kreator

Samoljublje, Tijek

Samoljublje


Nema komentara

Znaš onaj zvuk škripanja noktima po školskoj ploči? (AAAAAAAAA) Vjerujem da tako ova složenica zvuči većini ljudi. Ustvari, bit ću iskrena: Vjerujem da ova složenica tako zvuči – ženama.

I to gotovo svim predivnim, nesebičnim, ljubavi prepunim ženama. Hej, ipak se ljubav treba davati i davati na tone i tone, isključivo drugima, i nesebično tražiti ništa zauzvrat, zar ne? I još pri tom biti jako draga i uslužna i  smješkati se kao prava, dobra djevojčica? E pa, ne.

Ženama si je samoljublje teže dozvoliti, jer je vezano na pojmove poput ´sebičnosti´, ´nebrižnosti´, ´kučke´ itd. A to nas žene diiiiiraaaa. U samu srž. (Kratka opaska: Sve ´ženske´ovisnosti proizlaze iz nemogućnosti bivanja s ne davanjem sebe drugima. Sve ´muške´ ovisnosti proizlaze iz nemogućnosti bivanja s ne imanjem svrhe. Svi imamo i žensku i mušku energiju u nama, zato će ovaj post dobro sjesti i ponekom muškarcu.)

´Nemaš ti pojma Bety, prava ljubav je bezuvjetna! – Ovo obično govore žene koje su jadne u vezama, puno propatile u prošlosti ili nemaju (još) ideju svjesne veze u glavi (i Srcu). Te iste prelijepe žene će iz tog mora bezuvjetne ljubavi zahtijevati milijun i jednu glupost od svog partnera, pronalaziti bezbroj stvari koje ne valjaju, biti ljubomorne, probirljive i sl.  O bezuvjetnosti ljubavi govore one koje opravdavaju povrijeđenost, nebalansirani ljubavni život ili brane često puta indoktrinirane misli (pod izvorom indoktrinacije danas ide sve: od religije do zgodnih ljubavnih postova na fejsbuku). Hajdemo malo sjesti s jednom popriličnom revolucionarnom idejom: Ljubav je uvjetovana.

Ponovit ću to:

Ljubav je uvjetovana. – Bety

Samim time što živiš na Planeti Zemlji živiš odnosnu, uvjetovanu ljubav. Prema svemu. Prema obitelji, partneru, religiji, tijelu, zdravlju, novcu…. Odaberi pojam koji god želiš i imat ćeš svoj stav, svoj odnos, svoj uvjet prema tome. Tvoja će ljubav, s obzirom na to, biti izazvana na rast ili spriječena od tijeka. To će naravno ovisi o tebi. A jer ti nitko nije usadio ljepotu samoljublja u kosti, otgrnut ćeš se prirodnom rastu iz ruku i spriječiti joj tijek umnim smicalicama poput bezuvjetnosti (ili samoočuvanja kao drugog ekstrema).

Tvoja ljubav je tvoja ljubav. I, da, postoji nje na hektolitre! Ma kakve hektolitre, u tebi je potencijalni, beskonačni Izvor. Kažem potencijalni jer ne žive svi spojeni na njega. Većina nas tijekom života poprimi uvjerenje da smo ipak samo tamo neka mala čaša. Čak i rado diskutiramo jesmo li napola prazni ili napola puni. A taj prelijepi, beskonačni, tihi Izvor na koji se prirodno možeš spojiti i iz njega neiscrpno davati (zdravi odnosi i zdravi uvjeti), nije gejzir da šiklja na sve u svojoj okolini. Izvor mirno i tiho pruža pročišćenog sebe onima koji se žele na njemu okrijepiti, umiti, i spremiti si vode za poslije. U beskonačnoj količini ako treba, ali nikad uz gubitak ili naknadu za korištenje. Ako ćeš iz sebe crpiti hektolitre, a još si samo kapacitet čaše, nećeš drugog samo ispolijevati mutnom vodom. Isjeć ćeš ga komadićima stakla. Sebe pri tom potpuno razoriti.

Samoljubljem se za početak lijepe čaše, potom pune rezervoari (najprije na pola, pa na puni volumen), a zatim se njime i spaja na beskonačni Izvor.

Hajde sada iskreno odgovori sebi: Kada si zadnji put napravila nešto za sebe? Ne pričam ovdje o lakiranju noktiju ni čaši vina pod krinkom predaha (osim ako ti to eksponencijalno poboljšava život). Kada si zadnji put fokusirano sjela i radila na bitnim stvarima za sebe? Kada si zadnji put učinila nešto od čega ti je srce pjevalo? Kada si zadnji put meditirala? Pisala? Plesala? Pjevala? Kreirala? Osjećala se živom? Brate mili, pošteno se naspavala? Razmisli malo o svom tom vremenu, energiji i ljubavi koje smo sklonije dati drugima nego li ih pokloniti same sebi. A nije li lakše sve baciti drugome u ruke i onda ih još kriviti za našu nesretnost? Nabacaj svu svoju ljubav na sebe, pa vidi koga ćeš kriviti za svoje (ne)uspjehe.

Bitno mi je da iz ovog bloga poneseš sljedeće: Ti odlučuješ što ćeš raditi sa svojom ljubavlju. Savršeno je i da ju istresaš na nekog/nešto tko ju uopće nije tražio, kao što je savršeno i da ju sipaš nazad u sustav. U sebe. Svaki scenarij je savršen, i to znaju oni koji su okupani samoljubljem.

