Pretvorba

Odnosi, U stihovima

Samuraji


2 komentara

Fun fact #1: Izvorne rime ove pjesme su zvučale ovako:

Treba li muško biti tebi nalik?
Izvana gordi Golijat, a u duši David?

Iz nekog svemirskog razloga, Inspiracija me je odvukla u potpuno drugačijem smjeru… Hoće to nekad Inspiracija… Možda ću ovu pjesmu dovršiti inspirirana nečim drugim. Nekim drugim. Tko zna. Do tada… 

22051150_308298453003776_3119188000015587239_o Back to the story:

Imam ogromni blagoslov svjedočiti pravim, istinskim muškarcima u svom životu. Pod ´pravim, istinskim muškarcima´ mislim na muške osobe koji su uspješno napustili dječačku fazu (nezreo um i navike) i koji su povezani sa sobom, sa svojim emocijama u mjeri da vode ovakve razgovore sami sa sobom (ne nužno u rimama😁) i povremeno se osjećaju sigurnima i snažnima to podijeliti s drugima… Ne mogu govoriti za većinu, i znam da je ovo moje uvjerenje, ali svijet je prepun predivnih muškaraca koji to postaju svaki dan. A to postaju jer tako odabiru. Odabiru visoke misli, visoke emocije, visoka djela. Odabiru biti iskreni. Odabiru biti snažni. Odabiru biti nježni. Odabiru biti bolji. Odabiru sebe prozvati za vlastita sranja. Odabiru voljeti sebe. Odabiru voljeti… Svijet je prepun takvih ´odabiru´ muškaraca: onih koji se nisu samo malo isprsili, dok su ustvari ostali dječaci… I svaka žena (ne djevojčica) će znati razliku. [Da, i mi se znamo samo isprsiti…]

Za sve Samuraje u mom životu:
Hvala vam, promijenili ste mi svijet. 


Za sve žene koje ovo čitaju: Postoje! Prizovi ih! Voli se! Voli njih!

Fun fact #2: Samuraji su spremanje čaja smatrali čistom umjetnošću. Samuraji i ja. Moja omiljena meditacija je Čajna meditacija: Razmišljaj kako su ljubav, mir, nada, radost, skladni odnosi, obilje (…) mogući dok ti lagano i svjesno ispijaš svoj čaj…

Tvoja,

Bety ❤

Pretvorba

Dis-ci-pli-na!


1 komentar
Teret discipline
lakši je
od tereta kajanja.
Kad gledaš iz kuta cjeline
i aktualizacije
nekad nema stajanja.

Ipak, ne lomi se!
Mjesto tog´: Poravnaj se.

Korisnije je imati kompas nego sat,
jer čemu vrijeme ako se iz dana u dan gubiš?
´Poravnato´ živjeti bome treba znat´,
disciplina je laka kada se u Viziju zaljubiš….

Po-rav-na-nje!

-27-09-2017-

 

P kao…Poravnanje! Skine puno nepotrebnih obveza s tvojih leđa, predočuje ti jasno, iz dana u dan, djelić po djelić osobne vizije i odjednom zavlada tobom putem discipline. Poravnanje…Magija, kažem vam!  

( A kako zaobići abnormalne količine motivacije i odmah se povezati na ´poravnatu´ akciju? Pročitaj jedan od moćnih načina u jednom od prijašnjih postova. 🙂 )

Hvala ti na čitanju!

Tvoja,

Bety ❤

 

Pretvorba

Ljudi smo (ili psi?), dogovorit ćemo se!


1 komentar

Jučer sam napisala vrlo iskren i ranjiv post. Uvijek sam se pitala, kako ljudi imaju snage tako što napraviti. Nakon što sam ga objavila, isključila sam mobitel i dozvolila sebi biti u toj dreniranoj praznini. Jer da, nakon što prođeš kroz more emocija odjednom, osjećat ćeš se kao da te to more izbacilo. Hoće to nekad autorefleksija napraviti. Usput – to je sasvim ok. Prirodno je da nakon dugih preživljavačkih, životnih faza zastaneš i baciš pogled iza ramena – u tom trenu, u trenucima ne-djelovanja, trenucima mirnoće, izvirat će silne emocije za koje prije nisi imao vremena, energije, svjesnosti ili alata za hendlati. I tu će biti svega. Usput, uživala sam u tim svim osjećajima. Uživala sam i u svim osjećajima ispraznosti nakon izbacivanja svega iz mene. Drago mi je da sam to uspjela napraviti na konstruktivan način i ostaviti si podsjetnik za neka buduća vremena. Sad dolazi pravo pitanje: Kako to da sam sjela i umjesto još većeg ubijanja u mozak, natipkala i profiltrirala destruktivno stanje u konstruktivan post? Riječ je o DOGOVORU.

