Pretvorba

Pretvorba

OTPOR i druge fizikalne veličine


Nema komentara

Svaka moja meditacija do sada se događala na potpuno drugačiji način. Držim se nekih okvirnih smjernica (ništa striktno) i svejedno je svaki put u pitanju drugačije iskustvo. I nemam otpor prema tome. 🙂 A kada smo kod otpora, upravo je on bio lajtmotiv današnje meditacije. Evo kako:

Već neko vrijeme osjećam da nisam baš skroz ´poravnata´/usklađena sa samom sobom i s Izvorom u meni. Vješto sam dozvoljavala Egu da izbjegne tu temu u prijašnjim meditacijama, jer znam da će svejedno izaći na vidjelo kada za to bude pravi trenutak, a i meditacija nije mjesto za napinjanje. Danas je došao i taj trenutak. Naravno, sam od sebe. Bez forsiranja. Osvijestila sam more misli samoosude oko tog ne-poravnanja. Kako me niti jedan od prijašnjih načina meditiranja nije doveo do otpuštanja ovog otpora, a svjesna da rezultat nije cilj meditacije, rekla sam sebi: ´Ok, ne trebam rezultat. Dopustit ću i ovaj Otpor. Bivat ću malo s ovim Otporom.´

I eto ti osobne, iskustvene, duhovne, evolucije. Samo sam malo izmijenila način na koji se vodim kroz meditaciju i uslijedilo je i more otpuštanja. Zvučalo je ovako:

Nije problem to što nisam usklađena. Problem je otpor prema toj neusklađenosti. Samo ću ga osjetiti. – Bety

Nema ništa loše oko neusklađenosti. I ona je savršena. I nije problem što osjećam pritisak oko svega toga. Problem je otpor prema tom pritisku. Otpustit ću taj otpor! Nema ništa loše oko neusklađenosti. I tako dalje… Ili na drugom primjeru: Nije problem što vani pada kiša (vjeruj mi Priroda nije glupa, zna što radi!), problem je otpor prema lošem vremenu. Shvaćaš?

Malo po malo sam samo bivala s tim otporom i osjetila otpuštanje, lakoću i jasnoću –  osjetila povezanost.

No, prije nego li se bacim na pravo tumačenje otpora (meditacija je probudila fizičara u meni!) želim ti natipkati da slobodno upotrijebiš ovo i u svojoj meditaciji, ili sjedenju. Iskreno? Ja sjedim na stolcu s jednom nogom preko druge, sklopljenih očiju i ruku iza zatiljka. To je prije sjedenje nego li meditacija. 🙂 Evo, dakle,  nekoliko redaka koji te mogu voditi:

  • Nije problem što imam milijun i jednu, nerazvrstanu misao. Problem je moj otpor prema njima. (Osjeti taj otpor na kratko.)
  • Nije problem što nemam strpljenja za sebe. Problem je moj otpor prema nestrpljenju. (Osjeti taj otpor na kratko.)
  • Nije problem što ne mogu biti u trenutku. Problem je moj otpor prema ne bivanju u trenutku. (Osjeti taj otpor na kratko.)
  • Nije problem ova krivnja, sram (…). Problem je moj otpor prema toj krivnji, sramu. (Osjeti taj otpor na kratko.)

I promatraj kako se otpor raspršuje. A sada ću ti, na štreberski način, objasniti i zašto. 🙂

Nakon kojih 45min meditiranja, pardon, sjedenja 🙂 (45min je neki moj uobičajeni period  nakon kojeg se nakupljeni konstrukti ega rasprše), uslijedio je period naviranja inspiracije. Period utišanog Ega. Period Igre. Ja ga zovem i ´Download´. Upravo tada sam se igrala u mislima domišljatog povezivanja fizikalne veličine električnog otpora i misaonog/duhovnog otpora. Otporom u strujnom krugu se trenutno bave 8. razredi osnovnih škola, a iako svake godine podučavam nekog iz 8. razreda, do sada nisam povezala to gradivo s duhovnošću. Sve do današnje meditacije. ( I onda me pitaju zašto volim to svoje sjedenje? Pa tko se ne voli igrati? 🙂 )

Hajdemo sada na fiziku!

Svakom je trošilu potreban izvor. U strujnom su krugu trošila žaruljice ili npr. bilo koji uređaj u kućanstvu. Za potrebe teksta, žaruljice će biti metafora za nas ljude. Svakako smo tu da bismo sijali. 🙂 A baš kao i svaka žarulja, da bismo svijetlili, moramo biti spojeni na Izvor. U strujnom krugu izvor je baterija/akumulator/gradska mreža napajanja. U ljudskom svijetu/duhovnom iskustvu taj izvor zovemo Bogom. (Ovdje si odaberi svoj rječnik. Ja više nemam otpor prema riječi Bog. A ako ti je bliži pojam Svemir, Svoje više Ja, Beskonačna Inteligencija ili neki četvrti izraz, do kraja teksta praši po njemu. Dogovreno? Okej.)

