ljubav

Odnosi

Hodaj dalje sa mnom.


Nema komentara

Sjećaš li se one igre kojom smo kao mali upotpunjavali dosadan put iz škole? Sad kad se sjetim, to nije niti bila igra. Nije imala čak ni naziv. To je bilo hodanje. Ustvari, način hodanja. Zig – zag. Moja desna noga ispred tvoje lijeve, pa tvoja lijeva ispred moje desne. Usklađeno. Korak po korak. 🙂  Sjećaš li se?

Kako li smo se samo glasno smijali i uživali dok smo jedno drugom hvatali ritam! U toj bezimenoj igri nije bilo ni ciljeva ni rezultata. Nije bilo pobjednika ni gubitnika. Bili smo samo ti i ja, kretanje u istom pravcu i smijeh. Samo smo hodali jedno kraj drugoga, često puta usklađeni kao jedno. Ti i ja – dva nasmijanca! 🙂 Nasmijani čak i kad bi se igra prekinula i cijeli sustav raspao. Oh, kako li smo se tek onda smijali! Kako li smo se tek tad, od sveg srca, radosno smijali kad bismo se raspali! Istog bismo trenutka dalje, lako, bez ikakvog prenemaganja, pozvali jedno drugo u igru: Hej, sve je ok! Hodaj dalje sa mnom! To je bila prava bit te igre. Hodati skupa, nogu ispred noge, dok si opet ne uhvatimo ritam…

A kako li je prelijepo  hodati s tobom u ritmu! Pogotovo kad krenemo izmišljati novitete, pa smišljamo pravila kojih nema! Hajdemo sad hodati veeeeelikim koracima!! Sad sitno -sitniiiim! Probajmo sad ubrzatiii!! Sad sporo k´o puževi!! (…)

Svaki put bismo se nakon zadavanja pravila – raspali.

I još se više smijali. 🙂

Pogledali se i izustili: Sve je ok. Hodaj dalje sa mnom! Tada bismo samo bili još odlučniji uskladiti se nazad jedno s drugim. Ti i ja. Ja i ti… Kroz običnu, bezimenu igru.

Kada smo to zaboravili da nas veže igra? Bezimena igra na koju smo s osmijehom pristali, ma – jedno drugog pozvali! Ispočetka i ispočetka. I zašto smo smijeh zamijenili suzama, kad nas je svaki raskid samo naučio onome što nismo dobro radili i brzinom svjetlosti nas povezao u još prisniju igru? Kad smo bili klinci, bez trunke razmišljanja smo se nazad hvatali primijeniti naučeno! Kako to da danas zaboravljamo da ciljeva i rezultata u hodanju skupa – nema? I kako to da nakon svađe ne slavimo više vrijeme koje smo proveli igrajući se tako slasno? Tako prisno? Tako usklađeno? Kako to da je tako teško doći, pogledati jedno drugog u oči i samo izreći: Sve je ok. Hodaj dalje sa mnom!, znajući da sve što će nam trebati je malo vremena da se uskladimo?

Ma, kad smo bili klinci nismo se ni ljutili kad se više ne bi igrali! Uvijek je nekog bilo, na tom putu kući, za ovu bezimenu igru…. Možda je u tome i stvar. Tu smo, prirodno bezimenu igru, nazvali ´hodanjem´, ´dejtanjem´, ´najboljim prijateljstvom´. Nazvali ´vezom´. I pravilima ugušili svaku čar u njoj…

Možda ne svaku, ali smo utišali onaj prirodni, zaigrani instinkt da nakon svakog pada pogledamo jedno drugog u oči i izustimo:

Hej, sve je ok. Hodaj dalje sa mnom. Igraj se sa mnom! Smij se sa mnom! (…)

Jednostavno je. Sjećaš li se? 🙂

Ipak je sve to samo jedna obična, bezimena igra…

—-

Šit. Mislim da, nakon pisanja ovog posta, imam malo podizanja telefonske slušalice za napraviti. Vlastiti me tekstovi vrlo istančano, domišljato i vješto vode kroz život.  Usput, odnosi su jednostavni. Vrlo jednostavni. Sve već znaš. Odmalena znaš kako sve treba funkcionirati. Uvijek znaš što ti je napraviti.

A do sljedećeg posta, hvala ti od srca na čitanju! ❤ Nadam se da su ti svi odnosi (  obiteljski, prijateljski, poznanički, poslovni…) poput igre.

Tvoja, zaigrana,

Bety ❤

Samoljublje, Tijek

Samoljublje


Nema komentara

Znaš onaj zvuk škripanja noktima po školskoj ploči? (AAAAAAAAA) Vjerujem da tako ova složenica zvuči većini ljudi. Ustvari, bit ću iskrena: Vjerujem da ova složenica tako zvuči – ženama.

I to gotovo svim predivnim, nesebičnim, ljubavi prepunim ženama. Hej, ipak se ljubav treba davati i davati na tone i tone, isključivo drugima, i nesebično tražiti ništa zauzvrat, zar ne? I još pri tom biti jako draga i uslužna i  smješkati se kao prava, dobra djevojčica? E pa, ne.

