ljubav

Pretvorba

Ego, the Igrač


1 komentar

Postoji nešto kreatorsko i u Egu.  (Nije samo da želi preuzeti sve zasluge. 😀 ) I Ego se, vidiš, voli igrati. Baš kao i Kreator. Istina, voli se igrati igara koje možda nisu zabavne (poput slamanja srdaca), igara koje su esktremne (poput samoubilačkih misli nakon slamanja srdaca, financijskih krahova…). Igara kroz koje će te upoznati sa strahom, sramom, krivnjom, ljutnjom, manjkom vrijednosti (uh, Manjak vrijednosti mu je omiljena igra!), prazninom, lažnom puninom (ovisnosti)… Obožava brojalice (u sekundi će ti izbrojati svaki neuspjeh tvog života) i voli se igrati prestrašivanja. Voli se igrati i magičnih trikova, a i skrivača. Trampolina i šaha. Ego je igrač. I to kakav! Ego je totalni player.

I koliko je samo genijalan! Samo će te Ego uvjeriti da je problem to što se Ego igra.

Osim, kada ga pročitaš. A kada ga pročitaš, samo se skloniš mirno po strance i dopustiš mu da se igra. Ah, onaj osjećaj kada znaš da ti se apsolutno ništa neće dogoditi ako se tvoj Ego podivljalo igra na igralištu života. Milina. I još kad znaš da će se podivljalo igrati samo dok se ne izigra, da će ti potom u potpunosti osloboditi igralište za igru…

Kako doći do slobodnog igrališta? Kroz meditaciju. Možda si čula ili imaš svoju definiciju meditacije. Moja je ova:

ego 2

Da, tako je: Zavališ se u stolac, zatvoriš oči, i pustiš Egu da se igra. Isprva će ti biti neugodno, čak i bolno ( ne sjedenje, nadam se, već bivanje sa svim mislima i emocijama koje dođu na igru).  O meditaciji ću ti pisati još u narednim postovima. Nikako ju ne bih opisala kao neko divno, lako iskustvo u kojem sjediš u lotusu i prdiš zvjezdice. Meditacija je iskustveno nešto sasvim drugo (bude tu i zvjezdastih prdaca, ne brini). Ključna riječ je ovdje taj famozni glagol BITI, BIVATI. I to ´samo´ biti, bivati. Najveći trik Ega je rad. Trči za ovim, trči za onim. Radi ovo, radi ono. Nemoj slučajno stati i samo BIVATI. Nemoj se slučajno još uz to i IGRATI! A ne, ne. Nemoj BITI i IGRATI SE! Uh, taj domišljati Ego… Usput, Egu je i rad samo igra. A rado bi te ubio njome. Zna da će te lako zaokupiti radom dok On vodi šou.  S obzirom na to, a da završim post u dobroj noti, nedavno sam napisala nekoliko rima na ovu temu. Nadam se da će ti, kao i svaki tekst na ovom blogu služiti. Rima ide ovako:

radno-vrijeme-ugostiteljskih-objekata01

[Radno vrijeme]

Tko još danas samo biva,
Kad skrivamo se iza Rada?
Na obrambenim zidovima
Rad je najjača balustrada.

Kada bi svi satovi stali,
Vrijeme prestalo biti ´radno´,
Bi li znao samo biti?
Samo bivati?
U trenutku uživati?
Ili bi ti to bilo jadno?
Neuspješno i dosadno?

Isključi i drugi faktor:
Da ne trebaš novac,
Što bi sam po sebi BIO?
Motivator? Čudotvorac?
´Samo´ majka, ´samo´ otac?
Što bi bio? Ne: što bi radio…
Što bi bio, da ne misliš
kako bi od toga zaradio?

Oprosti, ali…
Ne vrijediš onoliko koliko radiš:
Ti si neprocjenjiv.
A neprocjenjiv si jer bivaš.
Bez svojih zidova svatko je ranjiv,
A još su tu i tvoji snovi.
Tu su da bi ih snivao…
Pitam se, pitam:
bi li im bio bliže
kad bi osam sati na dan
´samo´ bivao?