Jesi li ikada gledala serijal Šaptač pasa sa Cesarom Millanom? Krenut ću od pretpostavke da jesi :D. Fascinira me taj asertivni čovjek u tolikoj mjeri da sam počela ljude gledati poput pasa. Točnije sebe, počela sam sebe gledati kao na nekog malog, gladnog čukicu. 🙂 Što ja, žena- čukica, da ne napišem žena-kuja :D, želim? Ono što je psu hrana, čovjeku je recimo uspjeh, zdravlje, novac, veze… I sad ja, žena-čukica, silno, silno, uzbuđeno, preuzbuđeno (ne asertivno!) želim tu hranu, to nešto, od Gazde. Gazda kaže: Sjedi, pa ćeš dobiti hranu. Malo se primiriš, hrana krene stizati iz Gazdine ruke. Ti opet skočiš i siiiilno uzbuđeno, preuzbuđeno kreneš na tu hranu. Gazda opet, smireno, pun ljubavi kaže: Sjedi, pa ćeš dobiti hranu. Opet se malo primiriš, spustiš to uzbuđenje, Gazda opet velikodušno ide nagraditi te hranom, kad te opet obuzme to siiiilno uzbuđenje, preuzbuđenje. Gazda opet, smireno, kao i svaki put, govori: Sjedi, pa ćeš dobiti hranu. U trenutku prepuštanja, odustajanja od tog silnog uzbuđenja, potpune smirenosti, predaje – Gazda velikodušno stavlja hranu pred njuškicu. Izvoli. Papaj.

Neću ulaziti u to što je to što silno želiš, niti u to kako ne mijenjaš u životu situacije, već ti rasteš do granice kada ti vanjske situacije nisu bitne, potom su ti dana rješenja samo tako. Dotaknit ću se, umjesto ovih premisa, DOGOVORA. I to dogovora ni manje ni više već s Gazdom samim.

Što je tvoje ´sjedi´?

Što trebaš naučiti, napraviti, čemu se trebaš usmjeriti u trenutku kada Gazda kaže: Sjedi? Nabroji si to. Primjerice: Ponekad SJEDI znači meditiraj. Ili piši. Prošeći. Za nekog je to nazovi prijatelja. Oprosti. Snimi. Vjeruj. (…)

Kada ti dođu situacije u životu u kojima se pitaš: A ŠTO SAD DA RADIM?? Eto ti tvojih odgovora. I samo postupi po njima. Dobit ćeš hranu brzinom svjetlosti.

Tako sam se ja, u trenutku prolaženja kroz emocije, zapitala: Što sad da radim? I bum – jer sam si osvijestila dogovor s Gazdom, automatski sam uzela laptop i počela tipkati. Automatski! Dakle, sjela sam. To je sve što sam napravila. Sjela sam. Sjela sam do te mjere da mi nije bilo bitno što će tko reći ni hoće li biti popularan post, ni da li će netko razumjeti i ostale umne kerefeke. Sjela sam i znaš što? Sad mi nagrada, koja god da je – ne treba. Nagrada je to što sam sjela. Ne jela :D.

Eto, tako te život uravnoteži, kroz more ljubavi, discipline i poravnanja. I tako vrlo brzo postaneš jedan smiren, uravnotežen čuko. Ovaj, čovjek! Htjela sam natipkati čovjek! 😀

Koji su tvoji dogovori s Gazdom? Pitaj svoje Srce, zadubi se malo nad tim, potom si ih napiši i istakni. U teškim trenucima preobrazbe, potaknut će te da lakše zakročiš u svoje srce i napraviš akciju u smjeru u kojem to ima smisla. (Opet ja i odgovorno korištenje motivacije!)

