Samoljublje

Odnosi, Pretvorba, Samoljublje

Sreća se vježba


Nema komentara
Q: Kako se vježba sreća?
A: Treniranjem nedostatka krivnje.
Budući da sam te s ovime ´prepala´ na prvu, pokušaj na trenutak zamisliti život bez krivnje. Pokušaj na trenutak zakročiti u mentalni prostor gdje uzrok nema posljedicu. (Jel´ se buni ego?? :D) Dobro si pročitao: uzrok nema posljedicu. Koliko god ti ovo bilo besmisleno i protivno onome što su te godinama i godinama učili u školi (vjerojatno po tome i odgajali), ovo ti itekako može koristiti. I, ne brini, u fizičkom svijetu uzrok, i dalje, itekako ima posljedicu. Stvar je u sljedećem: Kako lako volimo zaboraviti da samo nastanujemo ova tijela, ovu ćemo UP vezu (uzročno-posljedičnu, jel´) lako preslikati na psihoduhovni svijet. I uskratiti si radost. Sreću obaviti gustim slojem magle, zvan krivnja. I, iako je i ovo prelijepo, i itekako ima smisla, dobro je sjetiti se da se ogromna količina stresa i emocija razrješava i oslobađa kada tu pupčanu vrpcu uzroka i posljedice prekinemo. Kako trenirati nedostatak krivnje?
Primjer UP veze bi zvučao ovako:
Osjećam se loše, jer mi je netko učinio nešto nažao. 
Bez UP veze to bi zvučalo (i iskustveno bi to osvijestio i osjetio u tijelu): Osjećam se loše, jer se osjećam loše. ( Nema uzroka. Događa se samo od sebe. Biva samo od sebe.)
Pročitaj si to još jednom. Promisli malo o tome. Nek´ ječi malo:
Osjećam se loše, jer se osjećam loše.
Dopusti si ovdje, na tren, biti prostor za ono što se u tom trenutku, samo od sebe, ionako događa. To znači biti u ´sadašnjem´trenutku.
Još nekoliko primjera, pa dalje ako želiš, nastavi sam trenirati:
Osjećam se bezvoljno, jer se osjećam bezvoljno. Trenutno se to događa. ( Ne jer npr. nemam svrhu u životu kao drugi ljudi.)
Osjećam se ljubomorno, jer se osjećam ljubomorno. Ne jer me strah prevare, partnerova (ne)ponašanja u vezi, nemam samopouzdanja i sl., već jer se samo osjećam ljubomorno. Bez uzroka. To se samo od sebe događa.
Osjećam se nezadovoljno, jer se osjećam nezadovoljno. Ne jer mi od malena svi govore da sam debela/ružna/glupa. Osjećam se nezadovoljno, jer se osjećam nezadovoljno. Ovog trena se taj osjećaj događa. Samo se događa. Samo biva. I to sam od sebe. Bez uzroka.
Itd.
Kužiš?
Nema krivnje.
Ni na vidjelu.
Samo sadašnji trenutak, prelijepo oslobođen tereta prošlosti.
Onaj veo magle se tako lagano raspršava…
I sada samo tu bez-krivnost treba povremeno provježbati.
Nabildati te mišiće svjesnosti. 😀
Uh, kolika je lakoća znati da ne postoji kradljivac sreće izvan vlastite glave.
Al´ni jedan.
I kako je dobro znati da sreća nije nestala. Samo je nastanila mentalni prostor u kojem uzrok nema posljedicu…
Do sljedećeg čitanja, uživaj u svojoj sreći! A ako si pokušao/la nekoliko minutica bildati sreću :D, podijeli svoje iskustvo u komentarima ispod posta. Hvala ti!
Tvoja,
Bety ❤
P.s.: Sretan nam Međunarodni dan sreće!
Odnosi, Samoljublje

Lajk.


1 komentar

´Koliko smo toga mi prošli skupa´ – zamišljeno gledam u svoje golo tijelo u ogledalu. Ne znam da sam ikada s toliko ljubavi gledala u svoj odraz. Kontemplacijski trenutak zaključujem s jasnim, neopterećenim i iskrenim:

LAJK.

Lajk na svaki ožiljak, svaku posjekotinu, svaku ozljedu i tetovažu koja te, prelijepo moje Tijelo, krasi.

