igra

Tijek

Pritisak


Nema komentara

Zamisli da si na najvećem stadionu svijeta i da upravo izlaziš odigrati najveću utakmicu svog života. Srce ti tuče, u glavi ti se vrzmaju svakakve misli, osjećaš se kao da nisi u svom tijelu. Pritisak koji si stavio na sebe je velik. Slušaš desetke tisuća ljudi kako uzvikuje tvoj ime. Slušaš i desetke tisuća protivnika kako ti viču: Buuu!. I to samo u tvojoj glavi. Na igralištu ih je bar još stostruko. Pritisak je sve veći. Zvuk zviždaljke i adrenalinski ulijećeš u polje. Ostavljaš pritisak i posvećuješ se onome što najbolje znaš: Igri.

Dok igraš, ne misliš niti na jedan uzvik podrške ili pokude, ne misliš ni o čemu, glava ti je prazna, tijelo u pokretu, svaka tvoja stanica je u igri. Hoćeš li pobijediti ili izgubiti sada nije ni važno. Ti bivaš ono za što si stvoren i utreniran da budeš. Čisti tijek.

A sav je pritisak ostao na klupi, izvan polja.

Gotovo je nepojmljivo da je svatko od nas u stanju staviti si stadionske pritiske na ono što volimo raditi. To mi se neće isplatiti. To nema smisla. Imam obitelj koja dolazi na prvo mjesto. Ovo je sebično od mene… Stavljamo si pritisak, a sve što želimo je samo da igramo. Samo da bivamo tko jesmo. Da se bavimo onime u čemu nam srce i um igraju kao jedno. Samo da malo, bar na kratko, duboko udahnemo i zaboravimo na sav taj pritisak, bivajući – mi.

Kad streseš vlastiti pritisak s ramena i otisneš se igrati kako ti srce želi, vjeruj mi imat ćeš puuuno gledatelja. Međutim, oni su samo to – gledatelji. Nitko od njih nije na tvom polju, u tvom stadionu. Onaj koji nije u tvom tijelu i nije ti trener ili u timu podrške, zapamti da je samo gledatelj. Ne zna koliko si trenirao, ne zna koliko si se trudio, ne zna tvoje želje ni tvoje snove. Samo promatra. Da si gladijator, ili se u bilo kojem ringu boriš za svoj život, zar bi se osvrtao na tuđe komentare? Eh, trebao ga je lupiti malo više lijevo! Jao kako nema pojma! Jel´ nije mogao obući neku drugu odjeću? Kakva mu je to frizura? I tako u nedogled. Gledatelj nije u ringu. Nije na polju stadiona. Kada se boriš za svoj život i kada živiš svoju igru, ostavi gledatelje da uživaju kako god im to odgovara. Ti budi ti. I igraj. Lupaj loptu. Pleši. Slikaj. Diši. Tipkaj. Najbolja igra tek počinje kada streseš pritisak s ramena.

Pritisak nije velik. Igra je velika.

Odnosi

Hodaj dalje sa mnom.


Nema komentara

Sjećaš li se one igre kojom smo kao mali upotpunjavali dosadan put iz škole? Sad kad se sjetim, to nije niti bila igra. Nije imala čak ni naziv. To je bilo hodanje. Ustvari, način hodanja. Zig – zag. Moja desna noga ispred tvoje lijeve, pa tvoja lijeva ispred moje desne. Usklađeno. Korak po korak. 🙂  Sjećaš li se?

Kako li smo se samo glasno smijali i uživali dok smo jedno drugom hvatali ritam! U toj bezimenoj igri nije bilo ni ciljeva ni rezultata. Nije bilo pobjednika ni gubitnika. Bili smo samo ti i ja, kretanje u istom pravcu i smijeh. Samo smo hodali jedno kraj drugoga, često puta usklađeni kao jedno. Ti i ja – dva nasmijanca! 🙂 Nasmijani čak i kad bi se igra prekinula i cijeli sustav raspao. Oh, kako li smo se tek onda smijali! Kako li smo se tek tad, od sveg srca, radosno smijali kad bismo se raspali! Istog bismo trenutka dalje, lako, bez ikakvog prenemaganja, pozvali jedno drugo u igru: Hej, sve je ok! Hodaj dalje sa mnom! To je bila prava bit te igre. Hodati skupa, nogu ispred noge, dok si opet ne uhvatimo ritam…

A kako li je prelijepo  hodati s tobom u ritmu! Pogotovo kad krenemo izmišljati novitete, pa smišljamo pravila kojih nema! Hajdemo sad hodati veeeeelikim koracima!! Sad sitno -sitniiiim! Probajmo sad ubrzatiii!! Sad sporo k´o puževi!! (…)

Svaki put bismo se nakon zadavanja pravila – raspali.

I još se više smijali. 🙂

Pogledali se i izustili: Sve je ok. Hodaj dalje sa mnom! Tada bismo samo bili još odlučniji uskladiti se nazad jedno s drugim. Ti i ja. Ja i ti… Kroz običnu, bezimenu igru.

Kada smo to zaboravili da nas veže igra? Bezimena igra na koju smo s osmijehom pristali, ma – jedno drugog pozvali! Ispočetka i ispočetka. I zašto smo smijeh zamijenili suzama, kad nas je svaki raskid samo naučio onome što nismo dobro radili i brzinom svjetlosti nas povezao u još prisniju igru? Kad smo bili klinci, bez trunke razmišljanja smo se nazad hvatali primijeniti naučeno! Kako to da danas zaboravljamo da ciljeva i rezultata u hodanju skupa – nema? I kako to da nakon svađe ne slavimo više vrijeme koje smo proveli igrajući se tako slasno? Tako prisno? Tako usklađeno? Kako to da je tako teško doći, pogledati jedno drugog u oči i samo izreći: Sve je ok. Hodaj dalje sa mnom!, znajući da sve što će nam trebati je malo vremena da se uskladimo?