A ako zamisliš sve svoje izazove kao treniranje, (treniranje predaje, treniranje vjere, treniranje smirenosti, treniranje kreativnosti, treniranje tvog ´sjedenja´…) stavit ćeš se ustvari u ravnopravan odnos s Gazdom, ne potlačeni. A to ćeš razumjeti tek kad sjedneš…

Tvoja, smirena,

Bety ❤

Pretvorba, Samoljublje

Čestitam, preživjela si!


4 komentara

Iliti priča o auto-refleksiji.

Ovo tipkam kako bih samoj sebi dozvolila, još jednom, po tko zna koji put, biti ok s činjenicom da nisam ni približno, a ne u korak, te famozne, svjetske definicije uspjeha ili neke životno sigurne normale. Ali ni blizu. Ne vidim joj ni siluetu od silne prašine. I opet sam pozvana na to da budem s tim ok.

Jebemti.

Kada je u pitanju moja vrijednost, mnogi bi garantirali da ću do sada biti na ´vrhuncu igre´ (što god to značilo). Izuzetno sam inteligentna, prštim od talenata, vještina i sposobnosti (ovo nije lažni ego, svaki psihloški test, profilacija, pokazuje izuzetnu osobnost, iskustvo ide tomu u prilog), radim na sebi, poznam svoje vrijednosti i vrline, svjesna sam svojih mana i znam da imam što ponuditi ovom svijetu. I visoko sam školovana, ako to danas išta znači. A opet, kao da, citiram: ´stojim na mjestu´.  I sada si svi stavljaju prst na čelo – uključujući i mene ( što je ovdje jedini problem)- kako to da već nije ´uspjela´?

Nedavno sam gledala jednog motivacijskog youtubera koji je izrazito isticao kako ´trebate pratiti one ljude koji daju rezultate´. Priznat ću ti, bocnulo me je ovo malo, ali maknula sam ego postrance, uzela iz videa ono što mi treba i sjela sama sa sobom i razmislila: Koji su to moji rezultati? Odlučila sam napisati popis tih mojih rezultata. Popis rezultata od godine kada sam se maknula sa svih društvenih mreža, ukinula youtube kanal koji mi je tek počeo donositi zaradu i suradnje, popis rezultata od godine u kojoj sam, opet, ostala bez posla, proglasila poraz na mnogim područjima života od poslovnih do ljubavnih, čak i razmišljala o oduzimanju vlastitog života. Shvatila sam da je za tu cijelu godinu, ispod podvučene crte, pisalo samo:

PREŽIVJELA SAM.

Samo to. To je bio moj veliki ´rezultat´. U cijeloj godini dana, moj jedini rezultat je bio to što sam preživjela…

Mogu li se za to potapšati po ramenu? Mogu li si za to čestitati? Može li to biti dovoljno meni? Ne drugima, meni? Ovome te neće baš učiti u školi i ovo će rijetko biti poticano čak i u krugu obitelji. Čestitati si za minimalni, osmotski rezultat? Jesi li ti zdrava?

Evo gdje se svi možemo ubiti u pojam: Zaboravljamo da ne krećemo svi s iste startne pozicije. Konkretno, moja startna pozicija je uključivala pola mog života življenja praktički po šupama. I često je uključivala sam rub siromaštva. Tek sam početkom ove godine ´manifestirala´ (riječ je pod navodnicima je jer je toliko već izlizana, da se naježim kad ju čujem) normalan stan. Trebalo mi je samo mjesec dana da se naviknem da imam toplu vodu u stanu, i da je to normalno. Tijekom te prilagodbe sam si usput, nekoliko puta ispržila ruku jer sam zaboravljala da će, kad otvorim toplu vodu odmah poteći vrela voda. Da vam ne pričam koliko sam plakala kada sam nabavila flat Internet. Od zahvalnosti i od muke istodobno. Prije sam znala ´krasti´ internet od susjeda, kafića, stajati na hladnoći i uploadavati videe po 8 sati… Da ne duljim –  mnoge godine moj je jedini rezultat bio to što sam preživjela. U više toga: preživjela sam loše veze, preživjela sam rub siromaštva, preživjela sam depresije, loše zdravlje, preživjela sam lažna prijateljstva, preživjela sam (kao vjerojatno i ti, divna dušo) mnogo toga. I nisam briljirala. Nisam ni približno briljirala. Još.  I danas me je preplavio taj ´nisam briljirala´ osjećaj.