Lajk na svaku bol nastalu od pretjeranog posla/obveza. Lajk na svaku neprospavanu noć i na svaku od bezbroj ovisnosti kojima sam te mučila, a ti se samo od sebe, eto tako, oporavilo.

Lajk na svakom tvom oporavku.

Lajk na što god, tko god te tako savršeno, besprijekorno osmislilo i uredilo.

Lajk svakoj suzi koja je iz tebe nastala, a bilo ih je i na kante.

Lajk na svakom odlasku na nuždu, na svakom menstrualnom ciklusu, na svakom grču i svakom oslobađajućem osjećaju.

Lajk na svakom zadovoljstvu.

Lajk na svakom madežu kojeg bih uočila, nad kojim bih se upitivala: Odakle sad ti?

Lajk na svakoj bori i svakom znaku prolaza vremena.

Lajk.

Lajk na moje grudi koje, stvarno, baš kako što svaki časopis o ženama kaže, vremenom ne izgledaju više isto.

Lajk na vezivnom tkivu i lajk na gravitaciji. Lajk na njihovim suprotnim ciljevima.

Lajk na mišiće, lajk na kosti, lajk na njihovu zdravu ljubav.

Lajk na trbuh, lajk na stražnjicu, lajk na celulit i lajk na masne stanice.

Lajk na to što nisam ista ´kao prije´.

Lajk na srce koje kuca. Lajk na pluća koja dišu.

Lajk na kosu koja je prošla popriličan broj stilova. Lajk na kožu koja izgleda poput, malo je reći, ucrtane karte skrivenoga blaga.

Lajk na biorazgradivosti.

Lajk na svakoj od milijuna i milijuna stanica koje su nekad činile moje Tijelo. Lajk na tom odbacivanju.

Lajk na svakoj zdravoj, živućoj stanici koja trenutno JE moje Tijelo. Lajk na tom prihvaćanju.

Lajk na svim odbijanjima, propitivanjima, osuđivanju, uspoređivanju i negodovanju oko ovog Tijela.

Da, lajk i na to.

Lajk jer…

I dalje zamišljeno gledam u svoje golo Tijelo u ogledalu… ´Koliko smo toga mi prošli skupa´…. Ja i dalje, iskreno, ne znam da sam ikada s toliko ljubavi gledala u svoj odraz…

Taj odraz možda nije instač ni fejs, ali je moje Tijelo i moj život. A te dvije društvene mreže imaju cijelu moju podršku i svaki moj lajk.

Brišem se grubim ručnikom i s tajnovitim osmijehom na licu mrmljam si u bradu: ´Danas je lakše razumjeti lajk nego zahvalnost…´

Lajk ustvari možda i je tek lakše shvatljiva, lakše utjelovljena, lakše proživljena zahvalnost… Prevest ću si onda taj ´lajk´ u jezik koji mi je prirodan i drag: Hvala ti, Tijelo moje.

Heh, koliko smo samo toga mi prošli skupa… A koliko li nam toga tek slijedi? 🙂

A sad me ispričaj dok sama sebi polajkam i svaki post na ovom blogu, instagramu i facebook stranici Rezolucija:Ljepota. Ako sama sebe ne lajkaš, tko će? Ako sama sebe ne lajkaš, zar su tuđi lajkovi iole važni? Ako nisi na sebi zahvalna, možeš li iskreno biti zahvalna na drugim ljudima u svom životu?

Do sljedećeg čitanja znaj da sam zahvalna na tebi.

Lajkam te.

Lajkana si.

Tvoja,

Bety<3

Pretvorba, Samoljublje

Tele->Vizija


Nema komentara

Dio sam jednog od onih domaćinstava (koja riječ – domaćinstvo. Više priliči statistici popisa stanovništva, nego li blogu hahaha) koja nemaju TV. Dobro, imamo tu crnu led ploču, ali nije funkcionalna u klasičnom smislu. Tijekom preseljenja ostala je bez ispravne antene (ups), a kako nitko nije niti primijetio da u stanu nema televizije, nismo se baš pretrgli od truda nabavljati novu. Odluka je pala: Niti nećemo. Ne treba nam ni trošak, ni hipnotizirano blejanje u jednom smjeru sobe, a nismo niti veliki ljubitelji reklama. Od njih se uvijek osjećam kao da mi netko programira mozak. Oh, čekaj – to nije usporedba, može i bez Kao.  Od njih osjećam da mi netko programira mozak. A ako si osoba koja  radi na sebi i bavi se svojim životom, znaš i sam/a kako lako primijetiš svaku misao, emociju i akciju koja nije usklađena s tobom, ili ti krade kvalitetno vrijeme, u pikosekundi. Ne jer si čangrizav, već jer ne rezonira s tobom. Enivej. Nazad na priču o toj inerijerski odlično uklopljenoj, potpuno nebitnoj, crnoj, led ploči. Evo zašto ona, u našem domaćinstvu, nema ni moć ni snagu:

