Pretvorba

Odnosi, Pretvorba

Bum – Stres – Srcotres!


2 komentara

Ova mi je popularna novosloženica na trenutak zaokupila svijest:

27751840_377289692771318_3954847201172226306_n

Youthquake. Domišljato. Kako se potres na Mjesecu zove lunatres, na Zemlji zemljotres, potres na aktivističkoj sceni politika za mlade, očito – mladotres (slobodan prijevod), potres u smjeni svijesti i utjecaju na čovječanstvu ljudotres (ovaj sam izmislila), onda je potres u srcu – Srcotres! Dobro, i ovaj sam izmislila. Evo današnje postmeditacije:

Svakom je potresu, pa tako i srcotresu, prethodio stres. Ili ipak, nešto drugo?

Kako sam u tijeku pripreme radionica za mlade, osjetim kako će ovaj mladotres uskoro zahvatiti i Ilok. Osjetim to u svakoj stanici dijela. (To su prave seizmološke stanice! 😀 ) A prema količini energije koju osjećam, u ovom ćemo epicentru očitavati popriličnu jačinu po Richteru. Ilok je samo još jedan od epicentara (centar površinskog tresa) na koje će utjecati ogromna količina seizmičke (kinetičke) energije (energije nastale višegodišnjim okupljanjem mladeži u Hr i šire) koja je potekla iz hipocentra. U primjeru ovog mladotresa, ali i u  ostalim (s)tresnim promjenama, ne samo u društvu već i u svakodnevnom životu, hipocentar (mjesto nastanka potresa, duboko ispod površine) svake promjene je Srce.

Hipocentar svake promjene je Srce. -Bety

Svaki društveni/osobni/odnosni/ekonomski/gospodarski/financijski/ -tres je ustvari Srcotres. I svaki utječe na reljef života. Svaki je nastao pod pritiskom i stresom ( kretanje tektonskih ploča u vlastitoj dubini). Svaki će rušiti ono što je na površini slabo i graditi (da, ovi tresovi i grade!) ono korisno i snažno. Svako potlačeno, stresno Srce stoga ima ogromnu Snagu u sebi, a ta se snaga, kao i sam Srcotres, ne mora dogoditi samo zbog stresa. A ne. Može do njega doći iz dva smjera. Iznutra i izvana. Baš kao pravi potres: iznutra – srcotres dolazi kao odgovor na pritiske života i otpore prema životu (pomicanje tektonskih ploča, životni stres), a izvana – eksplozijom. Kakvom sad eksplozijom? Pa, Valentinovo je – eksplozijom ljubavi, kojom drugom? 😛 (Super mi je slučajnost da se jedna vrsta horizontalnog rasprostranjivanja valova potresa zove LOVEovi valovi :D, iako je matematičar po kojem su nazvani, francuz, pa se čita Laveovi valovi.)

U svakom slučaju, pričamo o ljubavi kao pokretaču rasta. Ljubav prema sebi, svojoj obitelji, svom partneru/ici, ljubav prema svom gradu, svojoj okolini, Majci Prirodi, Mliječnoj stazi… Svaki odnos prepun ljubavi je velika snaga. I, iako smo skloniji veličati ove valentinske, partnerske ljubavne odnose, molim te ne zaboravi na sve ove ostale! Ako ti već nekog neizmjerno voliš ( a znam da voliš!), možeš li se na tren prisjetiti i osjetiti kako i tebe netko voli bar u istoj mjeri? Ako ne i više? Možeš li si pojmiti  koliko te samo Majka Priroda voli? Koliko te voli tvoja obitelj? Koliko te vole tvoji prijatelji? Možemo li si ikako zamisliti sve te beskonačne valove ljubavi koji dolaze iz cijelog Svemira k nama? K tebi? (Dobro, plinove. Potresi u svemiru proizvode plinove :D). (…) Misliš li da ima tu mjesta pokojoj eksploziji? Ok, sad zbog priče o plinovima i ova eksplozija ima smisla. 😀 Svemir ti nudi beskonačnu ljubav u naletima i naletima plinova 🙂 (BUM!), a ako ih ne upotrebljavaš za svoj rast, iz čiste ljubavi će ti biti dani drugi (s)tersovi, sve kako bi bio potaknut i tvoj Srcotres!

Ne zaboravi da je tvoje srce tvoj hipocentar promjene. Postoji božanstvena poveznica između mjesta u kojem živiš, ljudi s kojima živiš, novčane situacije u kojoj se trenutno nalaziš, zdravstvenog stanja tvog fizičkog tijela(…)  i srcotresa koji će tek krenuti iz tvog srca. Prema svim tvojim epicentrima. Svijet samo čeka, u niskom startu, da srušiš sve ono slabo što ti ne služi, gradeći ono korisno, prelijepo i snažno. Svijet samo čeka da stisneš gumb na taj eksploziv zvan Ljubav.

Sretno ti i eksplozivno (ekspanzivno) Valentinovo!

Tvoja, zaigrana,

Bety ❤

felt-with-heart

P.s. Moj Srcotres? Ovaj blog. Kreiran je da po defoltu ruši ono slabo i gradi novo, prelijepo i snažno. Prije je sadržaj iz mene nastajao iz životnog stresa, sada nastaje iz ogromne ljubavi prema životu i ljepoti življenja. Bum! Smatraj se srcotresenim! ❤

 

Pretvorba, U stihovima

Žir


1 komentar

Ovog trena
Netko, Nešto
Tvoje srce kucati tjera.
Osjetila nisu izoštrena,
Da spoznaju vješto
Prirodu tog vaučera.

I dok ti Netko
Neprimjetno,
Zrakom puni i prazni pluća,
Disao ti,
duboko il´ plitko,
zbrinuta je tvoja ljudska kuća:
Ovog trena Netko tvoje trepavice i nokte raste…
Bez tvog upita,
Bez ičijeg uplita,
Od fetusa čovjek/ žena naraste…
I kao što od žira uvijek nastane isključivo hrast,
U tebi je oduvijek zapisano što ćeš biti:
Po Viziji svi smo uvijek, nepogrješivo, cjeloviti.

Eh, kad bi taj zapis lako mogao iščitati,
Gotovo uputstvo u rukama imati,
Od početka, odmah znati
Smisao, viziju i strast…
Samo diši:
Udah
Izdah.
Onaj Netko neće tajnu
tako lako izdat.
Iako, dokle god ti pluća imaju zraka,
rastu nokti, raste dlaka,
srce kuca, eto tako, samo od sebe,
vodit će te, najkraćim putem, do TEBE.