Ma, kad smo bili klinci nismo se ni ljutili kad se više ne bi igrali! Uvijek je nekog bilo, na tom putu kući, za ovu bezimenu igru…. Možda je u tome i stvar. Tu smo, prirodno bezimenu igru, nazvali ´hodanjem´, ´dejtanjem´, ´najboljim prijateljstvom´. Nazvali ´vezom´. I pravilima ugušili svaku čar u njoj…

Možda ne svaku, ali smo utišali onaj prirodni, zaigrani instinkt da nakon svakog pada pogledamo jedno drugog u oči i izustimo:

Hej, sve je ok. Hodaj dalje sa mnom. Igraj se sa mnom! Smij se sa mnom! (…)

Jednostavno je. Sjećaš li se? 🙂

Ipak je sve to samo jedna obična, bezimena igra…

—-

Šit. Mislim da, nakon pisanja ovog posta, imam malo podizanja telefonske slušalice za napraviti. Vlastiti me tekstovi vrlo istančano, domišljato i vješto vode kroz život.  Usput, odnosi su jednostavni. Vrlo jednostavni. Sve već znaš. Odmalena znaš kako sve treba funkcionirati. Uvijek znaš što ti je napraviti.

A do sljedećeg posta, hvala ti od srca na čitanju! ❤ Nadam se da su ti svi odnosi (  obiteljski, prijateljski, poznanički, poslovni…) poput igre.

Tvoja, zaigrana,

Bety ❤

Samoljublje, U stihovima

Snovi u boji


Nema komentara

Veliki ljudi su graditelji:
Naučili su se nad rijekama
isplakanih suza
sagraditi most.

Snova su to prevoditelji,
koji su pred zaprekama
i mnoštvom hereza
imali hrabrost

sanjati.
Na snovima raditi,
dok žive noćne more.

Hoćeš li im se klanjati
Il´ sobom gospodariti
I svojim snovima dati boje?

-26-09-2017-
Bety ❤


Pitaju me danas klinci u razredu:
Što to crtate učiteljice? – Snove… Aha, a što vam je to na pozadini mobitela? – Moji snovi… (I tako jedno vrijeme stižu znatiželjna pitanja u krug ;))

Moji snovi – sanjat ću ih dokle god ne postanu stvarnost. Usklađivat ću se s njima dokle god se ne probudim i shvatim da ih živim. Bojat ću ih svojim bojama makar mi se dlanovi znojili, glas drhtao i na trenutke ne vjerovala samoj sebi da su mogući. Podsjećat ću se da ionako u svemu prvo ide hrabrost, a potom samopouzdanje.

snovi.jpg

Svojim ću snovima dati boje.

Pretvorba

Dis-ci-pli-na!


1 komentar
Teret discipline
lakši je
od tereta kajanja.
Kad gledaš iz kuta cjeline
i aktualizacije
nekad nema stajanja.

Ipak, ne lomi se!
Mjesto tog´: Poravnaj se.

Korisnije je imati kompas nego sat,
jer čemu vrijeme ako se iz dana u dan gubiš?
´Poravnato´ živjeti bome treba znat´,
disciplina je laka kada se u Viziju zaljubiš….

Po-rav-na-nje!

-27-09-2017-

 

P kao…Poravnanje! Skine puno nepotrebnih obveza s tvojih leđa, predočuje ti jasno, iz dana u dan, djelić po djelić osobne vizije i odjednom zavlada tobom putem discipline. Poravnanje…Magija, kažem vam!  

( A kako zaobići abnormalne količine motivacije i odmah se povezati na ´poravnatu´ akciju? Pročitaj jedan od moćnih načina u jednom od prijašnjih postova. 🙂 )

Hvala ti na čitanju!

Tvoja,

Bety ❤

 

Pretvorba, U stihovima

Kalorimetar


Nema komentara

Svaka emocija ima recept –
Točno znaš što te kakvom čini.
Nije tako težak koncept
Raditi što voliš u značajnoj količini.

Ili je?
Oh, zaboravila sam, tako je,
Radije koristiš recept koji ne voliš,
Kao da tuzi ne možeš da odoliš.
Prije ćeš biti ljuta i jadna,
Radije ostati radosti gladna,
Već ispitati nove načine,
Upotrijebiti nove začine,

Pa raditi što te, kad te veseli!
Biti s ljudima koji te vole lako!
Ako treba ti se i preseli!
Stvari mijenjaj malo po malo!

Prestani miješati isti recept
A očekivati drugačiji kolač.
Za svoj život ti si ekspert!
Nisi samo kalorija brojač.

Možda i jesi, al konfekcijskog broja ti,
Ne bi imala ni što brojati
Što te čini sretnom kad bi znala raditi
Ne samo to jedvice nabrojati.

Svaka emocija ima recept –
Točno znaš što te kakvom čini.
Nije tako težak koncept
Raditi što voliš u značajnoj količini.

-03-12-2017-

Svaka emocija ima recept. Točno znaš što te rastužuje, a što te veseli. Koji su to ljudi, koje su to aktivnosti, koji su to predmeti, koje su to situacije, koje su to reakcije, koje su to stranice, koja je to okolina… A opet ne vidimo poveznicu odabira recepta i ispečenog kolača. Bitno je da poslije brojimo kalorije vlastitom životu. I negodujemo na svaki gram negativnih emocija koje proživljavamo. A baš ne volimo kad se ´lijepe´ na nas. Zanimljivo je kako nije tako teško promijeniti recept. Nije tako teško okružiti se ljudima koji te lako vole, predmetima koji su ti dragi, otići u opuštajuću šetnju, pročitati nešto za dušu i sl. Nije. Ali to znači i reći NE onome što te trenutno rastužuje, ljuti, ne veseli. To znači reći NE lošim sastojcima i otići u odabir novih. Ujedno i reći DA nečem drugom. Treba znati reći DA tom zdravom, mirisnom, prefinom kolaču za koji nećeš imati trunke grižnje savjesti. Šteta,

Podloga za citate fb insta

A mogu biti cjelovite, oslobađajuće rečenice.