Osim što sam odrastala s maminim vodstvom da za svaki (siromašni) problem postoji kreativno (bogato) rješenje (na taj način sam se igrala – inženjerski – stvarajući rješenja), u srednju sam školu, kao i obje moje sestre, išla u drugi grad. Kada smo kod toga, i studirale smo svaka na svom kraju Hrvatske. Dolazak vikendom kući je izrodio jednu zanimljivu tradiciju. Bio je predviđen isključivo za čaj, maminu finu hranu 😀 (ovo kuže svi studenti- domljani! ) i razgovor. I to ne neki nebitni, kratki razgovor. A ne. Maratonski, duboki, pročešljaj-cijeli-tjedan razgovor!  ´Nemoj paliti TV, idemo pričati.´, je bila jedina i dovoljna uputa da bi ova tradicija zaživjela. Duboko vjerujem da je taj obiteljski ritual ono što me u najtežim trenucima usmjerilo kako hendlati svakom situacijom. A to je: Poveži se – ne zatupljuj. Uuu znaš da je bitno kad ide u navodnike!

Poveži se. Ne zatupljuj. – Bety

A kako ćeš naučiti povezivati se s drugim osobama, događajima, rješenjima i sa samim sobom, ako je stalno i uvijek pozadinska buka na repertoaru? Ako stalno blejiš u istu kutiju kao ´tele u šarena vrata´? Kako ćeš praviti viziju svoje budućnosti i crtati si tu ogromnu, sanjarsku misiju, ako ti netko stalno vrti raspadljive slike epileptičnom brzinom ravno u facu? Dok ćeš poslije i sam od sebe zahtijevati da razmišljaš izvan kutije? Zanimljivo mi je kako mi ljudi kada krenemo meditirati obično sklapanje očiju povezujemo sa… ? Snom! Zato mnogi i odustanu i otpišu meditaciju, jer im je prva i logična, naučena reakcija na sklapanje očiju – san. Pa u njeg brzo i utonu. Ukoliko zagospodarimo ovom promjenom navike (sjedneš i ostaneš sjediti), sve postaje još zanimljivije. Odjednom nam jako smetaju i zvukovi. Pa nam smeta to što se čuje promet, što ptice glasno pjevaju, muhe zuje, bebe plaču, netko u drugoj prostoriji hrče i sl. Kao da i hrkanje nije prirodan zvuk? Kao da ni u njemu nema harmonije? Hhh Ima je, ima je, samo nije isjeckana, tajmirana, namontirana, na prvu razumljiva i donekle ugodna uhu. Ili je to samo u odnosu na nešto drugo? Joj, da – u odnosu na one reklame protiv hrkanja!

Ne možeš nikako meditirati? Pa ni nemoj. Pokušaj bolje bar kojih mjesec dana živjeti u ne-buci. Živjeti u prostoru u kojem je tišina. Zvuči jezivo, ha? Zapravo i je. Jezivo je sebe od teleta učiniti dostupnim svojoj viziji. Taj skok Tele-> Vizija je moguć doslovno ne radeći ništa. Ostavljanjem daljinskog na miru. Kad ti kažem : Ostaviti daljinski na miru je danas ekvivalent meditaciji. (Uh i ovo ide u navodnike! 😀 Kad se igraš s nekom temom, samo te napadaju ovi citabilni redci!)

televizija 2

A kad smo kod tih citabilnih redaka, pokušavam se sjetiti od koga mi je ovaj izvrstan citat doletio, ali mi to sada ne uspijeva. (Ukoliko možda znaš, molim te ostavi u komentaru da navedem tu osobu. Brijem da je neki milijunaš u pitanju. Hahaha) Citat ide ovako:

´Televizija nije skupa. Gledanje televizije je skupo.´ – Neki milijunaš.

Zamisli se malo nad ovim. Koliko si samo sati i sati bacio na tuđe misli, slike, vizije, ritmove, izvještaje i sadržaj, umjesto da si za to svo vrijeme kreirao vlastite?