I natipkat ću ti tu riječ još koju put, a na blogu postoji i cijela kategorija postova pod nazivom: Samoljublje. Nek´ti grebe ova balkanska složenica uši. Navikni se! SAMOLJUBLJE. Samoljublje, o ti divna davateljice života, prelijepa, velika kreatorice… Samoljublje je temelj svakog zdravog odnosa. Svakog uvjeta. Kada razmislim, zanimljivo je da je samo samoljublje bezuvjetno! Kada postigneš da bez ikakvog opravdanja, ikakvog davanja razloga zašto, samo sjedneš i radiš na svojim snovima, samo kažeš DA svom Srcu (na koliko god smiješan hint), onako iskreno, bezrazložno… Onda ćeš i sama znati da si na Izvoru. Samoljublje je bezuvjetno. Također bez gubitaka i bez naplate korištenja.

Nabroji si samo jednu stvar koju bi mogla, sebi za ljubav, napraviti u sljedećih pola sata ili tijekom dana. Ma i da se samo nekoliko puta u danu zapitaš: ´A što ja želim raditi? Što ja trebam? Kako ja želim živjeti svoj život?´, ovaj post je ispunio svoju svrhu. Jer sam samoljubno upitala sebe ista pitanja, precrtala sam planirani izlazak i napravila ono što ja želim raditi za sebe. Ne za druge, za sebe. Da, ovaj je post nastao iz čistog samoljublja, bez logičkog razloga i bez trunke sumnje na onaj hint srca koji kaže: Piši.

Do sljedećeg poziva Srca i do sljedećeg čitanja,

Voli se tvoja,

Bety ❤

Tijek

Praznina je prostor.


2 komentara

Ovo nije post o tome je li čaša na pola puna ili na pola prazna. Ovo je post o Kanalu. Nedavno sam ti, u postu Koji si ti K*? pisala o stadijima svjesnosti. Ovaj Kanal-stadij gotovo svi zanemare. Super su zanimljivi i Konzument i Kontrolor, a najzanimljiviji je, i ono u što svi želimo samo uskočiti, i to naravno uz preskakanje ´nižih´ stadija, stadij Kreatora. Ono što će te dovesti najbrže Kreator-stadiju je upravo stadij Kanala. U tebi postoji svemirski, beskonačni potencijal koji samo želi teći kroz tebe. Život želi teći KROZ tebe, bez ikakvog otpora. Svaka osoba ovo može postići na beskonačno i jedan način, što znači uopće nije bitno proizlaze li iz tebe fotografije minijaturnih origamija, uređenje cvjetnih aranžmana, mentoriranje klinaca u svojoj zajednici, pisanje satire, plesanje folklora ili izrađivanje glomaznih skulptura. U tebi leži najveći umjetnik, najveći mirotvorac, najveći nobelovac (…) i samo čeka da ga, malo po malo, u jednostavnim djelima uživanja u protjecanju života kroz tebe (flow, tijek), oslobodiš.

Meni osobno najlakše ovo uspijeva kroz pisanje. Obožavam i plesati, vješta sam s rukama (izrađujem povremeno nakit od dunavske vrbe ili heklane boho torbice, obožavam DIY projekte – upravo me čeka piljenje nogu starog stola i bojanje u novo ´ruho´). Od svega što volim i uživam raditi, najbolje me u tijek (flow) stavlja pisanje. Ne znam jesam li dobra u tome ili ne, znam samo da to nije ni bitno. Znam da to volim raditi. Znam da me to stavlja u odlično raspoloženje. Znam da tu nemam otpora, da tu život može bez ikakvog štucanja proticati kroz mene. Super mi je kada pročitam neki stari tekst ili pjesmu i zadivim samu sebe: ´Wow, tko je to napisao?´ 😀 Toliko me veseli samo proizvoditi nešto, bilo što, u pisanom obliku.

Kako već dulje vrijeme surađujem sa Životom kroz način Namjere, izrekla sam ogromnu Namjeru kojom bih podržala svoj kreativni proces pisanja. Ta je da svaki dan imam Namjeru sjesti i pisati. Pisati o bilo čemu, ne bitno objavljujem li to na blogu ili ne. Pisati pjesme, kratke dosjetke, viceve, spoken word poeziju, postove… bilo što. Namjera mi je biti prisutna i slušati taj potencijal koji samo želi teći kroz mene.

Danas sam tako, osvjestivši si Namjeru, otvorila laptop. Sjedim ja tako prisutna, voljna, raspoložna i u očekivanju prvih misli od kojih ću krenuti pisati post (baš sam se na blogu naumila stvarati) – i nemoj ovo opet zamijeniti s motivacijom. Kada je osoba spojena na Izvor, preskače instantno svaki višak nepotrebne motivacije. Motivacija je na kraju krajeva nužna samo ako nešto ne želiš, ne znaš i ne voliš raditi… Ghm, gdje sam stala… sjedim ja tako poravnata, uzbuđena, spremna, prsti u niskom startu na tipkovnici, sad će, sad će, samo što nije! Evo ga, osjetim.. Još malo… Kad ono…. Niti jedna misao u glavi. Ništa. Samostanska tišina. Kao da me lupila neka meditacija usred same Namjere. Meditacija, super, odlično, samooo… Ne dolazi ništa ´pametno´ o čem bi pisala. Ništa. Grobna tišina. Mislim da sam čula i pokojeg cvrčka.