-25-09-2017-

Ima li u tvom danu vremena za malo BIVANJA? Za malo meditacije? Za malo baysittinga svog Ega? 🙂 Malo prave igre? Kada sam si postavila ova pitanja, shvatila sam da su danas popularno promoviranih 15 minuta meditacije dnevno premalo. Odnedavno meditiram dva sata na dan. Nekad sam se divila ljudima koji 2h/dan posvete sebi, sada sam to ja. 2h/dan meditacije znači da prvo dopustim egu da se igra, a već nakon pola sata on slabi i potom mi prepušta Igralište. Svaki post na ovom blogu je nastao nakon dulje meditacije i Igre :D.

Piši mi koja su tvoja iskustva s meditacijom i dozvoljavaš li sebi samo bivati? Dozvoljavaš li i svom Egu da se igra? Veselim se komentarima!

Tvoja, zaigrana,

Bety ❤

 

Odnosi

Dobar tek!


Nema komentara
Nauči otići od stola
kad se ljubav ne poslužuje.Točnije: 
Oduči se od ostajanja za stolom,
na kojem ljubavi nema ni za predjelo…
Dok te mrve ljubavi manjom od mrva prave- shvatit ćeš da mrviš sama sebe. Iako ponekad misliš kako je korica kruha bolja od praznog tanjura, uskoro ćeš saznati kako je bolje živjeti od samog zraka nego li mrviti sebe u nečiji neprobavljivi ostatak.
S mrvama ćeš na kraju ionako biti pometena sa stola. Istog onog stola koji će nakon tebe mokrom krpom dvaput biti obrisan i bez treptaja pokriven dezenom plastičnih suncokreta. Kao da mrva nije niti bilo. A kako je u smeću?


Nema ljubavi.
Nema teka.
A nema ni zraka.
Kao jedna mrva drugoj: Vjeruj mi, bolje je živjeti i od zraka nego mrviti sebe u nečiji neprobavljivi ostatak.Kao jedna mrva drugoj: Jer si bila nečiji ostatak, znam i da ćeš svoj stol prepuniti ljubavlju i pripremiti i više nego dovoljno sljedova, priloga i osvježenja… I čini to. Svoj stol rasprostri sa punim guštom! Nauči se, međutim, ne pozivati, iznova i iznova, onog koji kuša dvije žlice, sliježe ramenima u znak ravnodušnosti i kritikom crta po tvom dezenu onih plastičnih, prebrisanih suncokreta.

Kao jedna pregostoljubiva domaćica drugoj: Vjeruj mi, i tada će sve posluženo završiti u smeću…


A tamo nema ljubavi.
Nema teka.
Nema ni zraka.
Nauči se bolje nešto drugo!Nauči se skupa kuhati! Skupa stol ljubavi pripremiti. Nauči se skupa prste polizati, skupa zagorene tave grecati, skupa u obroku uživati a ponekad i skupa se praviti da je jelo finije nego li doista je! Nauči se zajedno nazdravljati, zajedno se smijati…

A ostatke? Nauči se ostatke spremiti, pa ih sutra podgrijati.  

Tako da ima ljubavi.
I ima teka.
I tako da ima i zraka za slobodno disati. 
A kako ćeš to naučiti? Tako što ćeš odabrati. Tako što ćeš pozvati. Nauči se pozvati! Ne sebe za tuđi stol za kojim nema mjesta, i ne drugog za svoj stol ako mu se već ne jede. Nauči se pozvati sebi su-šefa! Su- gosta! Su-ljubav!

suncokreti.jpg

Dobar ti tek! 


(Nadam se da ovaj post čita više su-šefova nego li pregostoljubivih domaćica ili bačenih mrva…)
Tvoja,
Bety