Biraj mudro svoje recepte.

Tvoja,

Bety ❤

P.s. Iako se sreća i radost ´ne kupuju´ aktivnostima koje radiš, DA-aktivnosti su itekako zdrave za prakticiranje poravnanja i pozitivne momentume. Od kada sam napisala ovu pjesmu, a slijedom navike meditiranja, moje razumijevanje sreće se promijenilo. Sada jasno razumijem kako radost i sreća ne ovise o aktivnostima. One su ovisne o neprisutnosti. Čega? Saznat ćeš u narednim postovima, 🙂 Dotad, kao trag (osobne) evolucije, uživaj u pjesmi. Nek ti i ona posluži na tvom putu.

Pretvorba

Baj, baj ciljevi…


5 komentara
Pozdrav novi prijatelju i vjerujem, pravi gejm čejnđeru! ❤
Kako znam da si upravo Ti gejm čejnđer? 🙂 Budući da sam još ´mala´ na društvenim mrežama, facebook mi vrlo uporno i s opravdanom statistikom, nameće promoviranje postova stranice Rezolucija:Ljepota. Sjetit ću te mog nedavnog posta/slike sa te iste stranice, pa ću ga i ispuniti u svoje ime:
moć snaga
Facebook definitivno ima moć… Ja imam Snagu.
Odlučila sam pristupiti svom daru na sasvim drugačiji način. Ne algoritmom, već Namjerom. Iskrenom Namjerom Snage i Suradnje. Svaki moj post koji pročitaš na stranicama društvenih mreža ili na blogu, rezultat je toga. Duboko vjerujem da je algoritam namjere jači od bio kojeg algoritma bilo koje društvene mreže. I eto tebe tu.  Na stranici Rezolucija: Ljepota. 🙂
A sad, na ono bitno: Pretpostavljam da imaš neko svoje područje djelovanja. Bilo da je u pitanju osobni razvoj, prehrana, fitness, spisateljstvo, bilo koji izričaj kreativnosti ili kombinacija više područja. I pretpostavljam da si TI, kao i svi drugi gejm čejnđeri koje znam, u svojoj Igri. I zbog toga, ZNAM da za tebe i mene, ne vrijede ´obični´ ciljevi. Ne vrijedi donošenje ovih prigodnih, novogodišnjih odluka. Znam da ti duša ne može čekati neki datum da kreira ono što je zapisano na njoj. Znam i da je lako pasti u zamke akcije, rezultata, ciljeva, akcije i još akcije, malo algoritama, pa još akcije. Znam da ne tražiš samo pratitelje, već su-stvaratelje. Znam da vidiš ovaj svijet puno, puno, jebeno puno boljim nego li je. Za tebe, za mene, za nas – nisu ciljevi i nisu novogodišnje (ili bilo koje kratkoročne) odluke. Za nas je nešto puno veće. Za nas je NAMJERA.
algoritam.jpg
Oprez s ovim, Ego će se uplašiti. 🙂 (Kao da će to biti put.) Hajdemo zato odmah u srce (u sridu!), ipak, slab je pred Namjerom. Slab je pred Namjerom, jer ona njeguje Proces. Slab je pred Namjerom, jer te ne ograničava na onu malu priču koju si si ti zacrtao u glavi da je jedina moguća. Slab je pred Namjerom, jer ti otvara vrata za koja nisi sanjao da postoje ni kao špijunka na vratima. Slab je, jer je Namjera točka kreiranja s jedne proširene razine, one s kojom se još ne može poistovjetiti.
Divni gejm čejnđeru/gejm čejnđerice :), netko je jednom imao namjeru da Ti budeš Ti. I dan ti je dar vlastite Namjere. Daj zato namjeru svom danu, svojim odnosima, svom poslu, svom biću. Spoji se s tom namjerom. Evo ti nekoliko primjera:
Moja je namjera Rast. ( UuuuuUUuuu, osjeti ovo)
Moja je namjera Razumijevanje odnosa/prirode/novca/obilja/biznisa (osjeti malo ovo)
Moja je namjera djelovati iz svoje Snage ( osjeti takvo djelovanje)
Moja je namjera Suradnja (osjeti ovo)
Moja je namjera Služba ( kako ti ova paše u tijelu?)
Moja je namjera Zahvalnost ( kako ova stoji?)
Moja je namjera Radost ( pokušaj ovu malo osjetiti)
Osjeti njih nekoliko. 🙂 Obuci i nosi onu koja ti jako dobro, konfekcijski stoji duši. Odluči se za dvije, tri toliko jasne namjere da te same od sebe pozivaju na akciju… Zašto?
Ghm: ´Moja je namjera pisati sat vremena svaki dan.´ Vs. : ´Cilj mi je napisati ljubavni roman u mjesec i pol dana. ´ – Kako ti znaš da je tvoja najviša radost pisati baš knjigu? Možda je u pitanju slikovnica? Možda uopće ne želiš napisati ljubavni roman, nego pustolovni? Možda te prirodno ustvari ´vuče´ poezija? Inspiracija te, putem Namjere pisanja, može kroz Proces odvesti u potpuno drugačijem smjeru, jednom o kojem nisi mogao ni sanjati… Cilj će samo zaslijepiti tvoj prirodni napredak i rast. (Prirodni znači bez forsiranja)
Potom: ´Moja ja namjera biti prisutna u vezi.´ Vs.: ´Plan mi je zaručiti se za tri mjeseca, udati se do kraja sljedeće godine (bla, bla)´ – Kako možeš znati da će te to što slijediš svoj ´savršeni plan´ i ispunjavaš kvačice u svim kvadratićima to-do liste dovesti u vezu/brak u kojoj želiš biti? Kako znaš da te ne čeka nešto puno bolje izvan tvojih zacrtanih ciljeva? Možda, kroz prisutnost u vezi, shvatiš da ti brak nije bitan i da bi samo ubijala vezu s inzistiranjem na nečem što društvo želi. Onda opet, možda kroz prisutnost u vezi, sutra pobjegneš s voljenim i potajno se vjenčate. Ciljevima samo držiš na udaljenosti sve nevjerojatne darove i mogućnosti koje ti ovaj život nudi…
Dalje: ´Moja je namjera razumjeti novac i upravljati njime na svjestan način.´ Vs. ´Cilj mi je zaraditi toliko i toliko u godini dana. ´ – Tko zna koliko puta više možeš zaraditi kada ustvari naučiš upravljati novcem, naučiš ga svjesno trošiti, svjesno ulagati? Iz osobnog iskustva upravo u ovoj temi, vjeruj mi, Namjera ubrzava vrijeme i donosi ti višestruko veće rezultate (a i zadovoljstvo) nego li je to ispunjenje bilo kojeg zacrtanog cilja. Iz ove Namjere možeš shvatiti kako, primjerice, neke financijske ciljeve uopće ne želiš (stan, kuću, što god…). Možeš spoznati da ti mnogi financijski ciljevi uopće ne trebaju. A možeš spoznati i koliko si napredovao u ovom području, pa na kraju tomu i druge podučavaš. Ma možeš saznati o sebi milijun stvari! Itd…
Pusti sitne ciljeve. Vodi se snažnom Namjerom! Stvar je u tome da niti ciljevi, niti rezultati, niti novogodišnje odluke neće zadovoljiti, a ni uspjeti definirati, ono po što si došao na ovu Zemlju. Neće te moći voditi tomu. Neće zadovoljiti beskonačnost koja si ti. Samo će ju ograničiti.
Iz ogromne i snažne Namjere zahvalnosti: Hvala ti što si dio ove stranice. Hvala ti što možda dijelimo namjeru :). Hvala ti što si gejm čejnđer u svom području! Znam da, iz svoje namjere, možeš biti i djelovati puno snažnije.
Podsjetit ću te koju to Igru igramo ( i mijenjamo!) na jednom od sad već starijih postova ovdje, a pozvat ću te da i dalje stvaraš Srcem. Kroz Namjeru. U komentarima slobodno ostavi nekoliko svojih jasnih Namjera! Po kojoj bi to Namjeri mogao već sada djelovati, živjeti?
Tvoja,
Namjerna Bety ❤
P.s. Moja je namjera povezati se putem Srca s fantastičnim, iskrenim ljudima i služiti im na moćan način. Kada mi namjera bude rast na puno širu publiku, u skladu s njom ću djelovati. To će uključivati i promociju koju nude društvene mreže. Tada će to za mene imati smisla… Hvala ti od Srca na čitanju! ❤
Pretvorba