Ženama si je samoljublje teže dozvoliti, jer je vezano na pojmove poput ´sebičnosti´, ´nebrižnosti´, ´kučke´ itd. A to nas žene diiiiiraaaa. U samu srž. (Kratka opaska: Sve ´ženske´ovisnosti proizlaze iz nemogućnosti bivanja s ne davanjem sebe drugima. Sve ´muške´ ovisnosti proizlaze iz nemogućnosti bivanja s ne imanjem svrhe. Svi imamo i žensku i mušku energiju u nama, zato će ovaj post dobro sjesti i ponekom muškarcu.)

´Nemaš ti pojma Bety, prava ljubav je bezuvjetna! – Ovo obično govore žene koje su jadne u vezama, puno propatile u prošlosti ili nemaju (još) ideju svjesne veze u glavi (i Srcu). Te iste prelijepe žene će iz tog mora bezuvjetne ljubavi zahtijevati milijun i jednu glupost od svog partnera, pronalaziti bezbroj stvari koje ne valjaju, biti ljubomorne, probirljive i sl.  O bezuvjetnosti ljubavi govore one koje opravdavaju povrijeđenost, nebalansirani ljubavni život ili brane često puta indoktrinirane misli (pod izvorom indoktrinacije danas ide sve: od religije do zgodnih ljubavnih postova na fejsbuku). Hajdemo malo sjesti s jednom popriličnom revolucionarnom idejom: Ljubav je uvjetovana.

Ponovit ću to:

Ljubav je uvjetovana. – Bety

Samim time što živiš na Planeti Zemlji živiš odnosnu, uvjetovanu ljubav. Prema svemu. Prema obitelji, partneru, religiji, tijelu, zdravlju, novcu…. Odaberi pojam koji god želiš i imat ćeš svoj stav, svoj odnos, svoj uvjet prema tome. Tvoja će ljubav, s obzirom na to, biti izazvana na rast ili spriječena od tijeka. To će naravno ovisi o tebi. A jer ti nitko nije usadio ljepotu samoljublja u kosti, otgrnut ćeš se prirodnom rastu iz ruku i spriječiti joj tijek umnim smicalicama poput bezuvjetnosti (ili samoočuvanja kao drugog ekstrema).

Tvoja ljubav je tvoja ljubav. I, da, postoji nje na hektolitre! Ma kakve hektolitre, u tebi je potencijalni, beskonačni Izvor. Kažem potencijalni jer ne žive svi spojeni na njega. Većina nas tijekom života poprimi uvjerenje da smo ipak samo tamo neka mala čaša. Čak i rado diskutiramo jesmo li napola prazni ili napola puni. A taj prelijepi, beskonačni, tihi Izvor na koji se prirodno možeš spojiti i iz njega neiscrpno davati (zdravi odnosi i zdravi uvjeti), nije gejzir da šiklja na sve u svojoj okolini. Izvor mirno i tiho pruža pročišćenog sebe onima koji se žele na njemu okrijepiti, umiti, i spremiti si vode za poslije. U beskonačnoj količini ako treba, ali nikad uz gubitak ili naknadu za korištenje. Ako ćeš iz sebe crpiti hektolitre, a još si samo kapacitet čaše, nećeš drugog samo ispolijevati mutnom vodom. Isjeć ćeš ga komadićima stakla. Sebe pri tom potpuno razoriti.

Samoljubljem se za početak lijepe čaše, potom pune rezervoari (najprije na pola, pa na puni volumen), a zatim se njime i spaja na beskonačni Izvor.

Hajde sada iskreno odgovori sebi: Kada si zadnji put napravila nešto za sebe? Ne pričam ovdje o lakiranju noktiju ni čaši vina pod krinkom predaha (osim ako ti to eksponencijalno poboljšava život). Kada si zadnji put fokusirano sjela i radila na bitnim stvarima za sebe? Kada si zadnji put učinila nešto od čega ti je srce pjevalo? Kada si zadnji put meditirala? Pisala? Plesala? Pjevala? Kreirala? Osjećala se živom? Brate mili, pošteno se naspavala? Razmisli malo o svom tom vremenu, energiji i ljubavi koje smo sklonije dati drugima nego li ih pokloniti same sebi. A nije li lakše sve baciti drugome u ruke i onda ih još kriviti za našu nesretnost? Nabacaj svu svoju ljubav na sebe, pa vidi koga ćeš kriviti za svoje (ne)uspjehe.

Bitno mi je da iz ovog bloga poneseš sljedeće: Ti odlučuješ što ćeš raditi sa svojom ljubavlju. Savršeno je i da ju istresaš na nekog/nešto tko ju uopće nije tražio, kao što je savršeno i da ju sipaš nazad u sustav. U sebe. Svaki scenarij je savršen, i to znaju oni koji su okupani samoljubljem.

I natipkat ću ti tu riječ još koju put, a na blogu postoji i cijela kategorija postova pod nazivom: Samoljublje. Nek´ti grebe ova balkanska složenica uši. Navikni se! SAMOLJUBLJE. Samoljublje, o ti divna davateljice života, prelijepa, velika kreatorice… Samoljublje je temelj svakog zdravog odnosa. Svakog uvjeta. Kada razmislim, zanimljivo je da je samo samoljublje bezuvjetno! Kada postigneš da bez ikakvog opravdanja, ikakvog davanja razloga zašto, samo sjedneš i radiš na svojim snovima, samo kažeš DA svom Srcu (na koliko god smiješan hint), onako iskreno, bezrazložno… Onda ćeš i sama znati da si na Izvoru. Samoljublje je bezuvjetno. Također bez gubitaka i bez naplate korištenja.