I tako jedno vrijeme sjedimo ja i taj cvrčak :). Već sam mu počela i zavidjeti. On bar cvrči, a ja? Sjedim nepomično u nekom kreativno-nekreativnom polu-prostoru. Nit naprijed nit nazad. I nemam pojma o čemu bih pisala.

Zatvaraj laptop. Nema smisla. Kad neće – neće. (Taj među prostor, kad ti je nov osjećaj može biti skroz strahovit iz čistog razloga jer je nov.) Čemu se mučiti? Čemu mučiti i cvrčke? Radije ću onda, s tim cvrčcima, otići piliti one noge stola za dnevni boravak. Start – isključi računalo – u redu. Tri klika i laptop spava.

Ali ne spava cvrčak.

Odlažem laptop u futrolu i razmišljam: ´Zašto bih išla piliti stolu noge? Nisam li već prije osjetila ovu prazninu? Čekaj, čekaj… O da, jesam. To je onaj osjećaj praznine tik pred ono najbolje što će doći. To je onaj dobro poznati, stari osjećaj praznine koja od mene traži da ju napunim VJEROVANJEM U PROCES. To je onaj međuprostor u kojem ti odlučuješ vjeruješ li tome da ipak nešto kroz tebe želi živjeti, i da je sve što ti trebaš raditi samo skloniti se sama sebi s puta. Ništa drugo. A kako se sama sebi skloniti s puta? Pa sjedni i piši! 🙂 I bivaj u tom međuprostoru. Sa cvrčkom. Bivaj u toj nepoznatoj praznini. Jer i praznina je samo prostor koji čeka da ga ispuniš.´

´Praznina je prostor koji čeka da ga ispuniš´ – ajme, to zvuči je´´no! Pali laptop! Odmah! Idem tipkati. 😀

Evo koja je poanta ovog posta: Ako si samo dozvoliš biti Kanal i poštivaš proces života, daješ i daješ svoje plodove, ne brojiš, ne staješ, svjesno odlučiš biti Kanal Života, vrlo uskoro ćeš se naći, sve češće i češće u tom prostoru praznine koju tako prelijepo i potiho nastani Kreator. I pokoji cvrčak za početak 😀 Daj svom Kreatoru malo mjesta. Kroz vjeru u prostor nepoznatoga. Vjeruj da je u tebi nepresušan izvor riječi, tema, ideja, koncepata, rješenja, dosjetki, savjeta i sveeega onoga što će ti se tek otkriti kroz tvoje bivanje Kanalom.

Ne zaboravi da je tvoja čaša uvijek puna (iako varljivo može izgledati prazno) i bome se uvijek može prelijevati! I to stalno! Baci se u taj tijek i dozvoli Životu da teče kroz tebe, dozvoli sebi da tečeš! A ako pri tom, treba  – poslušaj i pokojeg cvrčka. I on će ti samo glasno pjevati o tom praznom prostoru, koji samo čeka da ga ispuniš…

Tvoj cvrčak,

Bety ❤

Pretvorba, U stihovima

Kalorimetar


Nema komentara

Svaka emocija ima recept –
Točno znaš što te kakvom čini.
Nije tako težak koncept
Raditi što voliš u značajnoj količini.

Ili je?
Oh, zaboravila sam, tako je,
Radije koristiš recept koji ne voliš,
Kao da tuzi ne možeš da odoliš.
Prije ćeš biti ljuta i jadna,
Radije ostati radosti gladna,
Već ispitati nove načine,
Upotrijebiti nove začine,

Pa raditi što te, kad te veseli!
Biti s ljudima koji te vole lako!
Ako treba ti se i preseli!
Stvari mijenjaj malo po malo!

Prestani miješati isti recept
A očekivati drugačiji kolač.
Za svoj život ti si ekspert!
Nisi samo kalorija brojač.

Možda i jesi, al konfekcijskog broja ti,
Ne bi imala ni što brojati
Što te čini sretnom kad bi znala raditi
Ne samo to jedvice nabrojati.

Svaka emocija ima recept –
Točno znaš što te kakvom čini.
Nije tako težak koncept
Raditi što voliš u značajnoj količini.

-03-12-2017-

Svaka emocija ima recept. Točno znaš što te rastužuje, a što te veseli. Koji su to ljudi, koje su to aktivnosti, koji su to predmeti, koje su to situacije, koje su to reakcije, koje su to stranice, koja je to okolina… A opet ne vidimo poveznicu odabira recepta i ispečenog kolača. Bitno je da poslije brojimo kalorije vlastitom životu. I negodujemo na svaki gram negativnih emocija koje proživljavamo. A baš ne volimo kad se ´lijepe´ na nas. Zanimljivo je kako nije tako teško promijeniti recept. Nije tako teško okružiti se ljudima koji te lako vole, predmetima koji su ti dragi, otići u opuštajuću šetnju, pročitati nešto za dušu i sl. Nije. Ali to znači i reći NE onome što te trenutno rastužuje, ljuti, ne veseli. To znači reći NE lošim sastojcima i otići u odabir novih. Ujedno i reći DA nečem drugom. Treba znati reći DA tom zdravom, mirisnom, prefinom kolaču za koji nećeš imati trunke grižnje savjesti. Šteta,

Podloga za citate fb insta

A mogu biti cjelovite, oslobađajuće rečenice.