Možda sada ne znaš koja je tvoja vizija,
[Hej, zar je hrast znao sve što zna
dok je bio žir?]
Ti nisi greška i nisi diverzija
Kad i samim disanjem
kroz tebe teče svemir…

Viziju bi vidio
Kad bi na tren skinuo
Nepotreban vizir.

-30-09-2017-

Bety ❤

Nadam se da ima još snažnih ljudi koji su voljni skinuti svoje vizire, obrambene zidove i ostale štitnike i sjesti u meditaciju (ili hodati kroz dan) s dubokim pitanjima: Koja je moja najviša vizija za ovaj život? Kako mogu služiti? Koju akciju mogu poduzeti da downloadam još jedan djelić svoje Vizije? Što trebam biti da se s njom poravnam? Koji je sljedeći logičan korak? … Samo pitati, odgovori će ionako sami od sebe doći… Nadam se da nas ima i strpljivih. Strpljivih bar poput Prirode. Ona nikad ne žuri, a uvijek i svugdje na vrijeme stiže. 

Pretvorba

Piši, Bety, piši!


2 komentara

Piši, Bety, piši!

Ili bolje rečeno: Tipkaj, Bety, tipkaj! Bez razloga, što god se događalo, tipkaj o tome. Evo npr. Trenutno promatram sestru dok traži akorde za svirati… Odsvira pjesmu savršeno i samo završi sa: ´Znači, previše kukanja.´ (Ilitiga pjesma je otpisana.)

Nego, pitaš li ti ponekad svoje srce za savjet? Priopćiš li mu ikad što te muči, što bi voljela promijeniti, što ne znaš riješiti? I nakon što se tako malo natužakaš, imaš li toliko mudrosti poslušati najmudriji dio sebe? Imaš li toliko strpljena sačekati odgovor?

Evo mene jako muči kopiranje. Jesam li ja nečija kopija ili sam ovo autentična ja? Jesu li ove riječi moje ili je to neki ostatak nekog razglašenog life coacha ili youtubera ili replika nečije knjige, nečijih tuđih misli. I kako da znam razliku? Ovog trena, dok ti ovo tipkam sjedim s tim pitanjem. S tim oblakom pitanja, ako ću biti iskrenija. Neće biti oluje, to znam iz iskustva, u Srcu je ipak potpuni Mir, potpuna bonaca. Budući da su mi već dlanovi na tipkovnici, provest ću te kroz jedno moje obraćanje Srcu. Što kažeš na to?

Ok, krećem. (Skroz ću na kratko baciti ignor na to da čitaš ovaj tekst i iskreno popričati s mojim Srcem kako bih to inače radila)

Hej Srce, što ima? Znam da ti ovo sad zvuči kao: Draga, doma sam!:D, Ali moram te pitati za jedan savjet. Doista me muči pitanje originalnosti. Kako da znam da je moj glas – moj glas? Kako da sam sigurna da ono što pišem nije samo kopija? A ja kopirni stroj? Jako me srde oni što samo šeraju hrpe citata i nalijepe svoje ime na tuđu mudrost. Ne želim biti jedna od njih. Imam tu neku potrebu silno biti skroz originalna. Al skroz. Nije mi to malo normalno. Što ti misliš o tome?

Pauza. Sad sam bome dobrano podigla ove misli iz prašine. Ne znam osjećaš li ju čitajući ovaj gornji dio, ali ove misli sumnje i dvojbe lako nastane tijelo nekom neizvješnošću. Čak i stresom. Svejedno, osjećam u tijelu kao da nisam bila skroz iskrena.

AAAA vidim što nisam uključila u proces.

Srce, nisam bila skorz iskrena. Sad sam se sjetila pišući prošli pasus što me češe! Jako me smeta što je određena osoba iskoristila moje ideje i moju inspiraciju. Brine me najviše od svega što time ja osjećam neku škrtost i nevoljnost za dijeljenjem i davanjem. E toooo je problem. To me brine najviše od svega – ne neka sitna autorska prava! Brine me to, da ne bih ovaj blog izvitoperila u nešto što nije usklađeno sa mnom. Uh….sad imam onaj pravi loš, ali dobro-loš, feeling. To je to što me iskreno brine. Srce moje, što mi preporučaš po pitanju toga?

Da budem i dalje fer – tipkam sve kako se događa u real timeu. Upravo idem na trenutak pročitati vlastiti post iz početka.

Nekoliko gramatičkih ispravaka i 4 minute kasnije, nastavljam onim što mi je srce poručilo. I da, čekalo me je na samom početku posta.:

´Piši, Bety, piši!

Ili bolje rečeno: Tipkaj, Bety, tipkaj! Bez razloga, što god se događalo, tipkaj o tome.´

Kroz pisanje će ti se otkriti tko si to ´ti´. Ne prođeš li kroz proces skidanja slojeva i slojeva onoga što nisi, kako ćeš doći do onoga što jesi? Piši, Bety, piši. Bez razloga, što god se dogodilo, bez obzira na druge, bez obzira na cijeli svijet: Piši, Bety, piši.

Uh, moje me je Srce upravo podsjetilo na jednu stariju pjesmu i post koji sam objavila na fb… Idem ga pronaći i nalijepiti u nastavku, ček sec, dragi čitaču!

Kaže post ( Ovo boldano je totalni ding-ding!!)

[Pinoccio]

Jadni robu forme
Pusti silne norme – 
Ideja je dosta! 

Čuvaj se tih pora,
Ispraznosti slova – 
Umjetničkog posta.

Ispravno il´ krivo, 
Stihom reži tkivo – 
Razgoli tog gosta.

Od gozbe do suhog posta, 
Jezikom ego-srce mosta –
Nek´ mu sirov okus osta. 

I tvoj osjećaj (bar na tren) živim posta!
[Potom se, Geppetto, opet primi posla!]

-28-05-2012-
Bety ❤

[Ono kad samoj sebi vidovito, 4,5 godine ranije, kroz stihove daš primjenjiv savjet!] 