Dakle, stvorena si da budeš spojena na Boga. E, sad – ponekad je sklopka (zamisli bilo koji prekidač u prostoriji) dignuta, pa je strujni krug otvoren. Njime ne teče struja i niti jedna žaruljica u tom strujnom krugu ne svijetli. Sve dok se ti, ljudska žaruljica :), dovoljno ne opametiš u životu pa shvatiš sljedeće:

  • da je tu sklopku dobro spustiti i zatvoriti strujni krug
  • da je puno lakše i prirodnije sjati, nego čamiti u tami
  • da si stvorena da sjajiš u tami, sebi i drugima na korist.

Da ne zaboravim, tu sklopku, neće nitko drugi spustiti za tebe. Tvoj odnos s Bogom je tvoja odgovornost. Jasno? – Bety

Idemo dalje. Da bi došli do otpora, najprije te moram upoznati sa dvije fizikalne veličine:  To su jakost i napon struje.

  • Jakost struje je (da prebacim odmah na duhovnost) količina Boga (naboja) koja struji tvojim životom u jedinici vremena. Vrijeme je tu za nas ljude ključno samo za stvaranje momentuma ili popuštanja ega (npr. mojih 45min sjedenja), Bogu vrijeme ne treba.

formula jakost.jpg

  • Napon struje ili (napetost struje) je razlika električnog potencijala, odnosno koliko se rada/energije može transformirati u druge oblike energije od onog tvog naboja (Boga) u vremenu. Znači, primjenjena duhovnost. Ne koliko mlatiš slamu, već koliko djeluješ iz najvišeg dijela sebe.

fromula napon.jpg

Što nas dovodi do OTPORA.

Otpor je fizikalna veličina kojom se opisuje svojstvo tvari da se odupire protjecanju el. struje. Iliti ga: Otpor je duhovna veličina koja opisuje koliko se odupireš svemu što JE.

Primijeti sljedeće – formula za Otpor [R] izgleda ovako:

formula otpor.jpg

U fizikalnom smislu to znači da što je veći napon [U], to će rasti i otpor [R]. U duhovnom smislu, to znači potpuno isto. Što više postupaš po svojoj inspiraciji, sve ćeš jasnije i jače čuti, osjetiti i nanjušiti svoj otpor. Što više djeluješ na višoj duhovnoj razini, i otpor će, po prirodi Ega, biti veći. Proporcionalno veći. I to je ok. Treba te nešto i zaustavljati malo, da ne bi eksplodirala od ljubavi! 🙂

Ali ne brini! Otpor je, iz iste formule, obrnuto razmjeran Jakosti! Što je jakost veća – otpor je manji! Što si više spojena na svoj Izvor, otpor je manji! Što si više vremena u danu okružena mislima koje su lake, lijepe, gradive, otpor je manji! Što daješ više razumijevanja, ljubavi, suosjećanja sebi i drugima, otpor je manji! Što više prihvaćaš ( a manje osuđuješ) sebe i druge, otpor je manji…

Je li samo slučajnost što je mjerna jedinica otpora Om [Ω] ? 😀 Osobno ga ne koristim dok sjedim (iako mi se sviđa humor u tome!) i nemam nikakvog otpora ni prema ooooommmmmanju. 😉

otpor instaa

Ono što je prelijepo je da i otpora ima samo dok je sklopka spuštena, strujni krug zatvoren i struja teče. Samo je pitanje koliko ćeš sama sebi dozvoliti da iz tebe isijava beskonačan Izvor  i da se dalje, kroz tebe, pretvara u druge, korisne oblike energije. Ne zaboravi: Na beskonačni Izvor možeš biti spojena dok je sklopka spuštena i dok Ti, kao fizičko tijelo, ne pregoriš.

Moje iskustvo je da bih prije živjela život punim plućima i pregorila od svetog rada u strujnom krugu života, već sjedila u tami, nekorisna.

Na koje sve načine u svom životu ti smanjuješ svoj otpor? Otpor prema svemu što samo JE? Meditacija (sjedenje) je za mene samo jedan od njih. Do sljedećeg čitanja, pojačaj svoju JAKOST! ❤

Tvoja,

štreberica Bety

Pretvorba

Ego, the Igrač


1 komentar

Postoji nešto kreatorsko i u Egu.  (Nije samo da želi preuzeti sve zasluge. 😀 ) I Ego se, vidiš, voli igrati. Baš kao i Kreator. Istina, voli se igrati igara koje možda nisu zabavne (poput slamanja srdaca), igara koje su esktremne (poput samoubilačkih misli nakon slamanja srdaca, financijskih krahova…). Igara kroz koje će te upoznati sa strahom, sramom, krivnjom, ljutnjom, manjkom vrijednosti (uh, Manjak vrijednosti mu je omiljena igra!), prazninom, lažnom puninom (ovisnosti)… Obožava brojalice (u sekundi će ti izbrojati svaki neuspjeh tvog života) i voli se igrati prestrašivanja. Voli se igrati i magičnih trikova, a i skrivača. Trampolina i šaha. Ego je igrač. I to kakav! Ego je totalni player.