Biraj mudro svoje recepte.

Tvoja,

Bety ❤

P.s. Iako se sreća i radost ´ne kupuju´ aktivnostima koje radiš, DA-aktivnosti su itekako zdrave za prakticiranje poravnanja i pozitivne momentume. Od kada sam napisala ovu pjesmu, a slijedom navike meditiranja, moje razumijevanje sreće se promijenilo. Sada jasno razumijem kako radost i sreća ne ovise o aktivnostima. One su ovisne o neprisutnosti. Čega? Saznat ćeš u narednim postovima, 🙂 Dotad, kao trag (osobne) evolucije, uživaj u pjesmi. Nek ti i ona posluži na tvom putu.

Pretvorba

OTPOR i druge fizikalne veličine


Nema komentara

Svaka moja meditacija do sada se događala na potpuno drugačiji način. Držim se nekih okvirnih smjernica (ništa striktno) i svejedno je svaki put u pitanju drugačije iskustvo. I nemam otpor prema tome. 🙂 A kada smo kod otpora, upravo je on bio lajtmotiv današnje meditacije. Evo kako:

Već neko vrijeme osjećam da nisam baš skroz ´poravnata´/usklađena sa samom sobom i s Izvorom u meni. Vješto sam dozvoljavala Egu da izbjegne tu temu u prijašnjim meditacijama, jer znam da će svejedno izaći na vidjelo kada za to bude pravi trenutak, a i meditacija nije mjesto za napinjanje. Danas je došao i taj trenutak. Naravno, sam od sebe. Bez forsiranja. Osvijestila sam more misli samoosude oko tog ne-poravnanja. Kako me niti jedan od prijašnjih načina meditiranja nije doveo do otpuštanja ovog otpora, a svjesna da rezultat nije cilj meditacije, rekla sam sebi: ´Ok, ne trebam rezultat. Dopustit ću i ovaj Otpor. Bivat ću malo s ovim Otporom.´

I eto ti osobne, iskustvene, duhovne, evolucije. Samo sam malo izmijenila način na koji se vodim kroz meditaciju i uslijedilo je i more otpuštanja. Zvučalo je ovako:

Nije problem to što nisam usklađena. Problem je otpor prema toj neusklađenosti. Samo ću ga osjetiti. – Bety

Nema ništa loše oko neusklađenosti. I ona je savršena. I nije problem što osjećam pritisak oko svega toga. Problem je otpor prema tom pritisku. Otpustit ću taj otpor! Nema ništa loše oko neusklađenosti. I tako dalje… Ili na drugom primjeru: Nije problem što vani pada kiša (vjeruj mi Priroda nije glupa, zna što radi!), problem je otpor prema lošem vremenu. Shvaćaš?

Malo po malo sam samo bivala s tim otporom i osjetila otpuštanje, lakoću i jasnoću –  osjetila povezanost.

No, prije nego li se bacim na pravo tumačenje otpora (meditacija je probudila fizičara u meni!) želim ti natipkati da slobodno upotrijebiš ovo i u svojoj meditaciji, ili sjedenju. Iskreno? Ja sjedim na stolcu s jednom nogom preko druge, sklopljenih očiju i ruku iza zatiljka. To je prije sjedenje nego li meditacija. 🙂 Evo, dakle,  nekoliko redaka koji te mogu voditi:

  • Nije problem što imam milijun i jednu, nerazvrstanu misao. Problem je moj otpor prema njima. (Osjeti taj otpor na kratko.)
  • Nije problem što nemam strpljenja za sebe. Problem je moj otpor prema nestrpljenju. (Osjeti taj otpor na kratko.)
  • Nije problem što ne mogu biti u trenutku. Problem je moj otpor prema ne bivanju u trenutku. (Osjeti taj otpor na kratko.)
  • Nije problem ova krivnja, sram (…). Problem je moj otpor prema toj krivnji, sramu. (Osjeti taj otpor na kratko.)

I promatraj kako se otpor raspršuje. A sada ću ti, na štreberski način, objasniti i zašto. 🙂

Nakon kojih 45min meditiranja, pardon, sjedenja 🙂 (45min je neki moj uobičajeni period  nakon kojeg se nakupljeni konstrukti ega rasprše), uslijedio je period naviranja inspiracije. Period utišanog Ega. Period Igre. Ja ga zovem i ´Download´. Upravo tada sam se igrala u mislima domišljatog povezivanja fizikalne veličine električnog otpora i misaonog/duhovnog otpora. Otporom u strujnom krugu se trenutno bave 8. razredi osnovnih škola, a iako svake godine podučavam nekog iz 8. razreda, do sada nisam povezala to gradivo s duhovnošću. Sve do današnje meditacije. ( I onda me pitaju zašto volim to svoje sjedenje? Pa tko se ne voli igrati? 🙂 )

Hajdemo sada na fiziku!

Svakom je trošilu potreban izvor. U strujnom su krugu trošila žaruljice ili npr. bilo koji uređaj u kućanstvu. Za potrebe teksta, žaruljice će biti metafora za nas ljude. Svakako smo tu da bismo sijali. 🙂 A baš kao i svaka žarulja, da bismo svijetlili, moramo biti spojeni na Izvor. U strujnom krugu izvor je baterija/akumulator/gradska mreža napajanja. U ljudskom svijetu/duhovnom iskustvu taj izvor zovemo Bogom. (Ovdje si odaberi svoj rječnik. Ja više nemam otpor prema riječi Bog. A ako ti je bliži pojam Svemir, Svoje više Ja, Beskonačna Inteligencija ili neki četvrti izraz, do kraja teksta praši po njemu. Dogovreno? Okej.)