OTPOR i druge fizikalne veličine


Nema komentara

Svaka moja meditacija do sada se događala na potpuno drugačiji način. Držim se nekih okvirnih smjernica (ništa striktno) i svejedno je svaki put u pitanju drugačije iskustvo. I nemam otpor prema tome. 🙂 A kada smo kod otpora, upravo je on bio lajtmotiv današnje meditacije. Evo kako:

Već neko vrijeme osjećam da nisam baš skroz ´poravnata´/usklađena sa samom sobom i s Izvorom u meni. Vješto sam dozvoljavala Egu da izbjegne tu temu u prijašnjim meditacijama, jer znam da će svejedno izaći na vidjelo kada za to bude pravi trenutak, a i meditacija nije mjesto za napinjanje. Danas je došao i taj trenutak. Naravno, sam od sebe. Bez forsiranja. Osvijestila sam more misli samoosude oko tog ne-poravnanja. Kako me niti jedan od prijašnjih načina meditiranja nije doveo do otpuštanja ovog otpora, a svjesna da rezultat nije cilj meditacije, rekla sam sebi: ´Ok, ne trebam rezultat. Dopustit ću i ovaj Otpor. Bivat ću malo s ovim Otporom.´

I eto ti osobne, iskustvene, duhovne, evolucije. Samo sam malo izmijenila način na koji se vodim kroz meditaciju i uslijedilo je i more otpuštanja. Zvučalo je ovako:

Nije problem to što nisam usklađena. Problem je otpor prema toj neusklađenosti. Samo ću ga osjetiti. – Bety

Nema ništa loše oko neusklađenosti. I ona je savršena. I nije problem što osjećam pritisak oko svega toga. Problem je otpor prema tom pritisku. Otpustit ću taj otpor! Nema ništa loše oko neusklađenosti. I tako dalje… Ili na drugom primjeru: Nije problem što vani pada kiša (vjeruj mi Priroda nije glupa, zna što radi!), problem je otpor prema lošem vremenu. Shvaćaš?

Malo po malo sam samo bivala s tim otporom i osjetila otpuštanje, lakoću i jasnoću –  osjetila povezanost.

No, prije nego li se bacim na pravo tumačenje otpora (meditacija je probudila fizičara u meni!) želim ti natipkati da slobodno upotrijebiš ovo i u svojoj meditaciji, ili sjedenju. Iskreno? Ja sjedim na stolcu s jednom nogom preko druge, sklopljenih očiju i ruku iza zatiljka. To je prije sjedenje nego li meditacija. 🙂 Evo, dakle,  nekoliko redaka koji te mogu voditi:

  • Nije problem što imam milijun i jednu, nerazvrstanu misao. Problem je moj otpor prema njima. (Osjeti taj otpor na kratko.)
  • Nije problem što nemam strpljenja za sebe. Problem je moj otpor prema nestrpljenju. (Osjeti taj otpor na kratko.)
  • Nije problem što ne mogu biti u trenutku. Problem je moj otpor prema ne bivanju u trenutku. (Osjeti taj otpor na kratko.)
  • Nije problem ova krivnja, sram (…). Problem je moj otpor prema toj krivnji, sramu. (Osjeti taj otpor na kratko.)