I koliko je samo genijalan! Samo će te Ego uvjeriti da je problem to što se Ego igra.

Osim, kada ga pročitaš. A kada ga pročitaš, samo se skloniš mirno po strance i dopustiš mu da se igra. Ah, onaj osjećaj kada znaš da ti se apsolutno ništa neće dogoditi ako se tvoj Ego podivljalo igra na igralištu života. Milina. I još kad znaš da će se podivljalo igrati samo dok se ne izigra, da će ti potom u potpunosti osloboditi igralište za igru…

Kako doći do slobodnog igrališta? Kroz meditaciju. Možda si čula ili imaš svoju definiciju meditacije. Moja je ova:

ego 2

Da, tako je: Zavališ se u stolac, zatvoriš oči, i pustiš Egu da se igra. Isprva će ti biti neugodno, čak i bolno ( ne sjedenje, nadam se, već bivanje sa svim mislima i emocijama koje dođu na igru).  O meditaciji ću ti pisati još u narednim postovima. Nikako ju ne bih opisala kao neko divno, lako iskustvo u kojem sjediš u lotusu i prdiš zvjezdice. Meditacija je iskustveno nešto sasvim drugo (bude tu i zvjezdastih prdaca, ne brini). Ključna riječ je ovdje taj famozni glagol BITI, BIVATI. I to ´samo´ biti, bivati. Najveći trik Ega je rad. Trči za ovim, trči za onim. Radi ovo, radi ono. Nemoj slučajno stati i samo BIVATI. Nemoj se slučajno još uz to i IGRATI! A ne, ne. Nemoj BITI i IGRATI SE! Uh, taj domišljati Ego… Usput, Egu je i rad samo igra. A rado bi te ubio njome. Zna da će te lako zaokupiti radom dok On vodi šou.  S obzirom na to, a da završim post u dobroj noti, nedavno sam napisala nekoliko rima na ovu temu. Nadam se da će ti, kao i svaki tekst na ovom blogu služiti. Rima ide ovako:

radno-vrijeme-ugostiteljskih-objekata01

[Radno vrijeme]

Tko još danas samo biva,
Kad skrivamo se iza Rada?
Na obrambenim zidovima
Rad je najjača balustrada.

Kada bi svi satovi stali,
Vrijeme prestalo biti ´radno´,
Bi li znao samo biti?
Samo bivati?
U trenutku uživati?
Ili bi ti to bilo jadno?
Neuspješno i dosadno?

Isključi i drugi faktor:
Da ne trebaš novac,
Što bi sam po sebi BIO?
Motivator? Čudotvorac?
´Samo´ majka, ´samo´ otac?
Što bi bio? Ne: što bi radio…
Što bi bio, da ne misliš
kako bi od toga zaradio?

Oprosti, ali…
Ne vrijediš onoliko koliko radiš:
Ti si neprocjenjiv.
A neprocjenjiv si jer bivaš.
Bez svojih zidova svatko je ranjiv,
A još su tu i tvoji snovi.
Tu su da bi ih snivao…
Pitam se, pitam:
bi li im bio bliže
kad bi osam sati na dan
´samo´ bivao?

-25-09-2017-

Ima li u tvom danu vremena za malo BIVANJA? Za malo meditacije? Za malo baysittinga svog Ega? 🙂 Malo prave igre? Kada sam si postavila ova pitanja, shvatila sam da su danas popularno promoviranih 15 minuta meditacije dnevno premalo. Odnedavno meditiram dva sata na dan. Nekad sam se divila ljudima koji 2h/dan posvete sebi, sada sam to ja. 2h/dan meditacije znači da prvo dopustim egu da se igra, a već nakon pola sata on slabi i potom mi prepušta Igralište. Svaki post na ovom blogu je nastao nakon dulje meditacije i Igre :D.

Piši mi koja su tvoja iskustva s meditacijom i dozvoljavaš li sebi samo bivati? Dozvoljavaš li i svom Egu da se igra? Veselim se komentarima!

Tvoja, zaigrana,

Bety ❤

 

Pretvorba

Koji si ti K* ?


9 komentara

Postoje trenuci u kojima si egu nedodirljiv. To su trenuci u čijem se bivanju, produbljivanju i produljivanju gradi tzv. flow, u nedostatku boljeg prijevoda – tijek. Niz sadašnjih trenutaka u kojim se život odvija ne za tebe, ne od tebe, već kroz tebe. Tijek. Tijek će te dovesti istinskom kreatorstvu – Životu koji si Ti.

