U hrvatskom jeziku postoji beskonačno riječi od pet slova. Dobro, ne beskonačno, samo broj peteroslovih riječi nije tako lako mjerljiv mom laičkom, neukom oku. (Poprilično sam sigurna da je svaki jezik tek vektorska veličina.) Riječi su poznate po tome da im pridodajemo značenja. Ponekad očita i jasna, a ponekad krajnje mistična i hermetična značenja, koja možemo razotkrivati po kulturološkim, društvenim, ekonomskim, obiteljskim, odnosnim (…) slojevima. Dvije od tih riječi iz bazena peteroslovnih, imaju najlošiju repku. Navukle su na sebe značenja i uvjerenja dovoljna da kreiraju povijesne konflikte i nacionalne sporove, a u najmanju ruku znatiželju. Jedna od njih je i u naslovu. Zato i čitaš ovaj post, zar ne?
I prije nego li skočiš s ovog posta na neki drugi link, nemoj se osjećati prozvanom. Prozvala sam samu sebe: Sjedim u Knjižnici i nadomak ruke, kao današnja inspiracija, sjedi najtanja od svih knjiga u cijeloj knjižnici grada Iloka. Naslov joj je Novac. Misliš da ju nisam uzela u ruke?
Knjige o novcu imaju privilegiju biti najmršavije. – Mrmljam si u bradu. – Opet i opet će biti tražene. Pogledaj samo ovo. Knjižica od Charelesa Peguya, A5 formata, 70-ak stranica koje niti ne govore o tome kako zaraditi novac, kako promijeniti uvjerenja o novcu, kako ostvariti financijsku neovisnost, kako otplatiti dugove, ulagati i upravljati novcem… Izložena među počasnim primjercima knjižnice, jer, čak i tete u knjižnici znaju kao ´baciti mamac´. Ovako letimično- knjiga daje osvrt na modernu Francuksu (1902. je u pitanju), sa žarištem na politiku i obrazovanje (obezvrjeđenje rada i obožavanje novca). To rekavši, bavi se uvjerenjima, ali ne na ´how to´ način (na koji smo možda malo i previše navikli).
Natrag na post: Zagrizla sam tako i ja taj knjižničarski mamac (Tete knjižničarke : Elizabeta = 1:0.) i upoznavši se sa sadržajem knjige, odložila ju u OKP-ovskoj maniri.
Prvo sam se upitala: Zašto sam, uz ´potpuno´ uvjerenje da se svi odgovori nalaze u meni, opet imala potrebu, znatiželju, zov potegnuti za ovim naslovom? Dva i sva su četiri, rekli bi, i dobro zaključili da moje uvjerenje očito nije ´potpuno´. Djelomično biste bili u pravu:
Kako sam prošle godine rapidno otplatila svoj studentski kredit (u manje od 6 mjeseci otplatila sam 5 godina kredita, i sve to na minimalnoj plaći), novac je jedna od onih stvari koje sam morala sama istraživati ( i dešifrirati). Iako sam akademski građanin, upravljanje novcem sam ´pokupila´ u obitelji (budimo iskreni, tko se tim osmotskim procesom učenja nije opekao?). Koliko god ljudi oko tebe bili dobroćudni i dobronamjerni, ne znači da posjeduju znanja koja će ti omogućiti ugodan život (od nutricionizma, upravljanja novcem do ekološke svijesti, seksualne higijene i spolnog odgoja, kao i poznavanja osnovnih zakona primjerice onog o radu.)
Sklonost obrazovanju o novcu je definitivno jedan faktor. Drugi su, pogađate, uvjerenja. Jedno od mojih dubinskih uvjerenja je proizašlo iz doskočice popularne za vrijeme rata, kojom su se odrasli razbacivali jer je, eto, fora zvučala. Ona je glasila: Ne vrediš ni pet para. (Moja je obitelj za vrijeme rata ostala u Iloku, od tud ekavica). I do mog je uha, ta simpatična doskočica, dospjela nekoliko puta, i to iz očevih usta. Iako je to njemu bila nesmotrena poštapalica, i iako sam to čula svega dva- tri puta, ne više – ovo je bilo sasvim dovoljno da neizbrisivo ostane u mojoj podsvijesti i da iznjedri snop uvjerenja, koja će me, kada god je to bilo prigodno, izazvati u poimanju moje vrijednosti. (Utjecalo je kako na moj džep, tako i na moje odnose.)