Dakle, stvorena si da budeš spojena na Boga. E, sad – ponekad je sklopka (zamisli bilo koji prekidač u prostoriji) dignuta, pa je strujni krug otvoren. Njime ne teče struja i niti jedna žaruljica u tom strujnom krugu ne svijetli. Sve dok se ti, ljudska žaruljica :), dovoljno ne opametiš u životu pa shvatiš sljedeće:

  • da je tu sklopku dobro spustiti i zatvoriti strujni krug
  • da je puno lakše i prirodnije sjati, nego čamiti u tami
  • da si stvorena da sjajiš u tami, sebi i drugima na korist.

Da ne zaboravim, tu sklopku, neće nitko drugi spustiti za tebe. Tvoj odnos s Bogom je tvoja odgovornost. Jasno? – Bety

Idemo dalje. Da bi došli do otpora, najprije te moram upoznati sa dvije fizikalne veličine:  To su jakost i napon struje.

  • Jakost struje je (da prebacim odmah na duhovnost) količina Boga (naboja) koja struji tvojim životom u jedinici vremena. Vrijeme je tu za nas ljude ključno samo za stvaranje momentuma ili popuštanja ega (npr. mojih 45min sjedenja), Bogu vrijeme ne treba.

formula jakost.jpg

  • Napon struje ili (napetost struje) je razlika električnog potencijala, odnosno koliko se rada/energije može transformirati u druge oblike energije od onog tvog naboja (Boga) u vremenu. Znači, primjenjena duhovnost. Ne koliko mlatiš slamu, već koliko djeluješ iz najvišeg dijela sebe.

fromula napon.jpg

Što nas dovodi do OTPORA.

Otpor je fizikalna veličina kojom se opisuje svojstvo tvari da se odupire protjecanju el. struje. Iliti ga: Otpor je duhovna veličina koja opisuje koliko se odupireš svemu što JE.

Primijeti sljedeće – formula za Otpor [R] izgleda ovako:

formula otpor.jpg

U fizikalnom smislu to znači da što je veći napon [U], to će rasti i otpor [R]. U duhovnom smislu, to znači potpuno isto. Što više postupaš po svojoj inspiraciji, sve ćeš jasnije i jače čuti, osjetiti i nanjušiti svoj otpor. Što više djeluješ na višoj duhovnoj razini, i otpor će, po prirodi Ega, biti veći. Proporcionalno veći. I to je ok. Treba te nešto i zaustavljati malo, da ne bi eksplodirala od ljubavi! 🙂

Ali ne brini! Otpor je, iz iste formule, obrnuto razmjeran Jakosti! Što je jakost veća – otpor je manji! Što si više spojena na svoj Izvor, otpor je manji! Što si više vremena u danu okružena mislima koje su lake, lijepe, gradive, otpor je manji! Što daješ više razumijevanja, ljubavi, suosjećanja sebi i drugima, otpor je manji! Što više prihvaćaš ( a manje osuđuješ) sebe i druge, otpor je manji…

Je li samo slučajnost što je mjerna jedinica otpora Om [Ω] ? 😀 Osobno ga ne koristim dok sjedim (iako mi se sviđa humor u tome!) i nemam nikakvog otpora ni prema ooooommmmmanju. 😉

otpor instaa

Ono što je prelijepo je da i otpora ima samo dok je sklopka spuštena, strujni krug zatvoren i struja teče. Samo je pitanje koliko ćeš sama sebi dozvoliti da iz tebe isijava beskonačan Izvor  i da se dalje, kroz tebe, pretvara u druge, korisne oblike energije. Ne zaboravi: Na beskonačni Izvor možeš biti spojena dok je sklopka spuštena i dok Ti, kao fizičko tijelo, ne pregoriš.

Moje iskustvo je da bih prije živjela život punim plućima i pregorila od svetog rada u strujnom krugu života, već sjedila u tami, nekorisna.

Na koje sve načine u svom životu ti smanjuješ svoj otpor? Otpor prema svemu što samo JE? Meditacija (sjedenje) je za mene samo jedan od njih. Do sljedećeg čitanja, pojačaj svoju JAKOST! ❤

Tvoja,

štreberica Bety

Pretvorba

Ego, the Igrač


1 komentar

Postoji nešto kreatorsko i u Egu.  (Nije samo da želi preuzeti sve zasluge. 😀 ) I Ego se, vidiš, voli igrati. Baš kao i Kreator. Istina, voli se igrati igara koje možda nisu zabavne (poput slamanja srdaca), igara koje su esktremne (poput samoubilačkih misli nakon slamanja srdaca, financijskih krahova…). Igara kroz koje će te upoznati sa strahom, sramom, krivnjom, ljutnjom, manjkom vrijednosti (uh, Manjak vrijednosti mu je omiljena igra!), prazninom, lažnom puninom (ovisnosti)… Obožava brojalice (u sekundi će ti izbrojati svaki neuspjeh tvog života) i voli se igrati prestrašivanja. Voli se igrati i magičnih trikova, a i skrivača. Trampolina i šaha. Ego je igrač. I to kakav! Ego je totalni player.

