliječnoj stazi… Svaki odnos prepun ljubavi je velika snaga. I, iako smo skloniji veličati ove valentinske, partnerske ljubavne odnose, molim te ne zaboravi na sve ove ostale! Ako ti već nekog neizmjerno voliš ( a znam da voliš!), možeš li se na tren prisjetiti i osjetiti kako i tebe netko voli bar u istoj mjeri? Ako ne i više? Možeš li si pojmiti  koliko te samo Majka Priroda voli? Koliko te voli tvoja obitelj? Koliko te vole tvoji prijatelji? Možemo li si ikako zamisliti sve te beskonačne valove ljubavi koji dolaze iz cijelog Svemira k nama? K tebi? (Dobro, plinove. Potresi u svemiru proizvode plinove :D). (…) Misliš li da ima tu mjesta pokojoj eksploziji? Ok, sad zbog priče o plinovima i ova eksplozija ima smisla. 😀 Svemir ti nudi beskonačnu ljubav u naletima i naletima plinova 🙂 (BUM!), a ako ih ne upotrebljavaš za svoj rast, iz čiste ljubavi će ti biti dani drugi (s)tersovi, sve kako bi bio potaknut i tvoj Srcotres!

Ne zaboravi da je tvoje srce tvoj hipocentar promjene. Postoji božanstvena poveznica između mjesta u kojem živiš, ljudi s kojima živiš, novčane situacije u kojoj se trenutno nalaziš, zdravstvenog stanja tvog fizičkog tijela(…)  i srcotresa koji će tek krenuti iz tvog srca. Prema svim tvojim epicentrima. Svijet samo čeka, u niskom startu, da srušiš sve ono slabo što ti ne služi, gradeći ono korisno, prelijepo i snažno. Svijet samo čeka da stisneš gumb na taj eksploziv zvan Ljubav.

Sretno ti i eksplozivno (ekspanzivno) Valentinovo!

Tvoja, zaigrana,

Bety ❤

felt-with-heart

P.s. Moj Srcotres? Ovaj blog. Kreiran je da po defoltu ruši ono slabo i gradi novo, prelijepo i snažno. Prije je sadržaj iz mene nastajao iz životnog stresa, sada nastaje iz ogromne ljubavi prema životu i ljepoti življenja. Bum! Smatraj se srcotresenim! ❤

 

Odnosi, U stihovima

Samuraji


2 komentara

Fun fact #1: Izvorne rime ove pjesme su zvučale ovako:

Treba li muško biti tebi nalik?
Izvana gordi Golijat, a u duši David?

Iz nekog svemirskog razloga, Inspiracija me je odvukla u potpuno drugačijem smjeru… Hoće to nekad Inspiracija… Možda ću ovu pjesmu dovršiti inspirirana nečim drugim. Nekim drugim. Tko zna. Do tada… 

22051150_308298453003776_3119188000015587239_o Back to the story:

Imam ogromni blagoslov svjedočiti pravim, istinskim muškarcima u svom životu. Pod ´pravim, istinskim muškarcima´ mislim na muške osobe koji su uspješno napustili dječačku fazu (nezreo um i navike) i koji su povezani sa sobom, sa svojim emocijama u mjeri da vode ovakve razgovore sami sa sobom (ne nužno u rimama😁) i povremeno se osjećaju sigurnima i snažnima to podijeliti s drugima… Ne mogu govoriti za većinu, i znam da je ovo moje uvjerenje, ali svijet je prepun predivnih muškaraca koji to postaju svaki dan. A to postaju jer tako odabiru. Odabiru visoke misli, visoke emocije, visoka djela. Odabiru biti iskreni. Odabiru biti snažni. Odabiru biti nježni. Odabiru biti bolji. Odabiru sebe prozvati za vlastita sranja. Odabiru voljeti sebe. Odabiru voljeti… Svijet je prepun takvih ´odabiru´ muškaraca: onih koji se nisu samo malo isprsili, dok su ustvari ostali dječaci… I svaka žena (ne djevojčica) će znati razliku. [Da, i mi se znamo samo isprsiti…]

Za sve Samuraje u mom životu:
Hvala vam, promijenili ste mi svijet. 


Za sve žene koje ovo čitaju: Postoje! Prizovi ih! Voli se! Voli njih!

Fun fact #2: Samuraji su spremanje čaja smatrali čistom umjetnošću. Samuraji i ja. Moja omiljena meditacija je Čajna meditacija: Razmišljaj kako su ljubav, mir, nada, radost, skladni odnosi, obilje (…) mogući dok ti lagano i svjesno ispijaš svoj čaj…

Tvoja,

Bety ❤

Odnosi, U stihovima

Sidra


2 komentara

Teško je
onom tko nikada svoje sidro spustio nije
tko je u oceanima utabao avenije,
Samo tako, na riječ, ti vjerovati…
Samo tako, odjednom, mirovati.