Nabroji si samo jednu stvar koju bi mogla, sebi za ljubav, napraviti u sljedećih pola sata ili tijekom dana. Ma i da se samo nekoliko puta u danu zapitaš: ´A što ja želim raditi? Što ja trebam? Kako ja želim živjeti svoj život?´, ovaj post je ispunio svoju svrhu. Jer sam samoljubno upitala sebe ista pitanja, precrtala sam planirani izlazak i napravila ono što ja želim raditi za sebe. Ne za druge, za sebe. Da, ovaj je post nastao iz čistog samoljublja, bez logičkog razloga i bez trunke sumnje na onaj hint srca koji kaže: Piši.

Do sljedećeg poziva Srca i do sljedećeg čitanja,

Voli se tvoja,

Bety ❤

Odnosi, Pretvorba

Bum – Stres – Srcotres!


2 komentara

Ova mi je popularna novosloženica na trenutak zaokupila svijest:

27751840_377289692771318_3954847201172226306_n

Youthquake. Domišljato. Kako se potres na Mjesecu zove lunatres, na Zemlji zemljotres, potres na aktivističkoj sceni politika za mlade, očito – mladotres (slobodan prijevod), potres u smjeni svijesti i utjecaju na čovječanstvu ljudotres (ovaj sam izmislila), onda je potres u srcu – Srcotres! Dobro, i ovaj sam izmislila. Evo današnje postmeditacije:

Svakom je potresu, pa tako i srcotresu, prethodio stres. Ili ipak, nešto drugo?

Kako sam u tijeku pripreme radionica za mlade, osjetim kako će ovaj mladotres uskoro zahvatiti i Ilok. Osjetim to u svakoj stanici dijela. (To su prave seizmološke stanice! 😀 ) A prema količini energije koju osjećam, u ovom ćemo epicentru očitavati popriličnu jačinu po Richteru. Ilok je samo još jedan od epicentara (centar površinskog tresa) na koje će utjecati ogromna količina seizmičke (kinetičke) energije (energije nastale višegodišnjim okupljanjem mladeži u Hr i šire) koja je potekla iz hipocentra. U primjeru ovog mladotresa, ali i u  ostalim (s)tresnim promjenama, ne samo u društvu već i u svakodnevnom životu, hipocentar (mjesto nastanka potresa, duboko ispod površine) svake promjene je Srce.

Hipocentar svake promjene je Srce. -Bety

Svaki društveni/osobni/odnosni/ekonomski/gospodarski/financijski/ -tres je ustvari Srcotres. I svaki utječe na reljef života. Svaki je nastao pod pritiskom i stresom ( kretanje tektonskih ploča u vlastitoj dubini). Svaki će rušiti ono što je na površini slabo i graditi (da, ovi tresovi i grade!) ono korisno i snažno. Svako potlačeno, stresno Srce stoga ima ogromnu Snagu u sebi, a ta se snaga, kao i sam Srcotres, ne mora dogoditi samo zbog stresa. A ne. Može do njega doći iz dva smjera. Iznutra i izvana. Baš kao pravi potres: iznutra – srcotres dolazi kao odgovor na pritiske života i otpore prema životu (pomicanje tektonskih ploča, životni stres), a izvana – eksplozijom. Kakvom sad eksplozijom? Pa, Valentinovo je – eksplozijom ljubavi, kojom drugom? 😛 (Super mi je slučajnost da se jedna vrsta horizontalnog rasprostranjivanja valova potresa zove LOVEovi valovi :D, iako je matematičar po kojem su nazvani, francuz, pa se čita Laveovi valovi.)

U svakom slučaju, pričamo o ljubavi kao pokretaču rasta. Ljubav prema sebi, svojoj obitelji, svom partneru/ici, ljubav prema svom gradu, svojoj okolini, Majci Prirodi, Mliječnoj stazi… Svaki odnos prepun ljubavi je velika snaga. I, iako smo skloniji veličati ove valentinske, partnerske ljubavne odnose, molim te ne zaboravi na sve ove ostale! Ako ti već nekog neizmjerno voliš ( a znam da voliš!), možeš li se na tren prisjetiti i osjetiti kako i tebe netko voli bar u istoj mjeri? Ako ne i više? Možeš li si pojmiti  koliko te samo Majka Priroda voli? Koliko te voli tvoja obitelj? Koliko te vole tvoji prijatelji? Možemo li si ikako zamisliti sve te beskonačne valove ljubavi koji dolaze iz cijelog Svemira k nama? K tebi? (Dobro, plinove. Potresi u svemiru proizvode plinove :D). (…) Misliš li da ima tu mjesta pokojoj eksploziji? Ok, sad zbog priče o plinovima i ova eksplozija ima smisla. 😀 Svemir ti nudi beskonačnu ljubav u naletima i naletima plinova 🙂 (BUM!), a ako ih ne upotrebljavaš za svoj rast, iz čiste ljubavi će ti biti dani drugi (s)tersovi, sve kako bi bio potaknut i tvoj Srcotres!