Svjesna sam da si do sada naletila na ovaj ili neki sličan oblik fraze: ´Ti si kreator svog života´. I moram priznati da je to jako zgodna fraza, iako vjerujem da se danas koristi kroz krivo razumijevanje, a to je isključivo kroz odnos na misaoni svijet. ( I svjesna sam da ne postoji pravo i krivo. Zbog zanimljive poante posta, budi uz mene još malo!)

Moj problem s tom frazom je isključiva vezanost na toliko popularni zakon privlačenja i taj uzdizani svijet misli. Odnosi se na vizualizacije, metode privlačenja i što god se tu još stigne prodati. Namjera iza ovog bloga mi je upravo izazvati taj status quo cijelog ovog ponekad površnog, samorazvojnog, virtualnog svijeta i ohrabriti te da učiniš isto za sebe. Možda ti i ovaj post na trenutke bude blesav, i to je savršeno u redu. Namjera mi je za sada provesti te kroz četiri stadija duhovnog rasta. Definicije ovih stadija su nastale iz igre na papiru :), ali sam pronašla i istomišljenike, kao što je velečasni Michael Beckwith. (Ako prvi put čuješ za njega, pogledaj njegov kratak video na ovu temu ovdje)

Pokušat ću ti objasniti te faze na svoj, zaigrani način.

  1. Prvi stadij: KONZUMENT

Prvi stadij (prvi je, ne jer je manje ili više bitan od drugih, već je vibracijski najniži i ujedno je temelj od kojeg svatko od nas kreće) je stadij žrtve. Iskustvo u radu s ljudima i kreatorstvo u meni :), naziva ovaj stadij, ove divne ljude KONZUMENTIMA. I ja sam, kao i većina ljudi na ovom svijetu, bila, i još uvijek ponekad mogu biti, KONZUMENT. Zašto? Ovo je stadij u kojem ne stvaraš, već konzumiraš. Bilo da je riječ o ovisnim odnosima, o bilo kojoj fizičkoj ovisnosti ili o upijanju sadžaja poput vijestima, milijun jednom pogledanom motivacijskom videu, pročitanoj knjizi… Dokle god ti ne stvaraš, konzument si. Svijet izlijeva u tebe što god stigne. Da, da – čak i ako konzumiraš pozitivan sadržaj – ne kreiraš. Ne radiš ništa od njega. Samo upijaš kao spužva, umjesto da sjajiš kao svjetlost koja jesi. Mentalitet žrtve je karakterističan za ovaj stadij – Svi su drugi krivi za to što ti se događa, ne ti. Od politike do obitelji. I svi ti oni samo daju valjane razloge da i dalje budeš konzument. Nema odgovornosti. Dok ne otkriješ (većinom kroz motivaciju, jer je to danas mainstream) da ustvari možeš učiniti mnogo toga po pitanju svog života, jer ga ti živiš i jer imaš moć promijeniti ga.

Evo mog iskustva prvog stadija: Moderna depresija. Prije dvije godine sam samo razmišljala kako je to nova, zanimljiva podvrsta depresije. Zove se ´moderna´ jer je učestala u generaciji mladih koji su suočeni s nepronalaskom posla, izoliranjem od društva i općenitoj izgubljenosti i nesigurnosti. Nakon što sam završila fakultet i došla kući, i mene je dobrano ´oprala´. Zašto ovo navodim? Zato jer je za mentalno zdravlje ( i ne govorim ovo samo zato što sam nedavno objavila rad na ovu temu) izuzetno bitno imati dovoljno zaštitnih faktora. Rad, odnosno posao i financijska sigurnost je jedan od njih ( ostali su obitelj, crkva, uključenost u lokalnu zajednicu itd.). Ono što me je ´izvuklo´ je stav i znanje da AKO NE KREIRAM – KONZUMIRAM. I ovaj put u životu to nisam shvaćala površno. A što bi bilo površno shvaćanje toga?