I koliko je samo genijalan! Samo će te Ego uvjeriti da je problem to što se Ego igra.

Osim, kada ga pročitaš. A kada ga pročitaš, samo se skloniš mirno po strance i dopustiš mu da se igra. Ah, onaj osjećaj kada znaš da ti se apsolutno ništa neće dogoditi ako se tvoj Ego podivljalo igra na igralištu života. Milina. I još kad znaš da će se podivljalo igrati samo dok se ne izigra, da će ti potom u potpunosti osloboditi igralište za igru…

Kako doći do slobodnog igrališta? Kroz meditaciju. Možda si čula ili imaš svoju definiciju meditacije. Moja je ova:

ego 2

Da, tako je: Zavališ se u stolac, zatvoriš oči, i pustiš Egu da se igra. Isprva će ti biti neugodno, čak i bolno ( ne sjedenje, nadam se, već bivanje sa svim mislima i emocijama koje dođu na igru).  O meditaciji ću ti pisati još u narednim postovima. Nikako ju ne bih opisala kao neko divno, lako iskustvo u kojem sjediš u lotusu i prdiš zvjezdice. Meditacija je iskustveno nešto sasvim drugo (bude tu i zvjezdastih prdaca, ne brini). Ključna riječ je ovdje taj famozni glagol BITI, BIVATI. I to ´samo´ biti, bivati. Najveći trik Ega je rad. Trči za ovim, trči za onim. Radi ovo, radi ono. Nemoj slučajno stati i samo BIVATI. Nemoj se slučajno još uz to i IGRATI! A ne, ne. Nemoj BITI i IGRATI SE! Uh, taj domišljati Ego… Usput, Egu je i rad samo igra. A rado bi te ubio njome. Zna da će te lako zaokupiti radom dok On vodi šou.  S obzirom na to, a da završim post u dobroj noti, nedavno sam napisala nekoliko rima na ovu temu. Nadam se da će ti, kao i svaki tekst na ovom blogu služiti. Rima ide ovako:

radno-vrijeme-ugostiteljskih-objekata01

[Radno vrijeme]

Tko još danas samo biva,
Kad skrivamo se iza Rada?
Na obrambenim zidovima
Rad je najjača balustrada.

Kada bi svi satovi stali,
Vrijeme prestalo biti ´radno´,
Bi li znao samo biti?
Samo bivati?
U trenutku uživati?
Ili bi ti to bilo jadno?
Neuspješno i dosadno?

Isključi i drugi faktor:
Da ne trebaš novac,
Što bi sam po sebi BIO?
Motivator? Čudotvorac?
´Samo´ majka, ´samo´ otac?
Što bi bio? Ne: što bi radio…
Što bi bio, da ne misliš
kako bi od toga zaradio?

Oprosti, ali…
Ne vrijediš onoliko koliko radiš:
Ti si neprocjenjiv.
A neprocjenjiv si jer bivaš.
Bez svojih zidova svatko je ranjiv,
A još su tu i tvoji snovi.
Tu su da bi ih snivao…
Pitam se, pitam:
bi li im bio bliže
kad bi osam sati na dan
´samo´ bivao?

-25-09-2017-

Ima li u tvom danu vremena za malo BIVANJA? Za malo meditacije? Za malo baysittinga svog Ega? 🙂 Malo prave igre? Kada sam si postavila ova pitanja, shvatila sam da su danas popularno promoviranih 15 minuta meditacije dnevno premalo. Odnedavno meditiram dva sata na dan. Nekad sam se divila ljudima koji 2h/dan posvete sebi, sada sam to ja. 2h/dan meditacije znači da prvo dopustim egu da se igra, a već nakon pola sata on slabi i potom mi prepušta Igralište. Svaki post na ovom blogu je nastao nakon dulje meditacije i Igre :D.

Piši mi koja su tvoja iskustva s meditacijom i dozvoljavaš li sebi samo bivati? Dozvoljavaš li i svom Egu da se igra? Veselim se komentarima!

Tvoja, zaigrana,

Bety ❤

 

Pretvorba

Koji si ti K* ?


9 komentara

Postoje trenuci u kojima si egu nedodirljiv. To su trenuci u čijem se bivanju, produbljivanju i produljivanju gradi tzv. flow, u nedostatku boljeg prijevoda – tijek. Niz sadašnjih trenutaka u kojim se život odvija ne za tebe, ne od tebe, već kroz tebe. Tijek. Tijek će te dovesti istinskom kreatorstvu – Životu koji si Ti.

Svjesna sam da si do sada naletila na ovaj ili neki sličan oblik fraze: ´Ti si kreator svog života´. I moram priznati da je to jako zgodna fraza, iako vjerujem da se danas koristi kroz krivo razumijevanje, a to je isključivo kroz odnos na misaoni svijet. ( I svjesna sam da ne postoji pravo i krivo. Zbog zanimljive poante posta, budi uz mene još malo!)

Moj problem s tom frazom je isključiva vezanost na toliko popularni zakon privlačenja i taj uzdizani svijet misli. Odnosi se na vizualizacije, metode privlačenja i što god se tu još stigne prodati. Namjera iza ovog bloga mi je upravo izazvati taj status quo cijelog ovog ponekad površnog, samorazvojnog, virtualnog svijeta i ohrabriti te da učiniš isto za sebe. Možda ti i ovaj post na trenutke bude blesav, i to je savršeno u redu. Namjera mi je za sada provesti te kroz četiri stadija duhovnog rasta. Definicije ovih stadija su nastale iz igre na papiru :), ali sam pronašla i istomišljenike, kao što je velečasni Michael Beckwith. (Ako prvi put čuješ za njega, pogledaj njegov kratak video na ovu temu ovdje)

Pokušat ću ti objasniti te faze na svoj, zaigrani način.