Ne zaboravi da je tvoje srce tvoj hipocentar promjene. Postoji božanstvena poveznica između mjesta u kojem živiš, ljudi s kojima živiš, novčane situacije u kojoj se trenutno nalaziš, zdravstvenog stanja tvog fizičkog tijela(…)  i srcotresa koji će tek krenuti iz tvog srca. Prema svim tvojim epicentrima. Svijet samo čeka, u niskom startu, da srušiš sve ono slabo što ti ne služi, gradeći ono korisno, prelijepo i snažno. Svijet samo čeka da stisneš gumb na taj eksploziv zvan Ljubav.

Sretno ti i eksplozivno (ekspanzivno) Valentinovo!

Tvoja, zaigrana,

Bety ❤

felt-with-heart

P.s. Moj Srcotres? Ovaj blog. Kreiran je da po defoltu ruši ono slabo i gradi novo, prelijepo i snažno. Prije je sadržaj iz mene nastajao iz životnog stresa, sada nastaje iz ogromne ljubavi prema životu i ljepoti življenja. Bum! Smatraj se srcotresenim! ❤

 

Odnosi, U stihovima

Sidra


2 komentara

Teško je
onom tko nikada svoje sidro spustio nije
tko je u oceanima utabao avenije,
Samo tako, na riječ, ti vjerovati…
Samo tako, odjednom, mirovati.

Teško je
bježati nevremenu i
ne čut´ dah bure na ramenu
Kad guštaš u gusarenju,
a maštaš o sidrenju.

Teško je to sidro spustiti.
Teško je, al´vrijedi –
Jedno sidro spušteno,
I to dobro smješteno,
Svaku oluju pobijedi.

Teško je, nekom drugom, svoje sidro dići,
I bez da ima kamo stići,
Uživati u krstarenju,
Nasumičnom kormilarenju.

Teško je sidro i dići.
Teško je, al´vrijedi –
Jedno sidro dignuto,
U pravu barku, sigurno,
Svaki strah pobijedi.

Čekaj, čekaj, čekaj:
Kamo ćemo onda s tim sidrima?
Na dno ili na svijeta kraj?

Isplela su se
I sidra
i jedra
i pučine i luke
i morske bolesti
i zemaljske muke…
Isplela i sada samo jače sidre,
Lakše liječe sitne hipohondre,
Mornare koji sada dublje vole
bilo da hode kroz metropole
il´ ih nose teretnjaci i gondole…

Isplela se.
Isplela se, i to vješto.
I nije teško.
NIJE TEŠKO.

Prava sidra su teška.

-20-09-2017-
Bety ❤

Što je pjesnik htio reći? 🙂

Znate ono kad se ljudi ustvari vole, a od muhe prave sidra? E, to. Ljudi, volite se. Sidra se skupa lakše i bacaju u more i podižu iz mora.

 

 

 

Odnosi, U stihovima

Subotnja


Nema komentara

Otvori još jednu bocu:
Bocu čistog oksitocina.
Emocije kad potonu,
Kažu:
Alkohol je medicina.
[Neistina! Neistina!
Prividna je to bistrina.]
Učini te:
Rasplesanijim od balerina
Povučenijim od kapucina
Pohlepnijim od beduina,
Bitnijim od Kronova sina…

Kad te guši jetka bol,
[U zdravlje! Čin- čin!]
Zaboravi na alkohol,
Otvori oksitocin:

Cugni ljubav,
Dodir,
Zagrljaj,
Gledaj ljude ravno u oči.
Smijeh zagovaraj,
Iskreno razgovaraj,
Nekome pomozi,
to ćeš uvijek moći.
Samo se fokusiraj…
Teško je ponekad
emotivno biti gol.
I, otvori jednu bocu,
[Op, čekaj:
Ne treba mi alkohol!]
Otvori još jednu bocu:
Bocu čistog oksitocina,
Jer ovisnosti iscjeljuje
obična LJUDSKA BLIZINA.

-23-09-2017-
Bety ❤ 

Društveno prihvatljive ovisnosti: alkohol, cigarete, mobiteli, igrice… Sve uspješno izbjegavaju bivanje nas samih sa sobom. I s drugim ljudima. Kvalitetno. For real. Oksitocin je hormon ljubavi, privrženosti, ovisnosti, pa umjesto fizičke ovisnosti, možeš odabrati konzumirati ono što je prvobitno stvoreno za zadovoljavanje naših psihofizičkih potreba: ljubav, dodir, zagrljaj, blizinu. Navodno je to prava droga. Kažu stručnjaci. For real.

P.s. I rad na svojim snovima, koliko god uspješan bio, drma bolje od bilo koje žestice! Živili! 

Odnosi, U stihovima

2S


Nema komentara

Pobrkali smo Ljubav sa 2S:
Seksom i
Sentimentalnošću. 

[Ne kompleksom i
Ne univerzalnošću.]

Prvo je očigledno:
U tjelesnosti se gubimo.
I tako nedogledno
Ljubav glumimo.