Danas je zanimljiv dan: Imam plave tempere na rukavu (posljedica vrlo aktivne likovne kulture), ranu na nozi i nekoliko masnica i ogrebotina po ostatku tijela (klinci su me slučajno izudarali bar 5 puta), pretjerala sam s radnim satima cijeli ovaj tjedan, i svaki dan sam zaboravila od žurbe nahraniti tijelo kako treba… Not fun. Zanimljivo, ali i u stanju kada nemam snage ni za spavati ( ne znam događa liti se ikad da si toliko umoran da ne možeš ni spavati!) uvijek mogu iz sebe izbaciti još koju riječ, koji redak… I nabaciti ovu opet-sam-budna facu… Mudriji od mene bi rekli nešto na tragu ovoga: Ti nisi samo svojih ruku plod, ti si cijela voćka – tvoje je da nesebično daješ i daješ plodove kako bi iz godine u godinu mogla davati još i više… Dio si savršene logike i savršene ravnoteže! Taj netko mudriji je Majka Priroda. Tako nas podučava procesima kreativnosti. Kao pravi roditelj – na svom primjeru. 😉 

Dakle stvaraj! Ne staj! Nema držanja ideja za sebe! Radi što radiš po danu, po noći postani superžena. Duguješ to svom talentu. Duguješ to sebi. Kada proces kreativnosti postaje sve intenzivniji, toliko da mu se ne možeš oduprijeti, znaj da si na dobrom putu. Nikad ne možeš dati previše. To je u tvojoj prirodi. Dopusti joj da se odvija…

Znaj da svaki plod koji izrodiš, nije zadnji, nije najbolji i ne hvataj se slijepo za tog svog Pinoccia. (Hej, možda je on na kraju i lažac!). Odbaci svoje plodove! Udahni život i drugim likovima, drugim situacijama, drugim temama, drugim plodovima i ako te čega treba biti strah, neka te je strah ne dopiranja do drugih ljudi i neka te je strah odustajanja od sebe i cijele Prirode u sebi… Nekoliko kapi tempere i gdje koja masnica na tijelu su kikiriki spram toga. 

Zasluženi vikend regeneracije i tetošenje sebe počinje – SAD!

Ok, ovo boldano je dakle ding-ding!! A ovo ljubičastom fontu je totalna eksplozija poravnanja!

Hvala ti, mudro Srce!!

Hvala i tebi, dragi čitatelju i prijatelju, što si pročitao ovaj post do kraja i prošao sa mnom kroz jedan čudnovati proces. ❤ Možda djeluje da post nema glave ni repa, ali nadam se da te to neće spriječiti da se obratiš svom Srcu oko stvari koje te muče. Možeš to učiniti u glavi, na papiru ili na tipkovnici.  Ponekad će te Srca voditi slikama, dosjetkama do odgovora, kao mene sad. Ponekad ćeš ga čuti. Ponekad ćeš osjetiti koji je odgovor na tvoje pitanje. Znaj samo da guru svih gurua odmara u tvojim grudima. I prima učenike svaki dan, bez pauze za odmor ;).

Tvoja, raspisana,

Bety ❤

(A sad idem pročitati cijeli post od početka do kraja ( Bože pomozi! XD) pa ga, ako skupim hrabrosti, objaviti. Ako si ovo pročitao, znaš da sam ju od nekud smogla.)

 

Pretvorba

Dis-ci-pli-na!


1 komentar
Teret discipline
lakši je
od tereta kajanja.
Kad gledaš iz kuta cjeline
i aktualizacije
nekad nema stajanja.

Ipak, ne lomi se!
Mjesto tog´: Poravnaj se.

Korisnije je imati kompas nego sat,
jer čemu vrijeme ako se iz dana u dan gubiš?
´Poravnato´ živjeti bome treba znat´,
disciplina je laka kada se u Viziju zaljubiš….

Po-rav-na-nje!

-27-09-2017-

 

P kao…Poravnanje! Skine puno nepotrebnih obveza s tvojih leđa, predočuje ti jasno, iz dana u dan, djelić po djelić osobne vizije i odjednom zavlada tobom putem discipline. Poravnanje…Magija, kažem vam!  

( A kako zaobići abnormalne količine motivacije i odmah se povezati na ´poravnatu´ akciju? Pročitaj jedan od moćnih načina u jednom od prijašnjih postova. 🙂 )

Hvala ti na čitanju!

Tvoja,

Bety ❤

 

Pretvorba

Ljudi smo (ili psi?), dogovorit ćemo se!


1 komentar

Jučer sam napisala vrlo iskren i ranjiv post. Uvijek sam se pitala, kako ljudi imaju snage tako što napraviti. Nakon što sam ga objavila, isključila sam mobitel i dozvolila sebi biti u toj dreniranoj praznini. Jer da, nakon što prođeš kroz more emocija odjednom, osjećat ćeš se kao da te to more izbacilo. Hoće to nekad autorefleksija napraviti. Usput – to je sasvim ok. Prirodno je da nakon dugih preživljavačkih, životnih faza zastaneš i baciš pogled iza ramena – u tom trenu, u trenucima ne-djelovanja, trenucima mirnoće, izvirat će silne emocije za koje prije nisi imao vremena, energije, svjesnosti ili alata za hendlati. I tu će biti svega. Usput, uživala sam u tim svim osjećajima. Uživala sam i u svim osjećajima ispraznosti nakon izbacivanja svega iz mene. Drago mi je da sam to uspjela napraviti na konstruktivan način i ostaviti si podsjetnik za neka buduća vremena. Sad dolazi pravo pitanje: Kako to da sam sjela i umjesto još većeg ubijanja u mozak, natipkala i profiltrirala destruktivno stanje u konstruktivan post? Riječ je o DOGOVORU.

Jesi li ikada gledala serijal Šaptač pasa sa Cesarom Millanom? Krenut ću od pretpostavke da jesi :D. Fascinira me taj asertivni čovjek u tolikoj mjeri da sam počela ljude gledati poput pasa. Točnije sebe, počela sam sebe gledati kao na nekog malog, gladnog čukicu. 🙂 Što ja, žena- čukica, da ne napišem žena-kuja :D, želim? Ono što je psu hrana, čovjeku je recimo uspjeh, zdravlje, novac, veze… I sad ja, žena-čukica, silno, silno, uzbuđeno, preuzbuđeno (ne asertivno!) želim tu hranu, to nešto, od Gazde. Gazda kaže: Sjedi, pa ćeš dobiti hranu. Malo se primiriš, hrana krene stizati iz Gazdine ruke. Ti opet skočiš i siiiilno uzbuđeno, preuzbuđeno kreneš na tu hranu. Gazda opet, smireno, pun ljubavi kaže: Sjedi, pa ćeš dobiti hranu. Opet se malo primiriš, spustiš to uzbuđenje, Gazda opet velikodušno ide nagraditi te hranom, kad te opet obuzme to siiiilno uzbuđenje, preuzbuđenje. Gazda opet, smireno, kao i svaki put, govori: Sjedi, pa ćeš dobiti hranu. U trenutku prepuštanja, odustajanja od tog silnog uzbuđenja, potpune smirenosti, predaje – Gazda velikodušno stavlja hranu pred njuškicu. Izvoli. Papaj.

Neću ulaziti u to što je to što silno želiš, niti u to kako ne mijenjaš u životu situacije, već ti rasteš do granice kada ti vanjske situacije nisu bitne, potom su ti dana rješenja samo tako. Dotaknit ću se, umjesto ovih premisa, DOGOVORA. I to dogovora ni manje ni više već s Gazdom samim.