2. stadij – KONTROLOR

Ukratko – KONTROLIRATI SVOJE MISLI NIJE ISTO ŠTO I KREIRATI. Nije isto kontrolirati svaku svoju misao koju osvijestiš, buljiti u vizualizacijske ploče, bljuvati beznačajne afirmacije, praviti se da depresije nema i tjerati se raditi stvari koje ne želiš raditi. To nije isto što i BITI KREATOR. I ovo je razlog zbog kojeg nisam oduševljena motivacijom. I ako ćeš me ikada uhvatiti kako ju koristim, koristit ću ju isključivo i odgovorno za kreiranje mjesta, vremena i prostora za pravu transformaciju. Opet, KONTROLOR je moj naziv za drugi stadij duhovnog razvoja koji je ustvari Manifestacija. Imam osjećaj da se danas ljudima, čim čuju riječ ´manifestacija´ zjenice rašire, usta razjape i samo čuju zveckanje ključeva novih automobila, stanova, miris novca i novih partnera. Živjeti kao KONTROLOR je definitivno moćnije i vibracijski kvalitetnije, ali nije ni frtalj onoga što je biti pravi KREATOR. I ego će te tu vješto nasamariti. Punina života se nalazi iza potpunog opuštanja, pa čak i te moćnosti privlačenja. Ovdje se mnogo ljudi više opeče nego li triumfira. I to samo jer ´ne vide svoje manifestacije!´. I opet su KONZUMENTI. Opet im nešto, netko treba. A kad god ti nešto treba, naći će se netko da ti nešto proda. Kako onda ´nadmudriti´ego? ( Moraš priznati da je beskonačno domišljat – sve za tvoje najveće dobro! 🙂 )

flow 2

3. Stadij: KANAL

Što se dogodi kada zagrebeš ispod same motivacije i manifestacija? Dogodi se nešto magično. Dogodi se da dođeš u kontakt sa svojom dušom i svojom vizijom. A kada si  poravnat, osjećaš impulse Inspiracije. Osjećaš da moraš djelovati! Da nešto silno iz tebe želi izaći! Da se nešto želi izroditi iz svog tvog iskustva, iz svih tvojih talenata! Možda ne znaš ni što, ni zašto, ali osjećaš to sve glasnije i glasnije u svojoj nutrini. Prirodno te popušta otpor i dopuštaš Tomu (što god To je) da malo po malo zaživi. Pa kreneš pisati  novi blog :), pisati pjesme, raditi origami, plesti, plesati… Život se odjednom događa KROZ tebe. Prirodno ti se ustaje ranije, i ostaje dulje raditi na tome što kreiraš.  Ne guraš sebe k tomu, nego te to vuče.  Pronalaziš sve lakše i lakše svoj Tijek, tvoj izražaj.

Taj Tijek je ono što će te dovesti do četvrtog stadija. Ne zaboravi ovo, jer je milijun puta jače od bilo koje motivacije:

Postoje trenuci u kojima si egu nedodirljiv. To su trenuci u čijem se bivanju, produbljivanju i produljivanju gradi tzv. flow, u nedostatku boljeg prijevoda- tijek. Niz sadašnjih trenutaka u kojim se život odvija ne za tebe, ne od tebe već kroz tebe. Tijek. Tijek će te dovesti istinskom kreatorstvu:  Životu koji si Ti. – Bety

TIJEK! Tijek je bio prečac izlaska iz moje moderne depresije. Ne vremenski prečac, već najispunjeniji, najefektivni prečac. Kako sam došla do svog Tijeka? Jednog sam dana odlučila pomoći djevojčici u susjedstvu. Nije joj išla matematika. Pomislila sam: ´Bar ću malo izaći iz kuće, matematika mi je uvijek bila zabavna i laka´ i otišla joj pomoći. Instrukcije nisam naplatila jer nisam mislila da je to nešto posebno. Svaki put me je rad s njom stavljao u moj Tijek. Toliko bi me to razbudilo, razvedrilo, povezalo samu sa sobom… Malo po malo pročulo se da držim instrukcije. Imala sam sve više klinaca s kojima sam radila, a sve manje slobodnog vremena, pa sam se osjećala u redu da ih naplaćujem. Osim što sam se od instrukcija uzdržavala gotovo 2 godine, naučila sam se osnovama rada s klijentima jedan na jedan, i primjeni apsolutno svakog psihološkog (i duhovnog!) trika kojeg bi se sjetila, a klinci su sa mnom ostvarivali nepojmljive uspjehe! Curica s početka priče je sa dvojke na kraju prvog polugodišta išla na natjecanje iz matematike na kraju drugog polugodišta! Sve to zbog slušanja onih tihih, malih impusla u svojoj nutrini i rađenja onoga što volim raditi. A danas? Danas sam plaćena raditi upravo to – voditi druge kroz procese učenja. I brutalno sam dobra u tome! 😀

Vidiš, tek kada si dovoljno dugo radio to što voliš raditi, tako se brzo stavljaš u Tijek, da stvaraš! A kada stvaraš, ne konzumiraš. Ovo je tako bitno da poneseš iz ovog bloga. Iako su ova četiri koraka rasta iskustvo za sebe i apsolutno prelijepi, i jako bitni, postoji prečac. Prečac SVEMU je STVARATI!

K4.jpg

Znam da si upoznata i s onom: ´Motivacija ne traje vječno. Kao ni tuširanje, zato je preporučamo svakodnevno.´ Motivacija će te dovesti samo do jedne točke i prelijepa je na kratko vrijeme. Ja ju ne bih preporučila svakodnevno.