I promatraj kako se otpor raspršuje. A sada ću ti, na štreberski način, objasniti i zašto. 🙂

Nakon kojih 45min meditiranja, pardon, sjedenja 🙂 (45min je neki moj uobičajeni period  nakon kojeg se nakupljeni konstrukti ega rasprše), uslijedio je period naviranja inspiracije. Period utišanog Ega. Period Igre. Ja ga zovem i ´Download´. Upravo tada sam se igrala u mislima domišljatog povezivanja fizikalne veličine električnog otpora i misaonog/duhovnog otpora. Otporom u strujnom krugu se trenutno bave 8. razredi osnovnih škola, a iako svake godine podučavam nekog iz 8. razreda, do sada nisam povezala to gradivo s duhovnošću. Sve do današnje meditacije. ( I onda me pitaju zašto volim to svoje sjedenje? Pa tko se ne voli igrati? 🙂 )

Hajdemo sada na fiziku!

Svakom je trošilu potreban izvor. U strujnom su krugu trošila žaruljice ili npr. bilo koji uređaj u kućanstvu. Za potrebe teksta, žaruljice će biti metafora za nas ljude. Svakako smo tu da bismo sijali. 🙂 A baš kao i svaka žarulja, da bismo svijetlili, moramo biti spojeni na Izvor. U strujnom krugu izvor je baterija/akumulator/gradska mreža napajanja. U ljudskom svijetu/duhovnom iskustvu taj izvor zovemo Bogom. (Ovdje si odaberi svoj rječnik. Ja više nemam otpor prema riječi Bog. A ako ti je bliži pojam Svemir, Svoje više Ja, Beskonačna Inteligencija ili neki četvrti izraz, do kraja teksta praši po njemu. Dogovreno? Okej.)

Dakle, stvorena si da budeš spojena na Boga. E, sad – ponekad je sklopka (zamisli bilo koji prekidač u prostoriji) dignuta, pa je strujni krug otvoren. Njime ne teče struja i niti jedna žaruljica u tom strujnom krugu ne svijetli. Sve dok se ti, ljudska žaruljica :), dovoljno ne opametiš u životu pa shvatiš sljedeće:

  • da je tu sklopku dobro spustiti i zatvoriti strujni krug
  • da je puno lakše i prirodnije sjati, nego čamiti u tami
  • da si stvorena da sjajiš u tami, sebi i drugima na korist.

Da ne zaboravim, tu sklopku, neće nitko drugi spustiti za tebe. Tvoj odnos s Bogom je tvoja odgovornost. Jasno? – Bety

Idemo dalje. Da bi došli do otpora, najprije te moram upoznati sa dvije fizikalne veličine:  To su jakost i napon struje.

  • Jakost struje je (da prebacim odmah na duhovnost) količina Boga (naboja) koja struji tvojim životom u jedinici vremena. Vrijeme je tu za nas ljude ključno samo za stvaranje momentuma ili popuštanja ega (npr. mojih 45min sjedenja), Bogu vrijeme ne treba.

formula jakost.jpg

  • Napon struje ili (napetost struje) je razlika električnog potencijala, odnosno koliko se rada/energije može transformirati u druge oblike energije od onog tvog naboja (Boga) u vremenu. Znači, primjenjena duhovnost. Ne koliko mlatiš slamu, već koliko djeluješ iz najvišeg dijela sebe.

fromula napon.jpg

Što nas dovodi do OTPORA.

Otpor je fizikalna veličina kojom se opisuje svojstvo tvari da se odupire protjecanju el. struje. Iliti ga: Otpor je duhovna veličina koja opisuje koliko se odupireš svemu što JE.

Primijeti sljedeće – formula za Otpor [R] izgleda ovako:

formula otpor.jpg

U fizikalnom smislu to znači da što je veći napon [U], to će rasti i otpor [R]. U duhovnom smislu, to znači potpuno isto. Što više postupaš po svojoj inspiraciji, sve ćeš jasnije i jače čuti, osjetiti i nanjušiti svoj otpor. Što više djeluješ na višoj duhovnoj razini, i otpor će, po prirodi Ega, biti veći. Proporcionalno veći. I to je ok. Treba te nešto i zaustavljati malo, da ne bi eksplodirala od ljubavi! 🙂

Ali ne brini! Otpor je, iz iste formule, obrnuto razmjeran Jakosti! Što je jakost veća – otpor je manji! Što si više spojena na svoj Izvor, otpor je manji! Što si više vremena u danu okružena mislima koje su lake, lijepe, gradive, otpor je manji! Što daješ više razumijevanja, ljubavi, suosjećanja sebi i drugima, otpor je manji! Što više prihvaćaš ( a manje osuđuješ) sebe i druge, otpor je manji…

Je li samo slučajnost što je mjerna jedinica otpora Om [Ω] ? 😀 Osobno ga ne koristim dok sjedim (iako mi se sviđa humor u tome!) i nemam nikakvog otpora ni prema ooooommmmmanju. 😉

otpor instaa

Ono što je prelijepo je da i otpora ima samo dok je sklopka spuštena, strujni krug zatvoren i struja teče. Samo je pitanje koliko ćeš sama sebi dozvoliti da iz tebe isijava beskonačan Izvor  i da se dalje, kroz tebe, pretvara u druge, korisne oblike energije. Ne zaboravi: Na beskonačni Izvor možeš biti spojena dok je sklopka spuštena i dok Ti, kao fizičko tijelo, ne pregoriš.