Teško je
bježati nevremenu i
ne čut´ dah bure na ramenu
Kad guštaš u gusarenju,
a maštaš o sidrenju.

Teško je to sidro spustiti.
Teško je, al´vrijedi –
Jedno sidro spušteno,
I to dobro smješteno,
Svaku oluju pobijedi.

Teško je, nekom drugom, svoje sidro dići,
I bez da ima kamo stići,
Uživati u krstarenju,
Nasumičnom kormilarenju.

Teško je sidro i dići.
Teško je, al´vrijedi –
Jedno sidro dignuto,
U pravu barku, sigurno,
Svaki strah pobijedi.

Čekaj, čekaj, čekaj:
Kamo ćemo onda s tim sidrima?
Na dno ili na svijeta kraj?

Isplela su se
I sidra
i jedra
i pučine i luke
i morske bolesti
i zemaljske muke…
Isplela i sada samo jače sidre,
Lakše liječe sitne hipohondre,
Mornare koji sada dublje vole
bilo da hode kroz metropole
il´ ih nose teretnjaci i gondole…

Isplela se.
Isplela se, i to vješto.
I nije teško.
NIJE TEŠKO.

Prava sidra su teška.

-20-09-2017-
Bety ❤

Što je pjesnik htio reći? 🙂

Znate ono kad se ljudi ustvari vole, a od muhe prave sidra? E, to. Ljudi, volite se. Sidra se skupa lakše i bacaju u more i podižu iz mora.

 

 

 

Odnosi, U stihovima

Subotnja


Nema komentara

Otvori još jednu bocu:
Bocu čistog oksitocina.
Emocije kad potonu,
Kažu:
Alkohol je medicina.
[Neistina! Neistina!
Prividna je to bistrina.]
Učini te:
Rasplesanijim od balerina
Povučenijim od kapucina
Pohlepnijim od beduina,
Bitnijim od Kronova sina…

Kad te guši jetka bol,
[U zdravlje! Čin- čin!]
Zaboravi na alkohol,
Otvori oksitocin:

Cugni ljubav,
Dodir,
Zagrljaj,
Gledaj ljude ravno u oči.
Smijeh zagovaraj,
Iskreno razgovaraj,
Nekome pomozi,
to ćeš uvijek moći.
Samo se fokusiraj…
Teško je ponekad
emotivno biti gol.
I, otvori jednu bocu,
[Op, čekaj:
Ne treba mi alkohol!]
Otvori još jednu bocu:
Bocu čistog oksitocina,
Jer ovisnosti iscjeljuje
obična LJUDSKA BLIZINA.

-23-09-2017-
Bety ❤ 

Društveno prihvatljive ovisnosti: alkohol, cigarete, mobiteli, igrice… Sve uspješno izbjegavaju bivanje nas samih sa sobom. I s drugim ljudima. Kvalitetno. For real. Oksitocin je hormon ljubavi, privrženosti, ovisnosti, pa umjesto fizičke ovisnosti, možeš odabrati konzumirati ono što je prvobitno stvoreno za zadovoljavanje naših psihofizičkih potreba: ljubav, dodir, zagrljaj, blizinu. Navodno je to prava droga. Kažu stručnjaci. For real.

P.s. I rad na svojim snovima, koliko god uspješan bio, drma bolje od bilo koje žestice! Živili! 

Odnosi, U stihovima

2S


Nema komentara

Pobrkali smo Ljubav sa 2S:
Seksom i
Sentimentalnošću. 

[Ne kompleksom i
Ne univerzalnošću.]

Prvo je očigledno:
U tjelesnosti se gubimo.
I tako nedogledno
Ljubav glumimo.

Drugo je smiješno:
Naučili su nas da je Ljubav
Bol, čemer, tuga,
Nostalgija i plač.
I što više neutješno
Paraš srce kao bezglav,
Bez i zrna zdravog suda
To si veći ´igrač´.
Ustvari: skrivač.
Srca-zavarivač.

Hajde ih nemoj brkati.

Pusti boli da bude bol,
Čemeru da bude čemer,
Pusti tuzi da bude tuga
Nostalgiji- nostalgija…

Pusti plaču da bude plač…

Pusti.
Dopusti.
Pa ih napusti.
I prepusti
Ljubavi da bude Ljubav.

Miriši ju u zraku,
Osjećaj u grudima,
Prepoznavaj u danu,
U ljudima,
U čudima.

Ne nasjedaj na tuđe rime,
Ne zamataj se u te kostime,
Dok se hvališ kako VOLIŠ.