Drugo je smiješno:
Naučili su nas da je Ljubav
Bol, čemer, tuga,
Nostalgija i plač.
I što više neutješno
Paraš srce kao bezglav,
Bez i zrna zdravog suda
To si veći ´igrač´.
Ustvari: skrivač.
Srca-zavarivač.

Hajde ih nemoj brkati.

Pusti boli da bude bol,
Čemeru da bude čemer,
Pusti tuzi da bude tuga
Nostalgiji- nostalgija…

Pusti plaču da bude plač…

Pusti.
Dopusti.
Pa ih napusti.
I prepusti
Ljubavi da bude Ljubav.

Miriši ju u zraku,
Osjećaj u grudima,
Prepoznavaj u danu,
U ljudima,
U čudima.

Ne nasjedaj na tuđe rime,
Ne zamataj se u te kostime,
Dok se hvališ kako VOLIŠ.

I ne, ne bježi od intime,
Al´ ne brkaj akronime,
Kad si biće koje je Ljubav
Il´ bar tako sloviš.

Nabroji mi, iz milja, što to sve ti voliš?

-22-09-2017-
Bety ❤ 


Odnosni aspekt ljubavi može biti težak. Toliko težak da dok nekog preboljevamo (ili jednostavno u svakodnevnom životu) zaboravimo – voljeti. Ne zaboravi da je Ljubav lagana i da ju je lako živjeti! Nabrajaj što voliš, uzgajaj osjećaj Ljubavi u srcu, vidi Ljubav u svakom drvetu, listu, kamenčiću, osobi… Zaljubi se u radijatore, zakovice, interdentalne četkice… Objekt ljubavi je nebitan… Ljubav je istančan, nepogrešiv osjećaj koji je jasan svakom biću na ovoj planeti. Ne brkaj ju s onim što nije…

Odnosi, U stihovima

Micelarna voda


Nema komentara

Naći ću još načina
Kako skinuti maskaru.
Moje suze ionako su
Tek pjesme u nastanku.

Ti si ih započeo… Sjećaš se?
Obećao si mi u ovom životu srce slomiti.
Ma daj, sve je u redu, ne pravi se…
Obećala sam ti da ću te krhotine zavoljeti.
Ljubavlju ih spojiti.
I šavove obojiti.

´Časna riječ´, rekli smo si.
Znam da iza leđa nisi držao fige.
Dogovor si ispunio, vremenom
I ja ću svoj, sporo mi ide….

Sporo ali sigurno, i ti me tome nećeš naučiti.
Sve što napravim napravit ću unatoč tebi.
Ponekad ću krhotine krhotina mrviti
Ponekad ću štovati svaku lijepu misao upućenu sebi.
Ponekad ću mrziti svaki djelić tebe u sebi i drugima.
Ponekad ću se okružiti ljubavlju i čudima…

Dok ne zavolim svaku svoju misao
Znaj da si kroz mene puno pjesama napisao,
I sada ti na tome mogu reći hvala.
Do tog hvala doći boli poput poroda
Al´ lakše briše maskaru i suze
nego bilo koja micelarna voda.

Naći ću ja još načina
Kako skinuti maskaru.
Moje suze ionako su
Tek pjesme u nastanku.

-12-10-2017-

Za sve muške figure koje su me naučile da je moje prijestolje za rijetke. Hvala vam od srca. Sljepljenog, šarenog, predivnog srca. 

 

Iskreno? Dok sam pisala ovu pjesmu, suočavala sam se s potisnutim ´dady issues-ima´. Koliko god sam prije izbjegavala bivati s tim osjećajima, s tom povrijeđenosti, nisam ih više mogla negirati. Čak i sama ta fraza ´Daddy issues´ zvuči tako da ju želiš izbjegavati i ne lijepiti na sebe. Sad, znate ono kad voda dođe do grla? Moj (ne)odnos s ocem se nije temeljio samo na rastavi roditelja već i na brojnim drugim momentima emotivnih povreda, koji su naravno bile potisnute i ključne za moje daljnje (ne)stvaranje veza – od poslovnih do privatnih. Budući da sam danas netko tko radikalno prihvaća odgovornost za svoj život ( i može iskopati ljepotu u poprilično svemu 🙂 ), nisam dozvolila da svalim sve svoje zezove u vezama i životu na iti jednog od mojih predaka. Tijekom pisanja ove pjesme vodila me misao kako svaki otac na ovom svijetu ima zadatak, i to nimalo lak: Slomiti srce svojoj kćeri. Malo drastično izrečeno, zar ne? Možda… No, sjetila sam se one pametne: ´Svaka majka je dovoljno dobra majka´. Bit će da je onda i svaki otac – dovoljno dobar otac. Tu je da maksimalno služi tvojoj specifičnoj svrsi i tvom rastu. Ponekad na tebi neshvatljiv način. Ipak je i to stvar dogovora, zar ne? 🙂 O radu na emotivnom tijelu (nekom je draža fraza Unutarnje dijete) i voljenju, poštivanju i cijenjenju tih prelijepih rana za sada vam mogu samo tipkati. To je nešto što vjerujem tek kad iskustveno spoznaš (meni je najdraže sjesti u meditaciju) možeš razumjeti i biti duboko zahvalna na njima.
Nadam se da kreiraš i živiš svoje veze iz svoje zrele Snage, ne svoje dječje povrijeđenosti. I da možeš toliko otvoriti srce i doliti sebi ljubavi, i to u neizmjernoj količini,  na svaku postojeću emotivnu ranu. Iscjeljenje tako dolazi brže nego li možeš očekivati.
Uz more (samo)ljubavi,
Čitamo se uskoro,
Bety ❤
Tansformacija, U stihovima

Umjetnica


Nema komentara
Kintsukuroi* –
Tako to rade heroji:
Višak vješto odvoji,
Zlatom krhotinu ovoji,
Prazno platno oboji,
Tijelo od Sebe privoli.

