Žir

Ovog trena Netko, Nešto Tvoje srce kucati tjera. Osjetila nisu izoštrena, Da spoznaju vješto Prirodu tog vaučera. I dok ti Netko Neprimjetno, Zrakom puni i prazni pluća, Disao ti, duboko il´ plitko, zbrinuta je tvoja ljudska kuća: Ovog trena Netko tvoje trepavice i nokte raste… Bez tvog upita, Bez ičijeg uplita, Od fetusa čovjek/ žena… Continue Reading