  1. Prvi stadij: KONZUMENT

Prvi stadij (prvi je, ne jer je manje ili više bitan od drugih, već je vibracijski najniži i ujedno je temelj od kojeg svatko od nas kreće) je stadij žrtve. Iskustvo u radu s ljudima i kreatorstvo u meni :), naziva ovaj stadij, ove divne ljude KONZUMENTIMA. I ja sam, kao i većina ljudi na ovom svijetu, bila, i još uvijek ponekad mogu biti, KONZUMENT. Zašto? Ovo je stadij u kojem ne stvaraš, već konzumiraš. Bilo da je riječ o ovisnim odnosima, o bilo kojoj fizičkoj ovisnosti ili o upijanju sadžaja poput vijestima, milijun jednom pogledanom motivacijskom videu, pročitanoj knjizi… Dokle god ti ne stvaraš, konzument si. Svijet izlijeva u tebe što god stigne. Da, da – čak i ako konzumiraš pozitivan sadržaj – ne kreiraš. Ne radiš ništa od njega. Samo upijaš kao spužva, umjesto da sjajiš kao svjetlost koja jesi. Mentalitet žrtve je karakterističan za ovaj stadij – Svi su drugi krivi za to što ti se događa, ne ti. Od politike do obitelji. I svi ti oni samo daju valjane razloge da i dalje budeš konzument. Nema odgovornosti. Dok ne otkriješ (većinom kroz motivaciju, jer je to danas mainstream) da ustvari možeš učiniti mnogo toga po pitanju svog života, jer ga ti živiš i jer imaš moć promijeniti ga.

Evo mog iskustva prvog stadija: Moderna depresija. Prije dvije godine sam samo razmišljala kako je to nova, zanimljiva podvrsta depresije. Zove se ´moderna´ jer je učestala u generaciji mladih koji su suočeni s nepronalaskom posla, izoliranjem od društva i općenitoj izgubljenosti i nesigurnosti. Nakon što sam završila fakultet i došla kući, i mene je dobrano ´oprala´. Zašto ovo navodim? Zato jer je za mentalno zdravlje ( i ne govorim ovo samo zato što sam nedavno objavila rad na ovu temu) izuzetno bitno imati dovoljno zaštitnih faktora. Rad, odnosno posao i financijska sigurnost je jedan od njih ( ostali su obitelj, crkva, uključenost u lokalnu zajednicu itd.). Ono što me je ´izvuklo´ je stav i znanje da AKO NE KREIRAM – KONZUMIRAM. I ovaj put u životu to nisam shvaćala površno. A što bi bilo površno shvaćanje toga?

2. stadij – KONTROLOR

Ukratko – KONTROLIRATI SVOJE MISLI NIJE ISTO ŠTO I KREIRATI. Nije isto kontrolirati svaku svoju misao koju osvijestiš, buljiti u vizualizacijske ploče, bljuvati beznačajne afirmacije, praviti se da depresije nema i tjerati se raditi stvari koje ne želiš raditi. To nije isto što i BITI KREATOR. I ovo je razlog zbog kojeg nisam oduševljena motivacijom. I ako ćeš me ikada uhvatiti kako ju koristim, koristit ću ju isključivo i odgovorno za kreiranje mjesta, vremena i prostora za pravu transformaciju. Opet, KONTROLOR je moj naziv za drugi stadij duhovnog razvoja koji je ustvari Manifestacija. Imam osjećaj da se danas ljudima, čim čuju riječ ´manifestacija´ zjenice rašire, usta razjape i samo čuju zveckanje ključeva novih automobila, stanova, miris novca i novih partnera. Živjeti kao KONTROLOR je definitivno moćnije i vibracijski kvalitetnije, ali nije ni frtalj onoga što je biti pravi KREATOR. I ego će te tu vješto nasamariti. Punina života se nalazi iza potpunog opuštanja, pa čak i te moćnosti privlačenja. Ovdje se mnogo ljudi više opeče nego li triumfira. I to samo jer ´ne vide svoje manifestacije!´. I opet su KONZUMENTI. Opet im nešto, netko treba. A kad god ti nešto treba, naći će se netko da ti nešto proda. Kako onda ´nadmudriti´ego? ( Moraš priznati da je beskonačno domišljat – sve za tvoje najveće dobro! 🙂 )

flow 2

3. Stadij: KANAL

Što se dogodi kada zagrebeš ispod same motivacije i manifestacija? Dogodi se nešto magično. Dogodi se da dođeš u kontakt sa svojom dušom i svojom vizijom. A kada si  poravnat, osjećaš impulse Inspiracije. Osjećaš da moraš djelovati! Da nešto silno iz tebe želi izaći! Da se nešto želi izroditi iz svog tvog iskustva, iz svih tvojih talenata! Možda ne znaš ni što, ni zašto, ali osjećaš to sve glasnije i glasnije u svojoj nutrini. Prirodno te popušta otpor i dopuštaš Tomu (što god To je) da malo po malo zaživi. Pa kreneš pisati  novi blog :), pisati pjesme, raditi origami, plesti, plesati… Život se odjednom događa KROZ tebe. Prirodno ti se ustaje ranije, i ostaje dulje raditi na tome što kreiraš.  Ne guraš sebe k tomu, nego te to vuče.  Pronalaziš sve lakše i lakše svoj Tijek, tvoj izražaj.