Preporučila bih, prvo sebi a potom i drugima, svakodnevno se poravnati i stvoriti koliko god beznačajnu sitnicu mogu stvoriti i nastaviti stvarati. Bilo što. Koliko god dugo.

A svakoj osobi koja prolazi kroz mentalnu depresiju (ili bilo koju depresiju). Svakoj osobi koja je nezaposlena i ne zna što bi od sebe. Svakoj osobi koja se osjeća paralizirano i beznadno: To stvaranje ne treba biti grandiozno. Znam što znači tupo, isključeno piljiti u strop i ne htjeti ni živjeti. Znam koliko teško je samo razmišljati o količini akcije koju moraš napraviti, a nemaš za nju snage. To tvoje stvaranje može biti mikroskopkih dimenzija i napora. Naizgled skroz beznačajno, čak i glupo. Raspon kreiranja se kreće od bojanja vodenim bojicama, crtanja prstima, rezbarenja figurica od drveta koje nađeš na putu, slaganja oblika od kamenčića, reciklarenja do heklanja, pletenja, snimanja, pisanja, plesanja… KREIRAJ BILO ŠTO, jer dok kreiraš mozak ti je usmjeren na ono što stvaraš, a ego je utišan.

k2

Taj Tijek me vodi do 4. stadija:

4. stadij: KREATOR

Biti Kreator znači BIVATI I IGRATI SE. Kreator je samo jedan veliki klinac znatiželjnih očiju i srca uvijek spremna na Igru! 🙂 Kreator živi u srcu. Kreator samo JE. Kreator obožava svoj ego jer je zna da je jedno sa svime, i sve što radi… heh, to nije ni rad. Kreator se Igra.

Osim Tijeka, postoji još nekoliko načina na koje možeš ultra brzo otkriti svoju kreatorsku prirodu i biti Kreator. Otkrit ću ti ih uskoro.

Ti jesi kreator svog života. Nadam se da to nećeš pobrkati s motivacijom. Nadam se da ćeš iskusiti što znači biti Kreator i biti izraz Života.

Za kraj posta, moram te upitati: Od ova četiri velikana razvoja,

k1.jpg

KOJI SI TI K? 🙂

Tvoja sukreatorica,

Razigrana Bety ❤

 

Pretvorba

Ne daj svoju snagu strahu


2 komentara

[Ne daj snagu strahu]

Ne vjeruj svom strahu, ne zna tvoje snage.
Ne vjeruj svom strahu, on ti snove krade.
Ne vjeruj svom strahu, on živi u glavi. 
Ne vjeruj svom strahu, slabićem dok te pravi.

Vjeruj svojoj snazi – ona pozna tvoje snove.
Vjeruj svojoj snazi – ne igraj na blefove.
Vjeruj svojoj glavi, kad se odluči na djelo:
Akcija i snaga jedu strah za predjelo.

Vjeruj svojoj snazi! Da možeš bolje vjeruj.
Umjesto straha, snagu usmjeruj!
Nije ni strah loš. Nešto dobro skriva:
Za ostvarenje snova daje ti motiva.

Strah je znak da si bliže,
Ostvarenje sna da stiže.
Zagrli ga. Zavoli. I shvati mig:
Zasuči rukave, vrijeme je za podvig.

Snagom pokosi strah u mahu.
Vjeruj sebi – ne daj snagu strahu.

NE DAJ SVOJU SNAGU STRAHU.

-29-11-2017-
Bety

Osim tek pokrenutog bloga, trenutno su u tijeku velike promjene u mom životu. Moram priznati da me više puta u danu dobrano opere strah. Ako si i ti jedna od nas čiji je život u nekakvoj tranziciji, sigurno postaješ sve svjesnija prisutnosti tog straha. Što više napreduješ, što više i više promjena dolazi, kao da je taj Strah glasniji. I što činiti kada te samo tako izazove? Svakako mu ne vjerovati. Ako mu dozvoliš, Strah te može napraviti manjom od zrna graška. Je li ga u redu osjećati? Naravno da je! I u redu ga je i transformirati. Bivati s njim dokle god mu jačina prirodno popusti. Neki znaju na strah gledati  kao na uzbuđenje (što, navodno, prema psihološkim istraživanjima, i je). Ja volim osvijestiti si poruku iza njega:

´Nešto se moćno krije ovdje. Nešto silno želiš od ovoga. Nečemu si bliže. Nečemu što dugo već želiš. Hajde, usudi se! Hajde sad! Ovo si htjela, pokaži sad da to doista i želiš! Hajde, izazivam te!´.

Tako si prevodim Strah u glavi.

Nauči strahu čitati misli! Tu je da te podupire, baš kao i ostatak ovog divnog života. 