Uvjerenja su definitivno velika stvar kada je u pitanju novac iz jednostavnog razloga: jer su velika stvar kada je u pitanju BILO ŠTO u našem životu. U pravilu ne postoji razlika između novca i bilo kojeg drugog papira (Osim što wc-papirom ne možeš platiti osnovne stvari, uključujući i wc papir.)
Šalu na stranu – prava priroda novca ja zakopana ispod slojeva i slojeva uvjerenja. I novac je ustvari potlačen. Komandiran je našim ´naredbama´, našim uvjerenjima (ograničenjem ili dopuštanjem). Vjerno sluša naše upute i ne dolazi niti lipe više nego li je to našoj podsvijesti u dosegu.
I da, novac je jedna od tih stvari koje će izazvati moje uvjerenje da su svi odgovori u meni. Ne brini, na ovu temu također znam meditirati. Pokušaš li sjediti sa svojim otporom prema novcu satak vremena, mogla bi se izmoriti više nego u teretani.
Svejedno, pokušaj.
Pokušaj sjediti s nedostatkom.
Pokušaj sjediti s otporom prema dopuštanju.
Pokušaj sjediti s otporom prema aktualizaciji (ok manifestaciji, koju god riječ želiš).
Pokušaj sjediti sa svojim roditeljima (sa svim naslijeđenim uvjerenjima).
Pokušaj sjediti sa svojom ´kulturom´.
Pokušaj sjediti s najavljivanom recesijom.
Pokušaj sjediti sa strahom.
Pokušaj sjediti sa siromaštvom.
Pokušaj sjediti s bogatstvom. (Nekima je teže nego sjediti sa siromaštvom)
Pokušaj sjediti sa svojom vrijednosti ( i nevrijednosti).
Pokušaj sjediti sa svojim srcem koje će ti uvijek i iznova davati SVE odgovore.
Pokušaj sjediti s drugom peteroslovnom riječi koja ima najviše uvjerenja.
Pokušaj sjediti s LJUBAVi.
Vrlo brzo mogla bi uvidjeti da je ljubav novac i da je novac ljubav. I da je ta skrivena, čista, nevina priroda novca ono što se i od tebe očekuje da doprineseš ovom svijetu. Da je to ono što pokreće svijet.
Ovaj blog je ogroman podsjetnik (katkad i pljuska) meni samoj da vraćam fokus na unutarnji svemir, i upravo mi je drago da mogu biti potpuno autentična i pokazati kako hvatam samu sebe gdje još štekam i gdje ne vjerujem u potpunosti ni sebi, a ni tom mom svemiru. (Ovo uvjerenje da je novac ljubav je i meni novitet. Svakako me nitko njemu nije učio.) Teško je sjediti i sa siromaštvom i sa bogatstvom. Pokušaj. Iznenadila bi se. Uvidjet ćeš da ti je jedno ugodnije od drugog, ali imat ćeš senzacije i iskustvo sa svakim od tih ´sjedenja´. Naša se uvjerenja o novcu, o svojoj vrijednosti, o nama samima nalaze zaključana u našem tijelu i iskreno, ponekad je prava gnjavaža osvijestiti ih i sjediti s njima (afirmacije su slaba municija za ovo, tek kada ih istinski vidiš, ona iščezavaju).
Jednom ću napisati knjigu o novcu. I bit će puno veća od 70ak stranica. Ipak, na koliko stranica možeš opisati nešto tako divno i jednostavno, poput ljubavi?
U međuvremenu, evo priče o tome kako sam brzinom svjetlosti otplatila studentski kredit…
Čitamo se u sljedećim postovima! 🙂