Znaš, dok sam tipkala ovaj post, povremeno bih bacila pogleda na ovu moju crnu led ploču. Stvarno lijepo izgleda dok me gleda ovako crna, ugašena. Odlično ide i uz policu. I kao da odiše nekim mirom. Sviđa mi se. Sviđa mi se čak i prašina na njoj. Najviše mi se sviđa kako se uz nju, kao i uz svaki dio svog prostora, osjećam slobodno. I prelijepo. Da, osjećam se prelijepo. Taj ti je osjećaj dostupan kroz znanje da svu ljepotu svijeta, pa tako i tvoju, samo skriva malo buke… Ako joj to uspije. 😉

O wow, mislim da netko u susjednoj prostoriji hrče! Juhuuu – vrijeme je za meditacjiu! 😀 Do sljedećeg posta, uživaj u miru koji već postoji u svakom djeliću tvog prostora. Svakom djeliću tebe. Bez ili sa televizijom. Znaj da si ti svoj daljinac. Možeš promijeniti svaki dio svog života, ako tako namjeriš.

Tvoja,

Bety ❤

Samoljublje, Tijek

Samoljublje


Nema komentara

Znaš onaj zvuk škripanja noktima po školskoj ploči? (AAAAAAAAA) Vjerujem da tako ova složenica zvuči većini ljudi. Ustvari, bit ću iskrena: Vjerujem da ova složenica tako zvuči – ženama.

I to gotovo svim predivnim, nesebičnim, ljubavi prepunim ženama. Hej, ipak se ljubav treba davati i davati na tone i tone, isključivo drugima, i nesebično tražiti ništa zauzvrat, zar ne? I još pri tom biti jako draga i uslužna i  smješkati se kao prava, dobra djevojčica? E pa, ne.

Ženama si je samoljublje teže dozvoliti, jer je vezano na pojmove poput ´sebičnosti´, ´nebrižnosti´, ´kučke´ itd. A to nas žene diiiiiraaaa. U samu srž. (Kratka opaska: Sve ´ženske´ovisnosti proizlaze iz nemogućnosti bivanja s ne davanjem sebe drugima. Sve ´muške´ ovisnosti proizlaze iz nemogućnosti bivanja s ne imanjem svrhe. Svi imamo i žensku i mušku energiju u nama, zato će ovaj post dobro sjesti i ponekom muškarcu.)

´Nemaš ti pojma Bety, prava ljubav je bezuvjetna! – Ovo obično govore žene koje su jadne u vezama, puno propatile u prošlosti ili nemaju (još) ideju svjesne veze u glavi (i Srcu). Te iste prelijepe žene će iz tog mora bezuvjetne ljubavi zahtijevati milijun i jednu glupost od svog partnera, pronalaziti bezbroj stvari koje ne valjaju, biti ljubomorne, probirljive i sl.  O bezuvjetnosti ljubavi govore one koje opravdavaju povrijeđenost, nebalansirani ljubavni život ili brane često puta indoktrinirane misli (pod izvorom indoktrinacije danas ide sve: od religije do zgodnih ljubavnih postova na fejsbuku). Hajdemo malo sjesti s jednom popriličnom revolucionarnom idejom: Ljubav je uvjetovana.

Ponovit ću to:

Ljubav je uvjetovana. – Bety

Samim time što živiš na Planeti Zemlji živiš odnosnu, uvjetovanu ljubav. Prema svemu. Prema obitelji, partneru, religiji, tijelu, zdravlju, novcu…. Odaberi pojam koji god želiš i imat ćeš svoj stav, svoj odnos, svoj uvjet prema tome. Tvoja će ljubav, s obzirom na to, biti izazvana na rast ili spriječena od tijeka. To će naravno ovisi o tebi. A jer ti nitko nije usadio ljepotu samoljublja u kosti, otgrnut ćeš se prirodnom rastu iz ruku i spriječiti joj tijek umnim smicalicama poput bezuvjetnosti (ili samoočuvanja kao drugog ekstrema).