Moje iskustvo je da bih prije živjela život punim plućima i pregorila od svetog rada u strujnom krugu života, već sjedila u tami, nekorisna.

Na koje sve načine u svom životu ti smanjuješ svoj otpor? Otpor prema svemu što samo JE? Meditacija (sjedenje) je za mene samo jedan od njih. Do sljedećeg čitanja, pojačaj svoju JAKOST! ❤

Tvoja,

štreberica Bety

Pretvorba

Ego, the Igrač


1 komentar

Postoji nešto kreatorsko i u Egu.  (Nije samo da želi preuzeti sve zasluge. 😀 ) I Ego se, vidiš, voli igrati. Baš kao i Kreator. Istina, voli se igrati igara koje možda nisu zabavne (poput slamanja srdaca), igara koje su esktremne (poput samoubilačkih misli nakon slamanja srdaca, financijskih krahova…). Igara kroz koje će te upoznati sa strahom, sramom, krivnjom, ljutnjom, manjkom vrijednosti (uh, Manjak vrijednosti mu je omiljena igra!), prazninom, lažnom puninom (ovisnosti)… Obožava brojalice (u sekundi će ti izbrojati svaki neuspjeh tvog života) i voli se igrati prestrašivanja. Voli se igrati i magičnih trikova, a i skrivača. Trampolina i šaha. Ego je igrač. I to kakav! Ego je totalni player.

I koliko je samo genijalan! Samo će te Ego uvjeriti da je problem to što se Ego igra.

Osim, kada ga pročitaš. A kada ga pročitaš, samo se skloniš mirno po strance i dopustiš mu da se igra. Ah, onaj osjećaj kada znaš da ti se apsolutno ništa neće dogoditi ako se tvoj Ego podivljalo igra na igralištu života. Milina. I još kad znaš da će se podivljalo igrati samo dok se ne izigra, da će ti potom u potpunosti osloboditi igralište za igru…

Kako doći do slobodnog igrališta? Kroz meditaciju. Možda si čula ili imaš svoju definiciju meditacije. Moja je ova:

ego 2

Da, tako je: Zavališ se u stolac, zatvoriš oči, i pustiš Egu da se igra. Isprva će ti biti neugodno, čak i bolno ( ne sjedenje, nadam se, već bivanje sa svim mislima i emocijama koje dođu na igru).  O meditaciji ću ti pisati još u narednim postovima. Nikako ju ne bih opisala kao neko divno, lako iskustvo u kojem sjediš u lotusu i prdiš zvjezdice. Meditacija je iskustveno nešto sasvim drugo (bude tu i zvjezdastih prdaca, ne brini). Ključna riječ je ovdje taj famozni glagol BITI, BIVATI. I to ´samo´ biti, bivati. Najveći trik Ega je rad. Trči za ovim, trči za onim. Radi ovo, radi ono. Nemoj slučajno stati i samo BIVATI. Nemoj se slučajno još uz to i IGRATI! A ne, ne. Nemoj BITI i IGRATI SE! Uh, taj domišljati Ego… Usput, Egu je i rad samo igra. A rado bi te ubio njome. Zna da će te lako zaokupiti radom dok On vodi šou.  S obzirom na to, a da završim post u dobroj noti, nedavno sam napisala nekoliko rima na ovu temu. Nadam se da će ti, kao i svaki tekst na ovom blogu služiti. Rima ide ovako:

radno-vrijeme-ugostiteljskih-objekata01

[Radno vrijeme]

Tko još danas samo biva,
Kad skrivamo se iza Rada?
Na obrambenim zidovima
Rad je najjača balustrada.

Kada bi svi satovi stali,
Vrijeme prestalo biti ´radno´,
Bi li znao samo biti?
Samo bivati?
U trenutku uživati?
Ili bi ti to bilo jadno?
Neuspješno i dosadno?

Isključi i drugi faktor:
Da ne trebaš novac,
Što bi sam po sebi BIO?
Motivator? Čudotvorac?
´Samo´ majka, ´samo´ otac?
Što bi bio? Ne: što bi radio…
Što bi bio, da ne misliš
kako bi od toga zaradio?

Oprosti, ali…
Ne vrijediš onoliko koliko radiš:
Ti si neprocjenjiv.
A neprocjenjiv si jer bivaš.
Bez svojih zidova svatko je ranjiv,
A još su tu i tvoji snovi.
Tu su da bi ih snivao…
Pitam se, pitam:
bi li im bio bliže
kad bi osam sati na dan
´samo´ bivao?

-25-09-2017-

Ima li u tvom danu vremena za malo BIVANJA? Za malo meditacije? Za malo baysittinga svog Ega? 🙂 Malo prave igre? Kada sam si postavila ova pitanja, shvatila sam da su danas popularno promoviranih 15 minuta meditacije dnevno premalo. Odnedavno meditiram dva sata na dan. Nekad sam se divila ljudima koji 2h/dan posvete sebi, sada sam to ja. 2h/dan meditacije znači da prvo dopustim egu da se igra, a već nakon pola sata on slabi i potom mi prepušta Igralište. Svaki post na ovom blogu je nastao nakon dulje meditacije i Igre :D.

Piši mi koja su tvoja iskustva s meditacijom i dozvoljavaš li sebi samo bivati? Dozvoljavaš li i svom Egu da se igra? Veselim se komentarima!

Tvoja, zaigrana,

Bety ❤

 

Pretvorba

Koji si ti K* ?


9 komentara

Postoje trenuci u kojima si egu nedodirljiv. To su trenuci u čijem se bivanju, produbljivanju i produljivanju gradi tzv. flow, u nedostatku boljeg prijevoda – tijek. Niz sadašnjih trenutaka u kojim se život odvija ne za tebe, ne od tebe, već kroz tebe. Tijek. Tijek će te dovesti istinskom kreatorstvu – Životu koji si Ti.