STOP. Korak unazad, molim.

Osim što ne krećemo svi s iste startne pozicije, bome nismo niti svi u istoj utrci. Još jedna stvar koju svi lagano zaboravljamo (čitaj: JA zaboravljam. Sve što pišem, prvo sebi pišem). Npr. Osobno sam minimalist. Dobrim dijelom me je tome naučilo financijsko osvještavanje i stavljanje mnogih stvari u perspektivu, promjena vlastitih navika u svrhu otplate studentskog kredita i jednostavno praktičnost. Moj cilj, moja utrka, nikad neće biti hedonističko, basoslovno bacanje para. Ne vidim smisla zašto običnom čovjeku nije dovoljan topao dom (dom ne kuća), zašto mu trebaju viletine. Totalno sam za sigurnost i komfor, ali hvala Bogu to je i više nego moguće u nekim optimalnim, održivim mjerama življenja. Znam da neću prohtjevno trošiti iznad svojih mogućnosti. Znam da sam toliko društveno osjetljiva i da imam oceane razumijevanja za svaku potlačenu skupinu, pojedinca i Majku Prirodu i da ću svaki višak para lako upogoniti za puno, puno veće dobro. I da, ja želim financijsku slobodu. Također želim usvojiti dijete. Dva djeteta, da budem preciznija. Želim živjeti održivo, u nekoj zadovoljnoj normali. Želim i na kraju svakog dana zaspati zadovoljna osobom u koju sam se razvila. Želim i meditirati svaki dan. Za mnogo mojih uspjeha mi ni ne treba ono što je u tuđoj glavi uspjeh. (Nismo svi u istoj utrci.) Treba mi samo spremnost da živim život autentično i razborito i ponekad, kao sad, pokoja suza da me sjeti koliko sam to napredovala.

Jer da –´ja sam preživjela´ preformuliraj u ´ja sam napredovala´. I to koliko! Koliko li si samo već napredovala! Mnogi nisu ni preživjeli.

Kad sranje lupi fen, sjeti se staviti stvari u perspektivu. – Bety

Da ne bi bilo zabune, ni u mom, a ni u tvom životu, nemoj ovo zamijeniti za IZGOVORE. Još jedan od razloga zašto ne volim motivaciju. Alla ´Tko želi naći će način, tko ne želi naći će izgovor´. Da, da, sve 5. Prekinimo više s tim. Prekinimo s tim nabijanjem krivnje oko ne-rezultata. Ogromna je razlika između procesa i rezultata. Prvo je organično i prirodno, drugo je mehanično i umjetno. Rezultat ionako dođe kao nuspojava zaljubljivanja u proces. Pa evo, ovo sam ja u procesu zaljubljivanja u proces. Znam da ću se nakon nekog vremena opet osvrnuti, pogledati unazad i gledati jednu nevjerojatnu priču. Za sada sam tu gdje sam. Stojim na mjestu, kažu. Ja pak znam da će svaki moj uspjeh biti nastavak procesa kojeg odlučujem poštivati.

Zapamti, nitko ne zna na prvu što si sve prošao u životu. Nitko ne može znati kako si se kad osjećala i koliko je truda išlo samo na to da preživiš. Možda ne živim/ ne živiš Viziju svog života. Još.  Znam da to što sam ´samo´ preživjela (a imala sam i više od 9 života) me je naučilo vrijednostima, integritetu i snazi koju malo tko oko mene ima. Može li mi to biti dovoljno? Može li mi to biti temelj na kojem ću graditi svoj život? Hajdemo samo na tren zastati i cijeniti sve što smo prošli, proživjeli i preživjeli. I jebeno se potapšati po ramenu.

 

P.s.: Podsjeti me na ovaj post nakon nekog vremena. Unaprijed ti hvala!

Tvoja,

Bety ❤