I ne vjeruj mu (na prvu  ). Zna on da tu iza njega stoje svi tvoji snovi, samo ih on ne poznaje. On ih ne vidi. Ne zna koliko će ti biti divno kada svoje snove ostvariš. Ne zna koliko te novih uspjeha, odnosa, obilja (…) tek čeka. Ne zna. Ne znaš. Ne znam. Ne mogu ni znati.
snaga

Ukoliko si se zapitala: Čemu slika Power Rangera u najavi posta? Odgovor je sljedeći: Moj alter ego iz djetinjstva je Roza Power Ranger. 😀 Uvijek mi je predstavljao čistu snagu! (Dobro, čistu snagu i zabavne akrobacije.) Svojim dječjim, zeleno-smeđim očima i užarenim srcem, upijala bih svaki potez te heroine! Jedan Rozi Power Ranger ne bi nikada dao snagu Strahu. Uvijek bi se okružio snažnom ekipom i izvukao ono najbolje iz sebe i iz svake situacije.
I to na svoj najbolji način.
Naime, upravljanje strahom se ne događa po šabloni. Nekoga će iz Straha izvući i najmanja akcija. Nekome će pomoći već i razgovor o strategiji kako nastaviti dalje. Netko će ga moći razriješiti u svojoj glavi (osvještavanjem i promjenom značenja straha), netko će ga otpustiti koristeći Tijelo (dopustiti mu jednostavno bivanje, osjećati ga u tijelu i biti ok s tim).
A netko će ga pokušati zanemariti.
Kažem ´pokušati´ jer  će se, baš kao i svi dijelovi sebe koje ne možemo odmah zavoljeti, strpljivo vraćati i vraćati po ljubav. Kako god se nosila sa svojim strahovima, znaj da i u tebi čuči neki šareni, moćni Power Ranger! A Power Ranger nikad ne daje svoju snagu strahu. Daje mu on i ljubav i pažnju i disciplinu, ali nikada svoju Snagu, jer zna da se:
´Nešto moćno krije ovdje. Nešto silno želiš od ovoga. Nečemu si bliže. Nečemu što dugo već želiš. Hajde, usudi se! Hajde sad! Ovo si htjela, pokaži sad da to doista i želiš! Hajde, izazivam te!´
Ako postoji Strah, znaj da postoji i nesrazmjerno veća, čak beskonačno puta jača Snaga u tebi za prevladati ga.
O toj Snazi pročitaj više u nekom od narednih postova. 🙂
Do sljedećeg čitanja
Tvoja,
Bety
Pretvorba

Nadam se da neću uspjeti.


Nema komentara

Dobro si pročitala naslov – Nadam se da neću uspjeti u ovome. Nadam se da ću pasti.

Viziju ovog bloga i sadržaj koji se iz mene sada već nezaustavljivo izlijeva, nosim dugo u Srcu. Ono čime sam samu sebe zarobila je nevidljivi kavez perfekcionizma. Nevidljivi kavez nedovoljnosti. ´Ovo je nešto posebno, nemoj slučajno zabrljati!´, ego se ušuljava s pohvalama… U prošlosti sam mu znala ponekad pobjeći. U zadnjih godinu dana – nikako. Sada, otvorivši se potpunoj vjeri u Sebe, misli koje me oslobađaju tog kaveza su: ´Nadam se da neću uspjeti. Nadam se da ću zabrljati. Nadam se da ću pasti. ´

Ukoliko si me do sada pratila na kanalu Bjutilogije (bilo putem bloga, fb stranice, youtube kanala, instagrama) onda znaš da je riječ o projektu u kojem NISAM USPJELA. Bar ne prema ´razumnim´ parametrima. Onim mjerljivim. Parametrima poput: broja pretplaćenih ljudi, zarade, utjecaja, suradnji, biznisa itd. Dvije godine rada – uzalud.  TOTALNI PROMAŠAJ!

Također, totalno sam promašila i svaku svoju vezu. O ovome bih mogla napisati knjiga i knjiga (vjerojatno jednog dana i hoću!), a kako ovaj post nije dovoljno dug za sve moje neuspjehe u vezama, znaj da su bili grandiozni! TOTALKE! Zez do zeza!

I nemoj slučajno misliti da sam toliko naučila iz svega, pa sada više nikad ne griješim. A ne, ne, ne! Na dnevnoj sam razini u stanju napraviti toliko promašaja- od ne slušanja vlastite intuicije, ishitrenosti, osuđivanja sebe, drugih, ne voljenja sebe-  da se ponekad divim sama sebi.

U čemu je sada razlika, pitaš se? ( Vjerojatno ovdje nisam uspjela niti u čitanju tvojih misli 🙂 )

Razlika je u tome što sada obožavam privilegiju neuspjeha.