Svjesna sam da si do sada naletila na ovaj ili neki sličan oblik fraze: ´Ti si kreator svog života´. I moram priznati da je to jako zgodna fraza, iako vjerujem da se danas koristi kroz krivo razumijevanje, a to je isključivo kroz odnos na misaoni svijet. ( I svjesna sam da ne postoji pravo i krivo. Zbog zanimljive poante posta, budi uz mene još malo!)

Moj problem s tom frazom je isključiva vezanost na toliko popularni zakon privlačenja i taj uzdizani svijet misli. Odnosi se na vizualizacije, metode privlačenja i što god se tu još stigne prodati. Namjera iza ovog bloga mi je upravo izazvati taj status quo cijelog ovog ponekad površnog, samorazvojnog, virtualnog svijeta i ohrabriti te da učiniš isto za sebe. Možda ti i ovaj post na trenutke bude blesav, i to je savršeno u redu. Namjera mi je za sada provesti te kroz četiri stadija duhovnog rasta. Definicije ovih stadija su nastale iz igre na papiru :), ali sam pronašla i istomišljenike, kao što je velečasni Michael Beckwith. (Ako prvi put čuješ za njega, pogledaj njegov kratak video na ovu temu ovdje)

Pokušat ću ti objasniti te faze na svoj, zaigrani način.

  1. Prvi stadij: KONZUMENT

Prvi stadij (prvi je, ne jer je manje ili više bitan od drugih, već je vibracijski najniži i ujedno je temelj od kojeg svatko od nas kreće) je stadij žrtve. Iskustvo u radu s ljudima i kreatorstvo u meni :), naziva ovaj stadij, ove divne ljude KONZUMENTIMA. I ja sam, kao i većina ljudi na ovom svijetu, bila, i još uvijek ponekad mogu biti, KONZUMENT. Zašto? Ovo je stadij u kojem ne stvaraš, već konzumiraš. Bilo da je riječ o ovisnim odnosima, o bilo kojoj fizičkoj ovisnosti ili o upijanju sadžaja poput vijestima, milijun jednom pogledanom motivacijskom videu, pročitanoj knjizi… Dokle god ti ne stvaraš, konzument si. Svijet izlijeva u tebe što god stigne. Da, da – čak i ako konzumiraš pozitivan sadržaj – ne kreiraš. Ne radiš ništa od njega. Samo upijaš kao spužva, umjesto da sjajiš kao svjetlost koja jesi. Mentalitet žrtve je karakterističan za ovaj stadij – Svi su drugi krivi za to što ti se događa, ne ti. Od politike do obitelji. I svi ti oni samo daju valjane razloge da i dalje budeš konzument. Nema odgovornosti. Dok ne otkriješ (većinom kroz motivaciju, jer je to danas mainstream) da ustvari možeš učiniti mnogo toga po pitanju svog života, jer ga ti živiš i jer imaš moć promijeniti ga.

Evo mog iskustva prvog stadija: Moderna depresija. Prije dvije godine sam samo razmišljala kako je to nova, zanimljiva podvrsta depresije. Zove se ´moderna´ jer je učestala u generaciji mladih koji su suočeni s nepronalaskom posla, izoliranjem od društva i općenitoj izgubljenosti i nesigurnosti. Nakon što sam završila fakultet i došla kući, i mene je dobrano ´oprala´. Zašto ovo navodim? Zato jer je za mentalno zdravlje ( i ne govorim ovo samo zato što sam nedavno objavila rad na ovu temu) izuzetno bitno imati dovoljno zaštitnih faktora. Rad, odnosno posao i financijska sigurnost je jedan od njih ( ostali su obitelj, crkva, uključenost u lokalnu zajednicu itd.). Ono što me je ´izvuklo´ je stav i znanje da AKO NE KREIRAM – KONZUMIRAM. I ovaj put u životu to nisam shvaćala površno. A što bi bilo površno shvaćanje toga?

2. stadij – KONTROLOR

Ukratko – KONTROLIRATI SVOJE MISLI NIJE ISTO ŠTO I KREIRATI. Nije isto kontrolirati svaku svoju misao koju osvijestiš, buljiti u vizualizacijske ploče, bljuvati beznačajne afirmacije, praviti se da depresije nema i tjerati se raditi stvari koje ne želiš raditi. To nije isto što i BITI KREATOR. I ovo je razlog zbog kojeg nisam oduševljena motivacijom. I ako ćeš me ikada uhvatiti kako ju koristim, koristit ću ju isključivo i odgovorno za kreiranje mjesta, vremena i prostora za pravu transformaciju. Opet, KONTROLOR je moj naziv za drugi stadij duhovnog razvoja koji je ustvari Manifestacija. Imam osjećaj da se danas ljudima, čim čuju riječ ´manifestacija´ zjenice rašire, usta razjape i samo čuju zveckanje ključeva novih automobila, stanova, miris novca i novih partnera. Živjeti kao KONTROLOR je definitivno moćnije i vibracijski kvalitetnije, ali nije ni frtalj onoga što je biti pravi KREATOR. I ego će te tu vješto nasamariti. Punina života se nalazi iza potpunog opuštanja, pa čak i te moćnosti privlačenja. Ovdje se mnogo ljudi više opeče nego li triumfira. I to samo jer ´ne vide svoje manifestacije!´. I opet su KONZUMENTI. Opet im nešto, netko treba. A kad god ti nešto treba, naći će se netko da ti nešto proda. Kako onda ´nadmudriti´ego? ( Moraš priznati da je beskonačno domišljat – sve za tvoje najveće dobro! 🙂 )

flow 2

3. Stadij: KANAL

Što se dogodi kada zagrebeš ispod same motivacije i manifestacija? Dogodi se nešto magično. Dogodi se da dođeš u kontakt sa svojom dušom i svojom vizijom. A kada si  poravnat, osjećaš impulse Inspiracije. Osjećaš da moraš djelovati! Da nešto silno iz tebe želi izaći! Da se nešto želi izroditi iz svog tvog iskustva, iz svih tvojih talenata! Možda ne znaš ni što, ni zašto, ali osjećaš to sve glasnije i glasnije u svojoj nutrini. Prirodno te popušta otpor i dopuštaš Tomu (što god To je) da malo po malo zaživi. Pa kreneš pisati  novi blog :), pisati pjesme, raditi origami, plesti, plesati… Život se odjednom događa KROZ tebe. Prirodno ti se ustaje ranije, i ostaje dulje raditi na tome što kreiraš.  Ne guraš sebe k tomu, nego te to vuče.  Pronalaziš sve lakše i lakše svoj Tijek, tvoj izražaj.