Tvoja ljubav je tvoja ljubav. I, da, postoji nje na hektolitre! Ma kakve hektolitre, u tebi je potencijalni, beskonačni Izvor. Kažem potencijalni jer ne žive svi spojeni na njega. Većina nas tijekom života poprimi uvjerenje da smo ipak samo tamo neka mala čaša. Čak i rado diskutiramo jesmo li napola prazni ili napola puni. A taj prelijepi, beskonačni, tihi Izvor na koji se prirodno možeš spojiti i iz njega neiscrpno davati (zdravi odnosi i zdravi uvjeti), nije gejzir da šiklja na sve u svojoj okolini. Izvor mirno i tiho pruža pročišćenog sebe onima koji se žele na njemu okrijepiti, umiti, i spremiti si vode za poslije. U beskonačnoj količini ako treba, ali nikad uz gubitak ili naknadu za korištenje. Ako ćeš iz sebe crpiti hektolitre, a još si samo kapacitet čaše, nećeš drugog samo ispolijevati mutnom vodom. Isjeć ćeš ga komadićima stakla. Sebe pri tom potpuno razoriti.

Samoljubljem se za početak lijepe čaše, potom pune rezervoari (najprije na pola, pa na puni volumen), a zatim se njime i spaja na beskonačni Izvor.

Hajde sada iskreno odgovori sebi: Kada si zadnji put napravila nešto za sebe? Ne pričam ovdje o lakiranju noktiju ni čaši vina pod krinkom predaha (osim ako ti to eksponencijalno poboljšava život). Kada si zadnji put fokusirano sjela i radila na bitnim stvarima za sebe? Kada si zadnji put učinila nešto od čega ti je srce pjevalo? Kada si zadnji put meditirala? Pisala? Plesala? Pjevala? Kreirala? Osjećala se živom? Brate mili, pošteno se naspavala? Razmisli malo o svom tom vremenu, energiji i ljubavi koje smo sklonije dati drugima nego li ih pokloniti same sebi. A nije li lakše sve baciti drugome u ruke i onda ih još kriviti za našu nesretnost? Nabacaj svu svoju ljubav na sebe, pa vidi koga ćeš kriviti za svoje (ne)uspjehe.

Bitno mi je da iz ovog bloga poneseš sljedeće: Ti odlučuješ što ćeš raditi sa svojom ljubavlju. Savršeno je i da ju istresaš na nekog/nešto tko ju uopće nije tražio, kao što je savršeno i da ju sipaš nazad u sustav. U sebe. Svaki scenarij je savršen, i to znaju oni koji su okupani samoljubljem.

I natipkat ću ti tu riječ još koju put, a na blogu postoji i cijela kategorija postova pod nazivom: Samoljublje. Nek´ti grebe ova balkanska složenica uši. Navikni se! SAMOLJUBLJE. Samoljublje, o ti divna davateljice života, prelijepa, velika kreatorice… Samoljublje je temelj svakog zdravog odnosa. Svakog uvjeta. Kada razmislim, zanimljivo je da je samo samoljublje bezuvjetno! Kada postigneš da bez ikakvog opravdanja, ikakvog davanja razloga zašto, samo sjedneš i radiš na svojim snovima, samo kažeš DA svom Srcu (na koliko god smiješan hint), onako iskreno, bezrazložno… Onda ćeš i sama znati da si na Izvoru. Samoljublje je bezuvjetno. Također bez gubitaka i bez naplate korištenja.

Nabroji si samo jednu stvar koju bi mogla, sebi za ljubav, napraviti u sljedećih pola sata ili tijekom dana. Ma i da se samo nekoliko puta u danu zapitaš: ´A što ja želim raditi? Što ja trebam? Kako ja želim živjeti svoj život?´, ovaj post je ispunio svoju svrhu. Jer sam samoljubno upitala sebe ista pitanja, precrtala sam planirani izlazak i napravila ono što ja želim raditi za sebe. Ne za druge, za sebe. Da, ovaj je post nastao iz čistog samoljublja, bez logičkog razloga i bez trunke sumnje na onaj hint srca koji kaže: Piši.