I ne, ne bježi od intime,
Al´ ne brkaj akronime,
Kad si biće koje je Ljubav
Il´ bar tako sloviš.

Nabroji mi, iz milja, što to sve ti voliš?

-22-09-2017-
Bety ❤ 


Odnosni aspekt ljubavi može biti težak. Toliko težak da dok nekog preboljevamo (ili jednostavno u svakodnevnom životu) zaboravimo – voljeti. Ne zaboravi da je Ljubav lagana i da ju je lako živjeti! Nabrajaj što voliš, uzgajaj osjećaj Ljubavi u srcu, vidi Ljubav u svakom drvetu, listu, kamenčiću, osobi… Zaljubi se u radijatore, zakovice, interdentalne četkice… Objekt ljubavi je nebitan… Ljubav je istančan, nepogrešiv osjećaj koji je jasan svakom biću na ovoj planeti. Ne brkaj ju s onim što nije…

Odnosi, U stihovima

Micelarna voda


Nema komentara

Naći ću još načina
Kako skinuti maskaru.
Moje suze ionako su
Tek pjesme u nastanku.

Ti si ih započeo… Sjećaš se?
Obećao si mi u ovom životu srce slomiti.
Ma daj, sve je u redu, ne pravi se…
Obećala sam ti da ću te krhotine zavoljeti.
Ljubavlju ih spojiti.
I šavove obojiti.

´Časna riječ´, rekli smo si.
Znam da iza leđa nisi držao fige.
Dogovor si ispunio, vremenom
I ja ću svoj, sporo mi ide….

Sporo ali sigurno, i ti me tome nećeš naučiti.
Sve što napravim napravit ću unatoč tebi.
Ponekad ću krhotine krhotina mrviti
Ponekad ću štovati svaku lijepu misao upućenu sebi.
Ponekad ću mrziti svaki djelić tebe u sebi i drugima.
Ponekad ću se okružiti ljubavlju i čudima…

Dok ne zavolim svaku svoju misao
Znaj da si kroz mene puno pjesama napisao,
I sada ti na tome mogu reći hvala.
Do tog hvala doći boli poput poroda
Al´ lakše briše maskaru i suze
nego bilo koja micelarna voda.

Naći ću ja još načina
Kako skinuti maskaru.
Moje suze ionako su
Tek pjesme u nastanku.

-12-10-2017-

Za sve muške figure koje su me naučile da je moje prijestolje za rijetke. Hvala vam od srca. Sljepljenog, šarenog, predivnog srca. 

 

Iskreno? Dok sam pisala ovu pjesmu, suočavala sam se s potisnutim ´dady issues-ima´. Koliko god sam prije izbjegavala bivati s tim osjećajima, s tom povrijeđenosti, nisam ih više mogla negirati. Čak i sama ta fraza ´Daddy issues´ zvuči tako da ju želiš izbjegavati i ne lijepiti na sebe. Sad, znate ono kad voda dođe do grla? Moj (ne)odnos s ocem se nije temeljio samo na rastavi roditelja već i na brojnim drugim momentima emotivnih povreda, koji su naravno bile potisnute i ključne za moje daljnje (ne)stvaranje veza – od poslovnih do privatnih. Budući da sam danas netko tko radikalno prihvaća odgovornost za svoj život ( i može iskopati ljepotu u poprilično svemu 🙂 ), nisam dozvolila da svalim sve svoje zezove u vezama i životu na iti jednog od mojih predaka. Tijekom pisanja ove pjesme vodila me misao kako svaki otac na ovom svijetu ima zadatak, i to nimalo lak: Slomiti srce svojoj kćeri. Malo drastično izrečeno, zar ne? Možda… No, sjetila sam se one pametne: ´Svaka majka je dovoljno dobra majka´. Bit će da je onda i svaki otac – dovoljno dobar otac. Tu je da maksimalno služi tvojoj specifičnoj svrsi i tvom rastu. Ponekad na tebi neshvatljiv način. Ipak je i to stvar dogovora, zar ne? 🙂 O radu na emotivnom tijelu (nekom je draža fraza Unutarnje dijete) i voljenju, poštivanju i cijenjenju tih prelijepih rana za sada vam mogu samo tipkati. To je nešto što vjerujem tek kad iskustveno spoznaš (meni je najdraže sjesti u meditaciju) možeš razumjeti i biti duboko zahvalna na njima.
Nadam se da kreiraš i živiš svoje veze iz svoje zrele Snage, ne svoje dječje povrijeđenosti. I da možeš toliko otvoriti srce i doliti sebi ljubavi, i to u neizmjernoj količini,  na svaku postojeću emotivnu ranu. Iscjeljenje tako dolazi brže nego li možeš očekivati.
Uz more (samo)ljubavi,
Čitamo se uskoro,
Bety ❤