Taj Tijek je ono što će te dovesti do četvrtog stadija. Ne zaboravi ovo, jer je milijun puta jače od bilo koje motivacije:

Postoje trenuci u kojima si egu nedodirljiv. To su trenuci u čijem se bivanju, produbljivanju i produljivanju gradi tzv. flow, u nedostatku boljeg prijevoda- tijek. Niz sadašnjih trenutaka u kojim se život odvija ne za tebe, ne od tebe već kroz tebe. Tijek. Tijek će te dovesti istinskom kreatorstvu:  Životu koji si Ti. – Bety

TIJEK! Tijek je bio prečac izlaska iz moje moderne depresije. Ne vremenski prečac, već najispunjeniji, najefektivni prečac. Kako sam došla do svog Tijeka? Jednog sam dana odlučila pomoći djevojčici u susjedstvu. Nije joj išla matematika. Pomislila sam: ´Bar ću malo izaći iz kuće, matematika mi je uvijek bila zabavna i laka´ i otišla joj pomoći. Instrukcije nisam naplatila jer nisam mislila da je to nešto posebno. Svaki put me je rad s njom stavljao u moj Tijek. Toliko bi me to razbudilo, razvedrilo, povezalo samu sa sobom… Malo po malo pročulo se da držim instrukcije. Imala sam sve više klinaca s kojima sam radila, a sve manje slobodnog vremena, pa sam se osjećala u redu da ih naplaćujem. Osim što sam se od instrukcija uzdržavala gotovo 2 godine, naučila sam se osnovama rada s klijentima jedan na jedan, i primjeni apsolutno svakog psihološkog (i duhovnog!) trika kojeg bi se sjetila, a klinci su sa mnom ostvarivali nepojmljive uspjehe! Curica s početka priče je sa dvojke na kraju prvog polugodišta išla na natjecanje iz matematike na kraju drugog polugodišta! Sve to zbog slušanja onih tihih, malih impusla u svojoj nutrini i rađenja onoga što volim raditi. A danas? Danas sam plaćena raditi upravo to – voditi druge kroz procese učenja. I brutalno sam dobra u tome! 😀

Vidiš, tek kada si dovoljno dugo radio to što voliš raditi, tako se brzo stavljaš u Tijek, da stvaraš! A kada stvaraš, ne konzumiraš. Ovo je tako bitno da poneseš iz ovog bloga. Iako su ova četiri koraka rasta iskustvo za sebe i apsolutno prelijepi, i jako bitni, postoji prečac. Prečac SVEMU je STVARATI!

K4.jpg

Znam da si upoznata i s onom: ´Motivacija ne traje vječno. Kao ni tuširanje, zato je preporučamo svakodnevno.´ Motivacija će te dovesti samo do jedne točke i prelijepa je na kratko vrijeme. Ja ju ne bih preporučila svakodnevno.

Preporučila bih, prvo sebi a potom i drugima, svakodnevno se poravnati i stvoriti koliko god beznačajnu sitnicu mogu stvoriti i nastaviti stvarati. Bilo što. Koliko god dugo.

A svakoj osobi koja prolazi kroz mentalnu depresiju (ili bilo koju depresiju). Svakoj osobi koja je nezaposlena i ne zna što bi od sebe. Svakoj osobi koja se osjeća paralizirano i beznadno: To stvaranje ne treba biti grandiozno. Znam što znači tupo, isključeno piljiti u strop i ne htjeti ni živjeti. Znam koliko teško je samo razmišljati o količini akcije koju moraš napraviti, a nemaš za nju snage. To tvoje stvaranje može biti mikroskopkih dimenzija i napora. Naizgled skroz beznačajno, čak i glupo. Raspon kreiranja se kreće od bojanja vodenim bojicama, crtanja prstima, rezbarenja figurica od drveta koje nađeš na putu, slaganja oblika od kamenčića, reciklarenja do heklanja, pletenja, snimanja, pisanja, plesanja… KREIRAJ BILO ŠTO, jer dok kreiraš mozak ti je usmjeren na ono što stvaraš, a ego je utišan.

k2

Taj Tijek me vodi do 4. stadija:

4. stadij: KREATOR

Biti Kreator znači BIVATI I IGRATI SE. Kreator je samo jedan veliki klinac znatiželjnih očiju i srca uvijek spremna na Igru! 🙂 Kreator živi u srcu. Kreator samo JE. Kreator obožava svoj ego jer je zna da je jedno sa svime, i sve što radi… heh, to nije ni rad. Kreator se Igra.

Osim Tijeka, postoji još nekoliko načina na koje možeš ultra brzo otkriti svoju kreatorsku prirodu i biti Kreator. Otkrit ću ti ih uskoro.

Ti jesi kreator svog života. Nadam se da to nećeš pobrkati s motivacijom. Nadam se da ćeš iskusiti što znači biti Kreator i biti izraz Života.

Za kraj posta, moram te upitati: Od ova četiri velikana razvoja,

k1.jpg

KOJI SI TI K? 🙂

Tvoja sukreatorica,

Razigrana Bety ❤