Ovo je toliko bitno da ide u caps lock: OBOŽAVAM PRIVILEGIJU NEUSPJEHA!! I još jednom u boldu, molim: OBOŽAVAM PRIVILEGIJU NEUSPJEHA!!! Uslijedit će ovome i vizualni sadržaj:

neuspjeh je privilegija

Neuspjeh je privilegija. Možeš li omotati svoje misli oko toga?

[Disclaimer: Ovo je dio posta gdje stvari postaju iskrene, filozofske i duhovne. Ako je to tvoja šalica čaja, nastavi s čitanjem.]

Ono što znam u Srcu je da smo došli na ovu prelijepu Planetu po iskustva. Nismo Tijelo koje ima Dušu. Obratno je – Duša smo koja ima Tijelo. (Usput, to je jedino što ustvari IMAMO u ovom životu ;)). Tijelo je tu zbog iskustva života. Iskustvo uključuje mnoge procese: kemijske, biološke, fizičke, društvene, duhovne, tehničke (…). Ti procesi, voljeli mi to ili ne, uključuju neuspjehe.

I koje li privilegije! Koje li privilegije živjeti baš ovaj život! Živjeti baš ove neuspjehe! Dozvoliti Tijelu da nesmetano radi ono što najbolje i prirodno zna – da biva Proces. TI NISI SVOJE TIJELO. TI NISI U NIKAKVOM PROCESU. Ti si tu da se skloniš s puta Životu. To znači dozvoliti Tijelu da griješi. To znači dozvoliti Tijelu da uči. To znači voljeti svaki neuspjeh Tijela, dozvoliti svaki promašaj. To znači… Zaljubiti se u svaki pad…

Nadam se da neću uspjeti.

Nadam se će ono što sam zamislila za ovaj blog biti totalni promašaj. Samo tako mogu dopustiti da se događa i razvija nešto milijun puta bolje od onog što je moj mozak zamislio. Toliko se nadam da neću uspjeti jer znam da će ti to dati dozvolu da i ti obožavaš svoje neuspjehe. To je ovdje dozvoljeno. Usput, na blogu ćeš naći tisuću i jednu gramatičku grešku, vrlo lošu strategiju marketinga, neke čudne piksele i tko zna što sve ne. Uz sve tehničke neuspjehe, na blogu ćeš naći i čitati pravu osobu.

Nadam se i da ću na sljedećem spoju skroz i sve zabrljati – tako da me osoba upozna onakvom kakva jesam, ne nekom dotjeranom, zaljubi-se-u-lažnu-mene curom.  Nadam se i da ću doživjeti sto i jedan neugodnjak – nadam se da ću se obrukati na pozornici.  Samo tako mogu znati da je jedina pozornica na kojoj stojim, pozornica Srca. Nadam se da ću se osramotit pred cijelim svijetom. Samo tako mogu znati da sam Ja cijeli svijet. Nadam se da neću dovršiti započetu knjigu. Samo tako mogu znati o čemu doista želim pisati. Nadam se da te neću uspjeti naučiti savjetima kako živjeti život u punini… Samo tako te mogu osnažiti da živiš život u svoj svojoj ljepoti.

Uh, nadam se da neću uspjeti u svemu što sam zacrtala. Znam da dok razmišljam o zacrtanom, sprječavam nešto beskonačno ljepše da zaživi. Znaj da…

Ovaj život nikad neće biti savršen.

Nije za to osmišljen. Čemu se onda bezglavo izobličavati lažnom privolom uspjeha? Uspjeha koji vjerojatno nije ni tvoja definicija uspjeha… Čemu se onda bezglavo izobličavati lažnom privolom nečeg što su ti drugi servirali kao uspjeh? Draga moja, griješi! Što prije! Što glasnije! Griješi u vezama koje te ne podržavaju! Griješi u poslovima koje ne želiš raditi. Griješi u svim svojim nametnutim očekivanjima. Slobodna je ona koja je u potpunom poravnanju sa činjenicom da će griješiti. Ajme slobode! Sloboda zvana: Nikad neću biti savršena žena, pa što? Sloboda zvana: Nikad neću biti savršena majka, pa što? Sloboda zvana: Nikad neću biti savršena zaposlenica, pa što? Sloboda zvana: Nikada neću biti savršena niti-jedna-od-lažnih-uloga-kojoj-sam-povjerovala-da-sam-ja, PA ŠTO? Svaki će te neuspjeh voditi produbljenju tvoje veze sa samom sobom. Svaki će neuspjeh biti samo prečac do Tebe. Draga moja, nadam se da ćemo obje pasti, jer kada padamo, uvijek padamo naprijed.

I nadam se da sam totalno promašila ovu dobrodošlicu na novi blog. Samo te tako mogu pozvati na nešto puno, puno više…

Stoga, dobrodošla na blog Rezolucija: Ljepota! 🙂

 

Neizmjerno te voli tvoja nesavršena, falična, stvarna,

Bety ❤