Taj Tijek je ono što će te dovesti do četvrtog stadija. Ne zaboravi ovo, jer je milijun puta jače od bilo koje motivacije:

Postoje trenuci u kojima si egu nedodirljiv. To su trenuci u čijem se bivanju, produbljivanju i produljivanju gradi tzv. flow, u nedostatku boljeg prijevoda- tijek. Niz sadašnjih trenutaka u kojim se život odvija ne za tebe, ne od tebe već kroz tebe. Tijek. Tijek će te dovesti istinskom kreatorstvu:  Životu koji si Ti. – Bety

TIJEK! Tijek je bio prečac izlaska iz moje moderne depresije. Ne vremenski prečac, već najispunjeniji, najefektivni prečac. Kako sam došla do svog Tijeka? Jednog sam dana odlučila pomoći djevojčici u susjedstvu. Nije joj išla matematika. Pomislila sam: ´Bar ću malo izaći iz kuće, matematika mi je uvijek bila zabavna i laka´ i otišla joj pomoći. Instrukcije nisam naplatila jer nisam mislila da je to nešto posebno. Svaki put me je rad s njom stavljao u moj Tijek. Toliko bi me to razbudilo, razvedrilo, povezalo samu sa sobom… Malo po malo pročulo se da držim instrukcije. Imala sam sve više klinaca s kojima sam radila, a sve manje slobodnog vremena, pa sam se osjećala u redu da ih naplaćujem. Osim što sam se od instrukcija uzdržavala gotovo 2 godine, naučila sam se osnovama rada s klijentima jedan na jedan, i primjeni apsolutno svakog psihološkog (i duhovnog!) trika kojeg bi se sjetila, a klinci su sa mnom ostvarivali nepojmljive uspjehe! Curica s početka priče je sa dvojke na kraju prvog polugodišta išla na natjecanje iz matematike na kraju drugog polugodišta! Sve to zbog slušanja onih tihih, malih impusla u svojoj nutrini i rađenja onoga što volim raditi. A danas? Danas sam plaćena raditi upravo to – voditi druge kroz procese učenja. I brutalno sam dobra u tome! 😀

Vidiš, tek kada si dovoljno dugo radio to što voliš raditi, tako se brzo stavljaš u Tijek, da stvaraš! A kada stvaraš, ne konzumiraš. Ovo je tako bitno da poneseš iz ovog bloga. Iako su ova četiri koraka rasta iskustvo za sebe i apsolutno prelijepi, i jako bitni, postoji prečac. Prečac SVEMU je STVARATI!

K4.jpg

Znam da si upoznata i s onom: ´Motivacija ne traje vječno. Kao ni tuširanje, zato je preporučamo svakodnevno.´ Motivacija će te dovesti samo do jedne točke i prelijepa je na kratko vrijeme. Ja ju ne bih preporučila svakodnevno.

Preporučila bih, prvo sebi a potom i drugima, svakodnevno se poravnati i stvoriti koliko god beznačajnu sitnicu mogu stvoriti i nastaviti stvarati. Bilo što. Koliko god dugo.

A svakoj osobi koja prolazi kroz mentalnu depresiju (ili bilo koju depresiju). Svakoj osobi koja je nezaposlena i ne zna što bi od sebe. Svakoj osobi koja se osjeća paralizirano i beznadno: To stvaranje ne treba biti grandiozno. Znam što znači tupo, isključeno piljiti u strop i ne htjeti ni živjeti. Znam koliko teško je samo razmišljati o količini akcije koju moraš napraviti, a nemaš za nju snage. To tvoje stvaranje može biti mikroskopkih dimenzija i napora. Naizgled skroz beznačajno, čak i glupo. Raspon kreiranja se kreće od bojanja vodenim bojicama, crtanja prstima, rezbarenja figurica od drveta koje nađeš na putu, slaganja oblika od kamenčića, reciklarenja do heklanja, pletenja, snimanja, pisanja, plesanja… KREIRAJ BILO ŠTO, jer dok kreiraš mozak ti je usmjeren na ono što stvaraš, a ego je utišan.

k2

Taj Tijek me vodi do 4. stadija:

4. stadij: KREATOR

Biti Kreator znači BIVATI I IGRATI SE. Kreator je samo jedan veliki klinac znatiželjnih očiju i srca uvijek spremna na Igru! 🙂 Kreator živi u srcu. Kreator samo JE. Kreator obožava svoj ego jer je zna da je jedno sa svime, i sve što radi… heh, to nije ni rad. Kreator se Igra.

Osim Tijeka, postoji još nekoliko načina na koje možeš ultra brzo otkriti svoju kreatorsku prirodu i biti Kreator. Otkrit ću ti ih uskoro.

Ti jesi kreator svog života. Nadam se da to nećeš pobrkati s motivacijom. Nadam se da ćeš iskusiti što znači biti Kreator i biti izraz Života.

Za kraj posta, moram te upitati: Od ova četiri velikana razvoja,

k1.jpg

KOJI SI TI K? 🙂

Tvoja sukreatorica,

Razigrana Bety ❤