Umjetnicu oslobodi.

-06-12-2017-

Kratko kratak post, i to cijela transformacija u nekoliko redaka.  Jednom kad si svoje rane, traume i ožiljke napunila zlatom , davanje iz prelijepog, tečnog, prirodnog, beskonačnog dijela sebe (Prazno platno oboji) i dopuštanje Tijelu da prolazi proces života (Ti nisi svoje tijelo, nisi u nikakvom procesu) je harmonično, ubrzano i nezamislivo lako.

Svemu tome prethodit će vješto odvajanje: misli, objekata, ljudi, hrane… Što god je višak koji ti pravi buku. Višak od kojeg ne možeš čuti svoje srce.

Svoju umjetnicu, svog umjetnika oslobodi. 

Bety
*Kintsukuroi – ´popraviti zlatom´; umjetnost popravljanja polomljenih zdjela lončarica s tekućim zlatom ili srebrom i razumijevanje da je objekt ljepši jer je bio slomljen.
Pretvorba

OTPOR i druge fizikalne veličine


Nema komentara

Svaka moja meditacija do sada se događala na potpuno drugačiji način. Držim se nekih okvirnih smjernica (ništa striktno) i svejedno je svaki put u pitanju drugačije iskustvo. I nemam otpor prema tome. 🙂 A kada smo kod otpora, upravo je on bio lajtmotiv današnje meditacije. Evo kako:

Već neko vrijeme osjećam da nisam baš skroz ´poravnata´/usklađena sa samom sobom i s Izvorom u meni. Vješto sam dozvoljavala Egu da izbjegne tu temu u prijašnjim meditacijama, jer znam da će svejedno izaći na vidjelo kada za to bude pravi trenutak, a i meditacija nije mjesto za napinjanje. Danas je došao i taj trenutak. Naravno, sam od sebe. Bez forsiranja. Osvijestila sam more misli samoosude oko tog ne-poravnanja. Kako me niti jedan od prijašnjih načina meditiranja nije doveo do otpuštanja ovog otpora, a svjesna da rezultat nije cilj meditacije, rekla sam sebi: ´Ok, ne trebam rezultat. Dopustit ću i ovaj Otpor. Bivat ću malo s ovim Otporom.´

I eto ti osobne, iskustvene, duhovne, evolucije. Samo sam malo izmijenila način na koji se vodim kroz meditaciju i uslijedilo je i more otpuštanja. Zvučalo je ovako:

Nije problem to što nisam usklađena. Problem je otpor prema toj neusklađenosti. Samo ću ga osjetiti. – Bety

Nema ništa loše oko neusklađenosti. I ona je savršena. I nije problem što osjećam pritisak oko svega toga. Problem je otpor prema tom pritisku. Otpustit ću taj otpor! Nema ništa loše oko neusklađenosti. I tako dalje… Ili na drugom primjeru: Nije problem što vani pada kiša (vjeruj mi Priroda nije glupa, zna što radi!), problem je otpor prema lošem vremenu. Shvaćaš?

Malo po malo sam samo bivala s tim otporom i osjetila otpuštanje, lakoću i jasnoću –  osjetila povezanost.

No, prije nego li se bacim na pravo tumačenje otpora (meditacija je probudila fizičara u meni!) želim ti natipkati da slobodno upotrijebiš ovo i u svojoj meditaciji, ili sjedenju. Iskreno? Ja sjedim na stolcu s jednom nogom preko druge, sklopljenih očiju i ruku iza zatiljka. To je prije sjedenje nego li meditacija. 🙂 Evo, dakle,  nekoliko redaka koji te mogu voditi:

  • Nije problem što imam milijun i jednu, nerazvrstanu misao. Problem je moj otpor prema njima. (Osjeti taj otpor na kratko.)
  • Nije problem što nemam strpljenja za sebe. Problem je moj otpor prema nestrpljenju. (Osjeti taj otpor na kratko.)
  • Nije problem što ne mogu biti u trenutku. Problem je moj otpor prema ne bivanju u trenutku. (Osjeti taj otpor na kratko.)
  • Nije problem ova krivnja, sram (…). Problem je moj otpor prema toj krivnji, sramu. (Osjeti taj otpor na kratko.)