Što je tvoje ´sjedi´?

Što trebaš naučiti, napraviti, čemu se trebaš usmjeriti u trenutku kada Gazda kaže: Sjedi? Nabroji si to. Primjerice: Ponekad SJEDI znači meditiraj. Ili piši. Prošeći. Za nekog je to nazovi prijatelja. Oprosti. Snimi. Vjeruj. (…)

Kada ti dođu situacije u životu u kojima se pitaš: A ŠTO SAD DA RADIM?? Eto ti tvojih odgovora. I samo postupi po njima. Dobit ćeš hranu brzinom svjetlosti.

Tako sam se ja, u trenutku prolaženja kroz emocije, zapitala: Što sad da radim? I bum – jer sam si osvijestila dogovor s Gazdom, automatski sam uzela laptop i počela tipkati. Automatski! Dakle, sjela sam. To je sve što sam napravila. Sjela sam. Sjela sam do te mjere da mi nije bilo bitno što će tko reći ni hoće li biti popularan post, ni da li će netko razumjeti i ostale umne kerefeke. Sjela sam i znaš što? Sad mi nagrada, koja god da je – ne treba. Nagrada je to što sam sjela. Ne jela :D.

Eto, tako te život uravnoteži, kroz more ljubavi, discipline i poravnanja. I tako vrlo brzo postaneš jedan smiren, uravnotežen čuko. Ovaj, čovjek! Htjela sam natipkati čovjek! 😀

Koji su tvoji dogovori s Gazdom? Pitaj svoje Srce, zadubi se malo nad tim, potom si ih napiši i istakni. U teškim trenucima preobrazbe, potaknut će te da lakše zakročiš u svoje srce i napraviš akciju u smjeru u kojem to ima smisla. (Opet ja i odgovorno korištenje motivacije!)

A ako zamisliš sve svoje izazove kao treniranje, (treniranje predaje, treniranje vjere, treniranje smirenosti, treniranje kreativnosti, treniranje tvog ´sjedenja´…) stavit ćeš se ustvari u ravnopravan odnos s Gazdom, ne potlačeni. A to ćeš razumjeti tek kad sjedneš…

Tvoja, smirena,

Bety ❤

Pretvorba, Samoljublje

Čestitam, preživjela si!


4 komentara

Iliti priča o auto-refleksiji.

Ovo tipkam kako bih samoj sebi dozvolila, još jednom, po tko zna koji put, biti ok s činjenicom da nisam ni približno, a ne u korak, te famozne, svjetske definicije uspjeha ili neke životno sigurne normale. Ali ni blizu. Ne vidim joj ni siluetu od silne prašine. I opet sam pozvana na to da budem s tim ok.

Jebemti.

Kada je u pitanju moja vrijednost, mnogi bi garantirali da ću do sada biti na ´vrhuncu igre´ (što god to značilo). Izuzetno sam inteligentna, prštim od talenata, vještina i sposobnosti (ovo nije lažni ego, svaki psihloški test, profilacija, pokazuje izuzetnu osobnost, iskustvo ide tomu u prilog), radim na sebi, poznam svoje vrijednosti i vrline, svjesna sam svojih mana i znam da imam što ponuditi ovom svijetu. I visoko sam školovana, ako to danas išta znači. A opet, kao da, citiram: ´stojim na mjestu´.  I sada si svi stavljaju prst na čelo – uključujući i mene ( što je ovdje jedini problem)- kako to da već nije ´uspjela´?

Nedavno sam gledala jednog motivacijskog youtubera koji je izrazito isticao kako ´trebate pratiti one ljude koji daju rezultate´. Priznat ću ti, bocnulo me je ovo malo, ali maknula sam ego postrance, uzela iz videa ono što mi treba i sjela sama sa sobom i razmislila: Koji su to moji rezultati? Odlučila sam napisati popis tih mojih rezultata. Popis rezultata od godine kada sam se maknula sa svih društvenih mreža, ukinula youtube kanal koji mi je tek počeo donositi zaradu i suradnje, popis rezultata od godine u kojoj sam, opet, ostala bez posla, proglasila poraz na mnogim područjima života od poslovnih do ljubavnih, čak i razmišljala o oduzimanju vlastitog života. Shvatila sam da je za tu cijelu godinu, ispod podvučene crte, pisalo samo:

PREŽIVJELA SAM.

Samo to. To je bio moj veliki ´rezultat´. U cijeloj godini dana, moj jedini rezultat je bio to što sam preživjela…

Mogu li se za to potapšati po ramenu? Mogu li si za to čestitati? Može li to biti dovoljno meni? Ne drugima, meni? Ovome te neće baš učiti u školi i ovo će rijetko biti poticano čak i u krugu obitelji. Čestitati si za minimalni, osmotski rezultat? Jesi li ti zdrava?

Evo gdje se svi možemo ubiti u pojam: Zaboravljamo da ne krećemo svi s iste startne pozicije. Konkretno, moja startna pozicija je uključivala pola mog života življenja praktički po šupama. I često je uključivala sam rub siromaštva. Tek sam početkom ove godine ´manifestirala´ (riječ je pod navodnicima je jer je toliko već izlizana, da se naježim kad ju čujem) normalan stan. Trebalo mi je samo mjesec dana da se naviknem da imam toplu vodu u stanu, i da je to normalno. Tijekom te prilagodbe sam si usput, nekoliko puta ispržila ruku jer sam zaboravljala da će, kad otvorim toplu vodu odmah poteći vrela voda. Da vam ne pričam koliko sam plakala kada sam nabavila flat Internet. Od zahvalnosti i od muke istodobno. Prije sam znala ´krasti´ internet od susjeda, kafića, stajati na hladnoći i uploadavati videe po 8 sati… Da ne duljim –  mnoge godine moj je jedini rezultat bio to što sam preživjela. U više toga: preživjela sam loše veze, preživjela sam rub siromaštva, preživjela sam depresije, loše zdravlje, preživjela sam lažna prijateljstva, preživjela sam (kao vjerojatno i ti, divna dušo) mnogo toga. I nisam briljirala. Nisam ni približno briljirala. Još.  I danas me je preplavio taj ´nisam briljirala´ osjećaj.

STOP. Korak unazad, molim.