Do sljedećeg poziva Srca i do sljedećeg čitanja,

Voli se tvoja,

Bety ❤

Samoljublje, Tijek

NLO – Neobjašnjeno Lako Odustajanje


Nema komentara

Kako sam usklađena sa kreiranjem svakodnevnog sadržaja na ovom blogu (u kojeg sam se, moram priznati, već pomalo zaljubila :D), odlučila sam i danas pisati. Ženska sam od riječi! A kad je ta riječ upućena samoj sebi, onda tek nema zezanja. Međutim… Tekstovi koje sam već imala spremne, teksotovi koje sam napisala nakon meditacija, su mi djelovali nekako preopširno, i izgledali su kao da će na njima biti dosta posla – inspiracija na inspiraciju ponekad znači samo više gramatičkih grešaka! Bacila sam se stoga u potragu nekih starijih ispisanih pjesama i naletila na jednu, nedovršenu. I to savršeno nedovršenu. I gotovo smiješnu – Totalno možeš uočiti gdje je pjesma pukla! A nastala je (ok, skoro nastala) kada sam se zagledala u frajersko-plesni, svijetleći hod prvašice koja je ispred mene išla u školu. Znate one tenisice sa svjetlećim džonovima? Sjećate ih se? Uh! Instantan osmijeh od uha do uha! Kad sam ih kao mala nosila, osjećala sam se i ja kao najveća frajerica na svijetu!

Moram priznati da odugovlačim malo s copypasteanjem te ´puknute´ pjesme, jer i ja povremeno imam onaj hoće-li-ovo-itko-skontati filtar (kao da je to kod pisanja bitno). U međuvremenu sam se  praksom okuražila (naići ćeš na puno razigranije, iskrenije, čak i drskije, postove na ovom blogu) pa bez daljnjeg otezanja, bez potrebe da bude shvaćena i prihvaćena, prosljeđujem ti tu ´puknutu´ pjesmu:

NLO

S osmijehom u sebi mislim

(Gledajući nožne krijesnice):

´Kako samo vanzemaljski

Izgledaju te tenisice!´

I uz dječje divljenje čistim

Misli kao riječi pjesmice:

Zašto sve što izgleda ´svemirski´

Veseli zemaljske pridošlice?

Pa da! Ne pravi li drveće

i kisik iz svjetlosne energije

Procesom fotosinteze?

Pojasnit ću, možda nekom

Jedno s drugim nema veze:

Iz nekog žnj-tog dijela svemira

stiže more svjetlosnih fotona,

a koliko je to ´svemirskija´ fora

Od svijetlećeg školskog džona.

Bez imalo je nemira

Dio vanzemaljskog bespuća,

Dio beskonačnog svemira,

Dospio u naša pluća.

Više smo svemirci

Nego li smo toga svjesni.

Svi smo mi svemirci

Bez svijetlećeg tanjura.

Hahaha! Jesi uhvatio kako su mi se kotačići u mozgu zaustavili? Dap, to je totalni NLO! To je totalno Neobjašnjeno Lako Odustajanje! Jedna blokada i gotov si. Izbačen iz tijeka. Gotovo kao da ti Netko, Nešto ne dozvoljava dalje pisati. (Vanzemaljci napadaju! :D)

Imaš li i ti neko svoje Neobjašnjeno Lako Odustajanje? Ima i u njemu ljepote! Blokade se događaju u raznim situacijama: od razgovora za posao, tijekom prezentacija,  blokada tijekom pisanja, slikanja, sviranja, stvaranja sadržaja… Do onih pobježe-mi-misao scenarija. Neke pravdamo da su od treme, a nekima se samo čudom čudimo. Kao da ti cijelo tijelo odjednom odluči prestati prenositi informacije. Bez očitog razloga. Eto tako.

Odlučila sam napisati ti riječ dvije i o ovome samo da te sjetim kako je i to dio stvaranja. Blokada je isto dio stvaranja. Samo ima drugačiji smisao. Više je poput zareza u rečenici. Ništa više. Ne cijela rečenica. Ne sve one prelijepe riječi i tečne metafore. Zarez. Obični zarez. I to zarez koji ti može dati bolju izražajnost, smislenost i intonaciju u rečenicama stvaranja. Zarez koji može i umetnuti cijelu novu rečenicu. Takav zarez. Zarez sa zadatkom. 😉 Na prvu to ne bi nikad rekao, ali i blokada je tu je da te preusmjeri u nešto moćnije. Ne odupiri se ni odustajanju. Ni blokadama. Samo udahni duboko onaj komad svemira koji tako lako dospije u tvoja pluća. Diši. ( A i svijetli ako možeš! 😀 ) I blokade imaju smisla. Proći će prije nego li kažeš NLO.

Tvoja, vanzemaljska

Bety ❤

Samoljublje, U stihovima

Snovi u boji


Nema komentara

Veliki ljudi su graditelji:
Naučili su se nad rijekama
isplakanih suza
sagraditi most.