I promatraj kako se otpor raspršuje. A sada ću ti, na štreberski način, objasniti i zašto. 🙂

Nakon kojih 45min meditiranja, pardon, sjedenja 🙂 (45min je neki moj uobičajeni period  nakon kojeg se nakupljeni konstrukti ega rasprše), uslijedio je period naviranja inspiracije. Period utišanog Ega. Period Igre. Ja ga zovem i ´Download´. Upravo tada sam se igrala u mislima domišljatog povezivanja fizikalne veličine električnog otpora i misaonog/duhovnog otpora. Otporom u strujnom krugu se trenutno bave 8. razredi osnovnih škola, a iako svake godine podučavam nekog iz 8. razreda, do sada nisam povezala to gradivo s duhovnošću. Sve do današnje meditacije. ( I onda me pitaju zašto volim to svoje sjedenje? Pa tko se ne voli igrati? 🙂 )

Hajdemo sada na fiziku!

Svakom je trošilu potreban izvor. U strujnom su krugu trošila žaruljice ili npr. bilo koji uređaj u kućanstvu. Za potrebe teksta, žaruljice će biti metafora za nas ljude. Svakako smo tu da bismo sijali. 🙂 A baš kao i svaka žarulja, da bismo svijetlili, moramo biti spojeni na Izvor. U strujnom krugu izvor je baterija/akumulator/gradska mreža napajanja. U ljudskom svijetu/duhovnom iskustvu taj izvor zovemo Bogom. (Ovdje si odaberi svoj rječnik. Ja više nemam otpor prema riječi Bog. A ako ti je bliži pojam Svemir, Svoje više Ja, Beskonačna Inteligencija ili neki četvrti izraz, do kraja teksta praši po njemu. Dogovreno? Okej.)

Dakle, stvorena si da budeš spojena na Boga. E, sad – ponekad je sklopka (zamisli bilo koji prekidač u prostoriji) dignuta, pa je strujni krug otvoren. Njime ne teče struja i niti jedna žaruljica u tom strujnom krugu ne svijetli. Sve dok se ti, ljudska žaruljica :), dovoljno ne opametiš u životu pa shvatiš sljedeće:

  • da je tu sklopku dobro spustiti i zatvoriti strujni krug
  • da je puno lakše i prirodnije sjati, nego čamiti u tami
  • da si stvorena da sjajiš u tami, sebi i drugima na korist.

Da ne zaboravim, tu sklopku, neće nitko drugi spustiti za tebe. Tvoj odnos s Bogom je tvoja odgovornost. Jasno? – Bety

Idemo dalje. Da bi došli do otpora, najprije te moram upoznati sa dvije fizikalne veličine:  To su jakost i napon struje.

  • Jakost struje je (da prebacim odmah na duhovnost) količina Boga (naboja) koja struji tvojim životom u jedinici vremena. Vrijeme je tu za nas ljude ključno samo za stvaranje momentuma ili popuštanja ega (npr. mojih 45min sjedenja), Bogu vrijeme ne treba.

formula jakost.jpg

  • Napon struje ili (napetost struje) je razlika električnog potencijala, odnosno koliko se rada/energije može transformirati u druge oblike energije od onog tvog naboja (Boga) u vremenu. Znači, primjenjena duhovnost. Ne koliko mlatiš slamu, već koliko djeluješ iz najvišeg dijela sebe.

fromula napon.jpg

Što nas dovodi do OTPORA.

Otpor je fizikalna veličina kojom se opisuje svojstvo tvari da se odupire protjecanju el. struje. Iliti ga: Otpor je duhovna veličina koja opisuje koliko se odupireš svemu što JE.

Primijeti sljedeće – formula za Otpor [R] izgleda ovako:

formula otpor.jpg

U fizikalnom smislu to znači da što je veći napon [U], to će rasti i otpor [R]. U duhovnom smislu, to znači potpuno isto. Što više postupaš po svojoj inspiraciji, sve ćeš jasnije i jače čuti, osjetiti i nanjušiti svoj otpor. Što više djeluješ na višoj duhovnoj razini, i otpor će, po prirodi Ega, biti veći. Proporcionalno veći. I to je ok. Treba te nešto i zaustavljati malo, da ne bi eksplodirala od ljubavi! 🙂

Ali ne brini! Otpor je, iz iste formule, obrnuto razmjeran Jakosti! Što je jakost veća – otpor je manji! Što si više spojena na svoj Izvor, otpor je manji! Što si više vremena u danu okružena mislima koje su lake, lijepe, gradive, otpor je manji! Što daješ više razumijevanja, ljubavi, suosjećanja sebi i drugima, otpor je manji! Što više prihvaćaš ( a manje osuđuješ) sebe i druge, otpor je manji…

Je li samo slučajnost što je mjerna jedinica otpora Om [Ω] ? 😀 Osobno ga ne koristim dok sjedim (iako mi se sviđa humor u tome!) i nemam nikakvog otpora ni prema ooooommmmmanju. 😉

otpor instaa

Ono što je prelijepo je da i otpora ima samo dok je sklopka spuštena, strujni krug zatvoren i struja teče. Samo je pitanje koliko ćeš sama sebi dozvoliti da iz tebe isijava beskonačan Izvor  i da se dalje, kroz tebe, pretvara u druge, korisne oblike energije. Ne zaboravi: Na beskonačni Izvor možeš biti spojena dok je sklopka spuštena i dok Ti, kao fizičko tijelo, ne pregoriš.

Moje iskustvo je da bih prije živjela život punim plućima i pregorila od svetog rada u strujnom krugu života, već sjedila u tami, nekorisna.