Osim što ne krećemo svi s iste startne pozicije, bome nismo niti svi u istoj utrci. Još jedna stvar koju svi lagano zaboravljamo (čitaj: JA zaboravljam. Sve što pišem, prvo sebi pišem). Npr. Osobno sam minimalist. Dobrim dijelom me je tome naučilo financijsko osvještavanje i stavljanje mnogih stvari u perspektivu, promjena vlastitih navika u svrhu otplate studentskog kredita i jednostavno praktičnost. Moj cilj, moja utrka, nikad neće biti hedonističko, basoslovno bacanje para. Ne vidim smisla zašto običnom čovjeku nije dovoljan topao dom (dom ne kuća), zašto mu trebaju viletine. Totalno sam za sigurnost i komfor, ali hvala Bogu to je i više nego moguće u nekim optimalnim, održivim mjerama življenja. Znam da neću prohtjevno trošiti iznad svojih mogućnosti. Znam da sam toliko društveno osjetljiva i da imam oceane razumijevanja za svaku potlačenu skupinu, pojedinca i Majku Prirodu i da ću svaki višak para lako upogoniti za puno, puno veće dobro. I da, ja želim financijsku slobodu. Također želim usvojiti dijete. Dva djeteta, da budem preciznija. Želim živjeti održivo, u nekoj zadovoljnoj normali. Želim i na kraju svakog dana zaspati zadovoljna osobom u koju sam se razvila. Želim i meditirati svaki dan. Za mnogo mojih uspjeha mi ni ne treba ono što je u tuđoj glavi uspjeh. (Nismo svi u istoj utrci.) Treba mi samo spremnost da živim život autentično i razborito i ponekad, kao sad, pokoja suza da me sjeti koliko sam to napredovala.

Jer da –´ja sam preživjela´ preformuliraj u ´ja sam napredovala´. I to koliko! Koliko li si samo već napredovala! Mnogi nisu ni preživjeli.

Kad sranje lupi fen, sjeti se staviti stvari u perspektivu. – Bety

Da ne bi bilo zabune, ni u mom, a ni u tvom životu, nemoj ovo zamijeniti za IZGOVORE. Još jedan od razloga zašto ne volim motivaciju. Alla ´Tko želi naći će način, tko ne želi naći će izgovor´. Da, da, sve 5. Prekinimo više s tim. Prekinimo s tim nabijanjem krivnje oko ne-rezultata. Ogromna je razlika između procesa i rezultata. Prvo je organično i prirodno, drugo je mehanično i umjetno. Rezultat ionako dođe kao nuspojava zaljubljivanja u proces. Pa evo, ovo sam ja u procesu zaljubljivanja u proces. Znam da ću se nakon nekog vremena opet osvrnuti, pogledati unazad i gledati jednu nevjerojatnu priču. Za sada sam tu gdje sam. Stojim na mjestu, kažu. Ja pak znam da će svaki moj uspjeh biti nastavak procesa kojeg odlučujem poštivati.

Zapamti, nitko ne zna na prvu što si sve prošao u životu. Nitko ne može znati kako si se kad osjećala i koliko je truda išlo samo na to da preživiš. Možda ne živim/ ne živiš Viziju svog života. Još.  Znam da to što sam ´samo´ preživjela (a imala sam i više od 9 života) me je naučilo vrijednostima, integritetu i snazi koju malo tko oko mene ima. Može li mi to biti dovoljno? Može li mi to biti temelj na kojem ću graditi svoj život? Hajdemo samo na tren zastati i cijeniti sve što smo prošli, proživjeli i preživjeli. I jebeno se potapšati po ramenu.

 

P.s.: Podsjeti me na ovaj post nakon nekog vremena. Unaprijed ti hvala!

Tvoja,

Bety ❤

Pretvorba, U stihovima

Kalorimetar


Nema komentara

Svaka emocija ima recept –
Točno znaš što te kakvom čini.
Nije tako težak koncept
Raditi što voliš u značajnoj količini.

Ili je?
Oh, zaboravila sam, tako je,
Radije koristiš recept koji ne voliš,
Kao da tuzi ne možeš da odoliš.
Prije ćeš biti ljuta i jadna,
Radije ostati radosti gladna,
Već ispitati nove načine,
Upotrijebiti nove začine,

Pa raditi što te, kad te veseli!
Biti s ljudima koji te vole lako!
Ako treba ti se i preseli!
Stvari mijenjaj malo po malo!

Prestani miješati isti recept
A očekivati drugačiji kolač.
Za svoj život ti si ekspert!
Nisi samo kalorija brojač.

Možda i jesi, al konfekcijskog broja ti,
Ne bi imala ni što brojati
Što te čini sretnom kad bi znala raditi
Ne samo to jedvice nabrojati.

Svaka emocija ima recept –
Točno znaš što te kakvom čini.
Nije tako težak koncept
Raditi što voliš u značajnoj količini.

-03-12-2017-

Svaka emocija ima recept. Točno znaš što te rastužuje, a što te veseli. Koji su to ljudi, koje su to aktivnosti, koji su to predmeti, koje su to situacije, koje su to reakcije, koje su to stranice, koja je to okolina… A opet ne vidimo poveznicu odabira recepta i ispečenog kolača. Bitno je da poslije brojimo kalorije vlastitom životu. I negodujemo na svaki gram negativnih emocija koje proživljavamo. A baš ne volimo kad se ´lijepe´ na nas. Zanimljivo je kako nije tako teško promijeniti recept. Nije tako teško okružiti se ljudima koji te lako vole, predmetima koji su ti dragi, otići u opuštajuću šetnju, pročitati nešto za dušu i sl. Nije. Ali to znači i reći NE onome što te trenutno rastužuje, ljuti, ne veseli. To znači reći NE lošim sastojcima i otići u odabir novih. Ujedno i reći DA nečem drugom. Treba znati reći DA tom zdravom, mirisnom, prefinom kolaču za koji nećeš imati trunke grižnje savjesti. Šteta,

Podloga za citate fb insta

A mogu biti cjelovite, oslobađajuće rečenice.

Biraj mudro svoje recepte.

Tvoja,

Bety ❤

P.s. Iako se sreća i radost ´ne kupuju´ aktivnostima koje radiš, DA-aktivnosti su itekako zdrave za prakticiranje poravnanja i pozitivne momentume. Od kada sam napisala ovu pjesmu, a slijedom navike meditiranja, moje razumijevanje sreće se promijenilo. Sada jasno razumijem kako radost i sreća ne ovise o aktivnostima. One su ovisne o neprisutnosti. Čega? Saznat ćeš u narednim postovima, 🙂 Dotad, kao trag (osobne) evolucije, uživaj u pjesmi. Nek ti i ona posluži na tvom putu.

Pretvorba

Što tvoj mali, nožni prst misli o tome?


Nema komentara

Sasvim običan dan na Savi. Uči se za ispite i to. Na vrata moje sobe kuca zabrinuta prijateljica. Po izrazu lica i nekoj teškoj energiji u zraku moglo se zaključiti da joj je doista teško. Sjeda puna brige i pokušava definirati, uhvatiti misli, objasniti zašto se osjeća kako se osjeća, ali joj to ne uspijeva. Jednostavno se osjeća jako loše. Moli me je za savjet. Učinit će bilo što, samo da takvo stanje već jednom prestane.