Snova su to prevoditelji,
koji su pred zaprekama
i mnoštvom hereza
imali hrabrost

sanjati.
Na snovima raditi,
dok žive noćne more.

Hoćeš li im se klanjati
Il´ sobom gospodariti
I svojim snovima dati boje?

-26-09-2017-
Bety ❤


Pitaju me danas klinci u razredu:
Što to crtate učiteljice? – Snove… Aha, a što vam je to na pozadini mobitela? – Moji snovi… (I tako jedno vrijeme stižu znatiželjna pitanja u krug ;))

Moji snovi – sanjat ću ih dokle god ne postanu stvarnost. Usklađivat ću se s njima dokle god se ne probudim i shvatim da ih živim. Bojat ću ih svojim bojama makar mi se dlanovi znojili, glas drhtao i na trenutke ne vjerovala samoj sebi da su mogući. Podsjećat ću se da ionako u svemu prvo ide hrabrost, a potom samopouzdanje.

snovi.jpg

Svojim ću snovima dati boje.

Pretvorba, Samoljublje

Čestitam, preživjela si!


4 komentara

Iliti priča o auto-refleksiji.

Ovo tipkam kako bih samoj sebi dozvolila, još jednom, po tko zna koji put, biti ok s činjenicom da nisam ni približno, a ne u korak, te famozne, svjetske definicije uspjeha ili neke životno sigurne normale. Ali ni blizu. Ne vidim joj ni siluetu od silne prašine. I opet sam pozvana na to da budem s tim ok.

Jebemti.

Kada je u pitanju moja vrijednost, mnogi bi garantirali da ću do sada biti na ´vrhuncu igre´ (što god to značilo). Izuzetno sam inteligentna, prštim od talenata, vještina i sposobnosti (ovo nije lažni ego, svaki psihloški test, profilacija, pokazuje izuzetnu osobnost, iskustvo ide tomu u prilog), radim na sebi, poznam svoje vrijednosti i vrline, svjesna sam svojih mana i znam da imam što ponuditi ovom svijetu. I visoko sam školovana, ako to danas išta znači. A opet, kao da, citiram: ´stojim na mjestu´.  I sada si svi stavljaju prst na čelo – uključujući i mene ( što je ovdje jedini problem)- kako to da već nije ´uspjela´?

Nedavno sam gledala jednog motivacijskog youtubera koji je izrazito isticao kako ´trebate pratiti one ljude koji daju rezultate´. Priznat ću ti, bocnulo me je ovo malo, ali maknula sam ego postrance, uzela iz videa ono što mi treba i sjela sama sa sobom i razmislila: Koji su to moji rezultati? Odlučila sam napisati popis tih mojih rezultata. Popis rezultata od godine kada sam se maknula sa svih društvenih mreža, ukinula youtube kanal koji mi je tek počeo donositi zaradu i suradnje, popis rezultata od godine u kojoj sam, opet, ostala bez posla, proglasila poraz na mnogim područjima života od poslovnih do ljubavnih, čak i razmišljala o oduzimanju vlastitog života. Shvatila sam da je za tu cijelu godinu, ispod podvučene crte, pisalo samo:

PREŽIVJELA SAM.

Samo to. To je bio moj veliki ´rezultat´. U cijeloj godini dana, moj jedini rezultat je bio to što sam preživjela…

Mogu li se za to potapšati po ramenu? Mogu li si za to čestitati? Može li to biti dovoljno meni? Ne drugima, meni? Ovome te neće baš učiti u školi i ovo će rijetko biti poticano čak i u krugu obitelji. Čestitati si za minimalni, osmotski rezultat? Jesi li ti zdrava?

Evo gdje se svi možemo ubiti u pojam: Zaboravljamo da ne krećemo svi s iste startne pozicije. Konkretno, moja startna pozicija je uključivala pola mog života življenja praktički po šupama. I često je uključivala sam rub siromaštva. Tek sam početkom ove godine ´manifestirala´ (riječ je pod navodnicima je jer je toliko već izlizana, da se naježim kad ju čujem) normalan stan. Trebalo mi je samo mjesec dana da se naviknem da imam toplu vodu u stanu, i da je to normalno. Tijekom te prilagodbe sam si usput, nekoliko puta ispržila ruku jer sam zaboravljala da će, kad otvorim toplu vodu odmah poteći vrela voda. Da vam ne pričam koliko sam plakala kada sam nabavila flat Internet. Od zahvalnosti i od muke istodobno. Prije sam znala ´krasti´ internet od susjeda, kafića, stajati na hladnoći i uploadavati videe po 8 sati… Da ne duljim –  mnoge godine moj je jedini rezultat bio to što sam preživjela. U više toga: preživjela sam loše veze, preživjela sam rub siromaštva, preživjela sam depresije, loše zdravlje, preživjela sam lažna prijateljstva, preživjela sam (kao vjerojatno i ti, divna dušo) mnogo toga. I nisam briljirala. Nisam ni približno briljirala. Još.  I danas me je preplavio taj ´nisam briljirala´ osjećaj.