Na koje sve načine u svom životu ti smanjuješ svoj otpor? Otpor prema svemu što samo JE? Meditacija (sjedenje) je za mene samo jedan od njih. Do sljedećeg čitanja, pojačaj svoju JAKOST! ❤

Tvoja,

štreberica Bety

Pretvorba

Ego, the Igrač


1 komentar

Postoji nešto kreatorsko i u Egu.  (Nije samo da želi preuzeti sve zasluge. 😀 ) I Ego se, vidiš, voli igrati. Baš kao i Kreator. Istina, voli se igrati igara koje možda nisu zabavne (poput slamanja srdaca), igara koje su esktremne (poput samoubilačkih misli nakon slamanja srdaca, financijskih krahova…). Igara kroz koje će te upoznati sa strahom, sramom, krivnjom, ljutnjom, manjkom vrijednosti (uh, Manjak vrijednosti mu je omiljena igra!), prazninom, lažnom puninom (ovisnosti)… Obožava brojalice (u sekundi će ti izbrojati svaki neuspjeh tvog života) i voli se igrati prestrašivanja. Voli se igrati i magičnih trikova, a i skrivača. Trampolina i šaha. Ego je igrač. I to kakav! Ego je totalni player.

I koliko je samo genijalan! Samo će te Ego uvjeriti da je problem to što se Ego igra.

Osim, kada ga pročitaš. A kada ga pročitaš, samo se skloniš mirno po strance i dopustiš mu da se igra. Ah, onaj osjećaj kada znaš da ti se apsolutno ništa neće dogoditi ako se tvoj Ego podivljalo igra na igralištu života. Milina. I još kad znaš da će se podivljalo igrati samo dok se ne izigra, da će ti potom u potpunosti osloboditi igralište za igru…

Kako doći do slobodnog igrališta? Kroz meditaciju. Možda si čula ili imaš svoju definiciju meditacije. Moja je ova:

ego 2

Da, tako je: Zavališ se u stolac, zatvoriš oči, i pustiš Egu da se igra. Isprva će ti biti neugodno, čak i bolno ( ne sjedenje, nadam se, već bivanje sa svim mislima i emocijama koje dođu na igru).  O meditaciji ću ti pisati još u narednim postovima. Nikako ju ne bih opisala kao neko divno, lako iskustvo u kojem sjediš u lotusu i prdiš zvjezdice. Meditacija je iskustveno nešto sasvim drugo (bude tu i zvjezdastih prdaca, ne brini). Ključna riječ je ovdje taj famozni glagol BITI, BIVATI. I to ´samo´ biti, bivati. Najveći trik Ega je rad. Trči za ovim, trči za onim. Radi ovo, radi ono. Nemoj slučajno stati i samo BIVATI. Nemoj se slučajno još uz to i IGRATI! A ne, ne. Nemoj BITI i IGRATI SE! Uh, taj domišljati Ego… Usput, Egu je i rad samo igra. A rado bi te ubio njome. Zna da će te lako zaokupiti radom dok On vodi šou.  S obzirom na to, a da završim post u dobroj noti, nedavno sam napisala nekoliko rima na ovu temu. Nadam se da će ti, kao i svaki tekst na ovom blogu služiti. Rima ide ovako:

radno-vrijeme-ugostiteljskih-objekata01

[Radno vrijeme]

Tko još danas samo biva,
Kad skrivamo se iza Rada?
Na obrambenim zidovima
Rad je najjača balustrada.

Kada bi svi satovi stali,
Vrijeme prestalo biti ´radno´,
Bi li znao samo biti?
Samo bivati?
U trenutku uživati?
Ili bi ti to bilo jadno?
Neuspješno i dosadno?

Isključi i drugi faktor:
Da ne trebaš novac,
Što bi sam po sebi BIO?
Motivator? Čudotvorac?
´Samo´ majka, ´samo´ otac?
Što bi bio? Ne: što bi radio…
Što bi bio, da ne misliš
kako bi od toga zaradio?

Oprosti, ali…
Ne vrijediš onoliko koliko radiš:
Ti si neprocjenjiv.
A neprocjenjiv si jer bivaš.
Bez svojih zidova svatko je ranjiv,
A još su tu i tvoji snovi.
Tu su da bi ih snivao…
Pitam se, pitam:
bi li im bio bliže
kad bi osam sati na dan
´samo´ bivao?

-25-09-2017-

Ima li u tvom danu vremena za malo BIVANJA? Za malo meditacije? Za malo baysittinga svog Ega? 🙂 Malo prave igre? Kada sam si postavila ova pitanja, shvatila sam da su danas popularno promoviranih 15 minuta meditacije dnevno premalo. Odnedavno meditiram dva sata na dan. Nekad sam se divila ljudima koji 2h/dan posvete sebi, sada sam to ja. 2h/dan meditacije znači da prvo dopustim egu da se igra, a već nakon pola sata on slabi i potom mi prepušta Igralište. Svaki post na ovom blogu je nastao nakon dulje meditacije i Igre :D.

Piši mi koja su tvoja iskustva s meditacijom i dozvoljavaš li sebi samo bivati? Dozvoljavaš li i svom Egu da se igra? Veselim se komentarima!

Tvoja, zaigrana,

Bety ❤