Pitanje koje sam joj postavila, pitanje koje slijedi i koje se nalazi u naslovu ovog posta, je ustvari bio moj prvi intuitivni transformacijski ´savjet´ koji sam ikome dala. Upitala sam ju iskrenim tonom: Što tvoj mali, nožni prst misli o svemu tome?

Što se dogodilo potom? Odgovorila je zbunjeno (uuuuh, ona ljepota na izrazu lica kada skroz zbuniš mozak i naviku koja njeguje tvoju malenost i drži te na uzdama od rasta!!): Kako to misliš, što moj mali nožni prst misli o tome? (Izraz lica je govorio: Kakvo  je to glupo pitanje??). Ponovila je glasno, skoro ljutito: Što moj mali, nožni prst misli o tome? PA NIŠTA!

Zastala je. U trenu su joj se ramena od napetosti slegla u opušteni stav.

Izdahnula je u znak nekog mentalnog olakšanja.

Pomalo zbunjena od ovoga što se upravo dogodilo, ali znatno boljeg raspoloženja, rastale smo se u nadi daljnjeg štrebanja za ispite.

nožni prst.jpg

Ako razmisliš o svom najvećem strahu ili ako si sada u glavi predočiš neku svoju veliku zabrinutost, napetost, stres, gdje sve to točno u tijelu osjetiš?

U glavi? Grlu? Ramenima? Vratu? Iako poneki ljudi osjećaju napetost (bilo kojeg teškog pojma) i u želucu ili čak srcu, veelika većina će ju osjetiti upravo iznad područja srca. Zašto ? Jer je Srce i ostatak Tijela nedostupno, dok Mozak vladuje. Bolje rečeno dok ´drobi´ XD. Mozak ustvari radi ono što fantastično zna raditi: Stvara probleme gdje ih nema. I onda ide tražiti rješenja za probleme kojih nema. A Tijelo? Tijelo ima sve odgovore. Spustiti se u Tijelo i osjetiti da je ustvari sve u redu, da ti je uvijek dostupan Mir, Radost, čak i dooobra, rasplesana energija života (možda se tvoj mali, nožni prst samo stalno škakljivo smije XD) je smrt Egu. Rast Duši. Rješenje problema kojih nema.

Tijelo vrlo lagano ´probavlja´ i otpušta sve ono čemu glava ovisnički traži uzrok, problem, posljedicu, izgovor (…) a čemu s lakoćom nadograđuje okrivljivanje, gratis stresiranje i druge zanimljive radnje.

Rješenje i otpuštanje neće doći iz glave (ne iz onoga što je problem stvorilo ). Rješenja će navirati, sama od sebe, u trenutku kad se povežemo sa Srcem, ´spustimo´ u Tijelo.

Pa eto i tebi to isto kratko transformacijsko pitanje: Taj tvoj ogromni problem koji imaš – što o njemu misli tvoj mali, nožni prst? Ipak, on je najudaljeniji od epicentra svih problema, posavjetuj se ponekad i s njim. 😉 Posavjetuj se sa cijelim Tijelom.

nožni skladište

Tvoja Bety ❤

 

P.s. Nabijala sam si neku krivnju što ne pišem redovito, što ne vodim bolje ovu stranicu i što koristim selidbu kao izgovor za preskakanje dnevne meditacije i još sto i jedno ´što´. Sjetila sam se ovog događaja i primijenila vlastiti savjet. Ne dajemo li, na kraju krajeva, drugima zato savjete? Isključivo da bi pomogli sami sebi? 🙂 Nadam se da će ti i ovaj kratki post služiti.

Pretvorba

O Ljepoto, vrijediš!


2 komentara

Jesmo gotove? Je li splasnio sav hype oko Nove? Čin-čin i sve to? Možemo li sad na prave teme? Teme poput najdubljeg uvjerenja koje stoji između trenutne Tebe i najbolje verzije Tebe? Uvjerenja zbog kojeg svake godine i doneseš milijun i jednu novogodišnju odluku na koju već sredinom siječnja baciš potpuni ignor? Uvjerenje koje je poharalo ljudski rod, a nama, prelijepim ženama, paraliziralo i marginaliziralo skoro svu Snagu? Uvjerenje koje toliko vežemo s vlastitom ljepotom, sa svim odnosima, s novčanom situacijom, s (ne)uspjehom, sa svakim područjem života koje nije kako bismo željele da je?

To duboko, duboko, poput-Marijanske-brazde-duboko, uvjerenje zvuči: NISAM VRIJEDNA. Duboko u sebi, svaka od nas vuče to neko ´ne vrijedim´ sranje. Vokalizirat ću ovdje njih nekoliko, kako bi ih osvijestila prilikom čitanja (većini su potrebne godine i godine rada na sebi da samo i dođu do ovog skrivenog blaga…). Varijante tog uvjerenja zvuče ovako: Nisam vrijedna veze i ljubavi o kojoj sanjam. Nisam vrijedna boljeg posla, lakšeg života. Nisam vrijedna fantastičnih prijateljstava. Nisam vrijedna ozdravljenja. Nisam vrijedna idealnog zdravlja i tijela. Nisam vrijedna intimnosti, romantike.  Nisam vrijedna radosti, sreće. Nisam vrijedna obilja i punine života…

Kako znam da svaka od nas ima neko od ovih ´nisam vrijedna´ uvjerenja? Ako ne živiš to što duboko u sebi želiš – jedini je razlog jer duboko u sebi imaš uvjerenje kako toga nisi vrijedna. Jer da istinski znaš kako si nečeg vrijedna dogodilo bi se nešto od navedenog:

a) trenutna situacija te ne bi dirala 2 grama

b) svjedočila bi čudima

c) iz dana u dan bi postajala spremnija za ostvarenje bilo koje želje Srca

e) već bi živjela to što trenutno samo silno želiš

f) (za svaki slučaj navodim i pod f) jer u spektru svih mogućnosti abeceda ima beskonačno slova ;), ove su samo neke od mogućnosti koje mi sada, nakon meditacije, padaju iz uma u piksele )

vrijediš 4.jpg

Kako još znam da imaš uvjerenje kako nečeg nisi vrijedna? Jer donosiš odluke. Odlukama se ´zaslužuju´stvari. Zar nije tako?