STOP. Korak unazad, molim.

Osim što ne krećemo svi s iste startne pozicije, bome nismo niti svi u istoj utrci. Još jedna stvar koju svi lagano zaboravljamo (čitaj: JA zaboravljam. Sve što pišem, prvo sebi pišem). Npr. Osobno sam minimalist. Dobrim dijelom me je tome naučilo financijsko osvještavanje i stavljanje mnogih stvari u perspektivu, promjena vlastitih navika u svrhu otplate studentskog kredita i jednostavno praktičnost. Moj cilj, moja utrka, nikad neće biti hedonističko, basoslovno bacanje para. Ne vidim smisla zašto običnom čovjeku nije dovoljan topao dom (dom ne kuća), zašto mu trebaju viletine. Totalno sam za sigurnost i komfor, ali hvala Bogu to je i više nego moguće u nekim optimalnim, održivim mjerama življenja. Znam da neću prohtjevno trošiti iznad svojih mogućnosti. Znam da sam toliko društveno osjetljiva i da imam oceane razumijevanja za svaku potlačenu skupinu, pojedinca i Majku Prirodu i da ću svaki višak para lako upogoniti za puno, puno veće dobro. I da, ja želim financijsku slobodu. Također želim usvojiti dijete. Dva djeteta, da budem preciznija. Želim živjeti održivo, u nekoj zadovoljnoj normali. Želim i na kraju svakog dana zaspati zadovoljna osobom u koju sam se razvila. Želim i meditirati svaki dan. Za mnogo mojih uspjeha mi ni ne treba ono što je u tuđoj glavi uspjeh. (Nismo svi u istoj utrci.) Treba mi samo spremnost da živim život autentično i razborito i ponekad, kao sad, pokoja suza da me sjeti koliko sam to napredovala.

Jer da –´ja sam preživjela´ preformuliraj u ´ja sam napredovala´. I to koliko! Koliko li si samo već napredovala! Mnogi nisu ni preživjeli.

Kad sranje lupi fen, sjeti se staviti stvari u perspektivu. – Bety

Da ne bi bilo zabune, ni u mom, a ni u tvom životu, nemoj ovo zamijeniti za IZGOVORE. Još jedan od razloga zašto ne volim motivaciju. Alla ´Tko želi naći će način, tko ne želi naći će izgovor´. Da, da, sve 5. Prekinimo više s tim. Prekinimo s tim nabijanjem krivnje oko ne-rezultata. Ogromna je razlika između procesa i rezultata. Prvo je organično i prirodno, drugo je mehanično i umjetno. Rezultat ionako dođe kao nuspojava zaljubljivanja u proces. Pa evo, ovo sam ja u procesu zaljubljivanja u proces. Znam da ću se nakon nekog vremena opet osvrnuti, pogledati unazad i gledati jednu nevjerojatnu priču. Za sada sam tu gdje sam. Stojim na mjestu, kažu. Ja pak znam da će svaki moj uspjeh biti nastavak procesa kojeg odlučujem poštivati.

Zapamti, nitko ne zna na prvu što si sve prošao u životu. Nitko ne može znati kako si se kad osjećala i koliko je truda išlo samo na to da preživiš. Možda ne živim/ ne živiš Viziju svog života. Još.  Znam da to što sam ´samo´ preživjela (a imala sam i više od 9 života) me je naučilo vrijednostima, integritetu i snazi koju malo tko oko mene ima. Može li mi to biti dovoljno? Može li mi to biti temelj na kojem ću graditi svoj život? Hajdemo samo na tren zastati i cijeniti sve što smo prošli, proživjeli i preživjeli. I jebeno se potapšati po ramenu.

 

P.s.: Podsjeti me na ovaj post nakon nekog vremena. Unaprijed ti hvala!

Tvoja,

Bety ❤