Ako dovoljno izubijam tijelo u teretani – zaslužit ću manje celulita. Ako se dovoljno emotivno izžigosam, ako se dovoljno izobličim u neku tuđu varijantu mene (mi žene imamo supermoć izobličavanja u tuđe slike i potrebe), ako napravim milijun i jedan kompromis – zaslužit ću ljubav. Jednom. Jednoga dana. Ako odem na dovoljan broj seminara, pročitam bezbroj beznačajnih knjiga – zaslužit ću raditi ono što volim. Ako se dovoljno trudim, šutim, pognem glavu i radim – zaslužit ću bolji posao. Ako se dovoljno pretrgnem od posla i stresa – zaslužit ću malo više novca…

Evo gdje svi tripamo: Ogromna je razlika između onoga što ´zaslužujemo´ i onoga što nam je dano na dar. 

Npr. Obitelj ne zaslužujemo. Ona  nam je dana na dar. (Uuuuu! Nek´ se u ovom malo mariniraš!) Odnosi se ne zaslužuju, oni su nam dani na dar. Tijelo nisi zaslužila, dano ti je na dar. Svi resursi koje trenutno koristiš, a možda ih nisi ni svjesna (talenti, vještine, odnosi, vrijeme, novac, predmeti, prostor…) dani su ti na dar.

vrijediš 2

Čekaj, čekaj! Želiš reći da vrijedim i ove minuse na računu? Kredite do grla? Da vrijedim ove propale veze? Zlostavljanje? Da vrijedim ovo nezdravo tijelo? I da mi je to kao neki DAR?? – NE i DA. Ne – jer ti želim reći da vrijediš puno, puno više. Samo se ne mogu svađati s tvojim, mojim ili bilo čijim uvjerenjima. Na kraju krajeva, uvjerenja, svjesna ili nesvjesna, su gora od nas žena u svađi – ona su, ustvari, u pravu. 🙂 (Ok, ok, dok ih malo ne izmeditiramo, pa shvatimo da nitko od nas, nikad nije u pravu, ali to je cijeli  novi post…) A -DA- jer, ako ti tako odlučiš, sve može čudnovato postati darom. Ne zaboravi da dio života dopuštamo, a dio kreiramo.

Tvoje uvjerenje o tvojoj vrijednosti je točno onoliko kakav život vodiš. Bilo čemu što silno želiš, a još uvijek ne svjedočiš, prethodi uvjerenje da nisi vrijedna toga. Teška pilula za progutati, zar ne? (p.s. na toj kutijici pilula piše: Antiego tranformacijske kapsule, obložene ljubavlju). Da si u znanju* (ne samo u uvjerenju) koliko vrijediš, otišla bi s tog lošeg posla, prekinula bi tu vezu koja te ne promiče, mahnula bi pa-pa 98% ljudi iz svog života, prigrlila bi nova iskustva, rekla DA novim pozivima, prijateljima, suradnjama, slušala Srce kad ti šapne sljedeći korak. I korak nakon njega…

Kad smo kod toga, Srce mi šapće da ti ovdje moram natipkati da jesi vrijedna! Draga moja, neopisivo si vrijedna! Beskonačno si vrijedna ljubavi, poštovanja, iskrenih prijateljstava.  Po prirodi si vrijedna zdravlja, obilja. Vrijedna si financijske slobode, zdravih navika, epskih iskustava! Vrijedna si harmoničnog života i tijela. Vrijedna si osmijeha i radosti. Vrijedna si znanja. Mira. Ljepote. Vrijedna si ljepote! Slogan ovog bloga je ´Nisi lijepa koliko misliš. Ljepša si.´ E pa, ni ne vrijediš koliko misliš. Vrjednija si. Neprocjenjivo vrjednija.

A pravo je čudo (promjena u percepciji) gledati na stvari s kojima se ne slažemo da trebaju postojati u našem životu kao na nešto što nam je darovano. (Tko bi rekao da će se ovo ipak pretočiti u prigodan novogodišnji post o darovima. 😀 ) Što ćeš napraviti od svih svojih darovanih ljepota, ostaje da vidimo u svim godinama koje slijede, ne samo ovoj…

Osim ove promjene u percepciji,  evo ti i klasični, napredni, transformacijski alat:

U životu ´zaslužujemo´ vrlo malo stvari. Većina toga nam je dana na dar. Dar koji ´zaslužujemo´ BIVANJEM. Hoćeš više vrjednijih darova? Sjedi u meditaciju i samo bivaj. Bivaj sa svime gdje svjedočiš da toga nisi vrijedna. Samo bivaj s tim ´manjkom´, s tom ne-vrijednošću. Usran osjećaj, zar ne? Nemoj mu ništa raditi. Ne bježi od osjećanja manje vrijednosti. Nikakve psihovježbe, afirmacijske, vizualizacijske, energetske, NLP piruete tu ne vrti. Samo BUDI s tim osjećajem manje vrijednosti. Budi. Diši. Neće te ugristi. Samo je prvih 30-ak sec neugodno…  Kao kad ugrize komarac… Promatraj potom što se događa. 🙂

 

 

Tako se, draga moja, oslobađa i događa vlastita vrijednost. A tako se događa i Ljepota. ❤ U bivanju. U dozvoljavanju i voljenju i svoje ne-vrijednosti.

Vrijednost se, vidiš, baš kao i Ljepota, ne zaslužuje. Vrijednost ti je darovana. Obje su ti darovane. Spoji se na njih bivanjem. Usput, ovo će ti ´samo´ bivanje smanjiti masu truda oko bilo koje novogodišnje odluke.

Nema na čemu,

Tvoja,

Bety ❤

 

*Uvjerenje prelazi u znanje kroz filtar iskustva. Uz malo vjere i hrabrosti. (Vjera u svoju vrijednost+hrabrost za djelovanje usklađeno sa svojom vrijednošću=iskustvo čuda)

 

Pretvorba

Baj, baj ciljevi…


5 komentara
Pozdrav novi prijatelju i vjerujem, pravi gejm čejnđeru! ❤
Kako znam da si upravo Ti gejm čejnđer? 🙂 Budući da sam još ´mala´ na društvenim mrežama, facebook mi vrlo uporno i s opravdanom statistikom, nameće promoviranje postova stranice Rezolucija:Ljepota. Sjetit ću te mog nedavnog posta/slike sa te iste stranice, pa ću ga i ispuniti u svoje ime:
moć snaga
Facebook definitivno ima moć… Ja imam Snagu.
Odlučila sam pristupiti svom daru na sasvim drugačiji način. Ne algoritmom, već Namjerom. Iskrenom Namjerom Snage i Suradnje. Svaki moj post koji pročitaš na stranicama društvenih mreža ili na blogu, rezultat je toga. Duboko vjerujem da je algoritam namjere jači od bio kojeg algoritma bilo koje društvene mreže. I eto tebe tu.  Na stranici Rezolucija: Ljepota. 🙂
A sad, na ono bitno: Pretpostavljam da imaš neko svoje područje djelovanja. Bilo da je u pitanju osobni razvoj, prehrana, fitness, spisateljstvo, bilo koji izričaj kreativnosti ili kombinacija više područja. I pretpostavljam da si TI, kao i svi drugi gejm čejnđeri koje znam, u svojoj Igri. I zbog toga, ZNAM da za tebe i mene, ne vrijede ´obični´ ciljevi. Ne vrijedi donošenje ovih prigodnih, novogodišnjih odluka. Znam da ti duša ne može čekati neki datum da kreira ono što je zapisano na njoj. Znam i da je lako pasti u zamke akcije, rezultata, ciljeva, akcije i još akcije, malo algoritama, pa još akcije. Znam da ne tražiš samo pratitelje, već su-stvaratelje. Znam da vidiš ovaj svijet puno, puno, jebeno puno boljim nego li je. Za tebe, za mene, za nas – nisu ciljevi i nisu novogodišnje (ili bilo koje kratkoročne) odluke. Za nas je nešto puno veće. Za nas je NAMJERA.
algoritam.jpg
Oprez s ovim, Ego će se uplašiti. 🙂 (Kao da će to biti put.) Hajdemo zato odmah u srce (u sridu!), ipak, slab je pred Namjerom. Slab je pred Namjerom, jer ona njeguje Proces. Slab je pred Namjerom, jer te ne ograničava na onu malu priču koju si si ti zacrtao u glavi da je jedina moguća. Slab je pred Namjerom, jer ti otvara vrata za koja nisi sanjao da postoje ni kao špijunka na vratima. Slab je, jer je Namjera točka kreiranja s jedne proširene razine, one s kojom se još ne može poistovjetiti.
Divni gejm čejnđeru/gejm čejnđerice :), netko je jednom imao namjeru da Ti budeš Ti. I dan ti je dar vlastite Namjere. Daj zato namjeru svom danu, svojim odnosima, svom poslu, svom biću. Spoji se s tom namjerom. Evo ti nekoliko primjera:
Moja je namjera Rast. ( UuuuuUUuuu, osjeti ovo)
Moja je namjera Razumijevanje odnosa/prirode/novca/obilja/biznisa (osjeti malo ovo)
Moja je namjera djelovati iz svoje Snage ( osjeti takvo djelovanje)
Moja je namjera Suradnja (osjeti ovo)
Moja je namjera Služba ( kako ti ova paše u tijelu?)
Moja je namjera Zahvalnost ( kako ova stoji?)
Moja je namjera Radost ( pokušaj ovu malo osjetiti)
Osjeti njih nekoliko. 🙂 Obuci i nosi onu koja ti jako dobro, konfekcijski stoji duši. Odluči se za dvije, tri toliko jasne namjere da te same od sebe pozivaju na akciju… Zašto?
Ghm: ´Moja je namjera pisati sat vremena svaki dan.´ Vs. : ´Cilj mi je napisati ljubavni roman u mjesec i pol dana. ´ – Kako ti znaš da je tvoja najviša radost pisati baš knjigu? Možda je u pitanju slikovnica? Možda uopće ne želiš napisati ljubavni roman, nego pustolovni? Možda te prirodno ustvari ´vuče´ poezija? Inspiracija te, putem Namjere pisanja, može kroz Proces odvesti u potpuno drugačijem smjeru, jednom o kojem nisi mogao ni sanjati… Cilj će samo zaslijepiti tvoj prirodni napredak i rast. (Prirodni znači bez forsiranja)
Potom: ´Moja ja namjera biti prisutna u vezi.´ Vs.: ´Plan mi je zaručiti se za tri mjeseca, udati se do kraja sljedeće godine (bla, bla)´ – Kako možeš znati da će te to što slijediš svoj ´savršeni plan´ i ispunjavaš kvačice u svim kvadratićima to-do liste dovesti u vezu/brak u kojoj želiš biti? Kako znaš da te ne čeka nešto puno bolje izvan tvojih zacrtanih ciljeva? Možda, kroz prisutnost u vezi, shvatiš da ti brak nije bitan i da bi samo ubijala vezu s inzistiranjem na nečem što društvo želi. Onda opet, možda kroz prisutnost u vezi, sutra pobjegneš s voljenim i potajno se vjenčate. Ciljevima samo držiš na udaljenosti sve nevjerojatne darove i mogućnosti koje ti ovaj život nudi…
Dalje: ´Moja je namjera razumjeti novac i upravljati njime na svjestan način.´ Vs. ´Cilj mi je zaraditi toliko i toliko u godini dana. ´ – Tko zna koliko puta više možeš zaraditi kada ustvari naučiš upravljati novcem, naučiš ga svjesno trošiti, svjesno ulagati? Iz osobnog iskustva upravo u ovoj temi, vjeruj mi, Namjera ubrzava vrijeme i donosi ti višestruko veće rezultate (a i zadovoljstvo) nego li je to ispunjenje bilo kojeg zacrtanog cilja. Iz ove Namjere možeš shvatiti kako, primjerice, neke financijske ciljeve uopće ne želiš (stan, kuću, što god…). Možeš spoznati da ti mnogi financijski ciljevi uopće ne trebaju. A možeš spoznati i koliko si napredovao u ovom području, pa na kraju tomu i druge podučavaš. Ma možeš saznati o sebi milijun stvari! Itd…
Pusti sitne ciljeve. Vodi se snažnom Namjerom! Stvar je u tome da niti ciljevi, niti rezultati, niti novogodišnje odluke neće zadovoljiti, a ni uspjeti definirati, ono po što si došao na ovu Zemlju. Neće te moći voditi tomu. Neće zadovoljiti beskonačnost koja si ti. Samo će ju ograničiti.
Iz ogromne i snažne Namjere zahvalnosti: Hvala ti što si dio ove stranice. Hvala ti što možda dijelimo namjeru :). Hvala ti što si gejm čejnđer u svom području! Znam da, iz svoje namjere, možeš biti i djelovati puno snažnije.
Podsjetit ću te koju to Igru igramo ( i mijenjamo!) na jednom od sad već starijih postova ovdje, a pozvat ću te da i dalje stvaraš Srcem. Kroz Namjeru. U komentarima slobodno ostavi nekoliko svojih jasnih Namjera! Po kojoj bi to Namjeri mogao već sada djelovati, živjeti?
Tvoja,
Namjerna Bety ❤
P.s. Moja je namjera povezati se putem Srca s fantastičnim, iskrenim ljudima i služiti im na moćan način. Kada mi namjera bude rast na puno širu publiku, u skladu s njom ću djelovati. To će uključivati i promociju koju nude društvene mreže. Tada će to za mene imati smisla… Hvala ti od Srca na čitanju! ❤