proces

Odnosi, U stihovima

2S


Nema komentara

Pobrkali smo Ljubav sa 2S:
Seksom i
Sentimentalnošću. 

[Ne kompleksom i
Ne univerzalnošću.]

Prvo je očigledno:
U tjelesnosti se gubimo.
I tako nedogledno
Ljubav glumimo.

Drugo je smiješno:
Naučili su nas da je Ljubav
Bol, čemer, tuga,
Nostalgija i plač.
I što više neutješno
Paraš srce kao bezglav,
Bez i zrna zdravog suda
To si veći ´igrač´.
Ustvari: skrivač.
Srca-zavarivač.

Hajde ih nemoj brkati.

Pusti boli da bude bol,
Čemeru da bude čemer,
Pusti tuzi da bude tuga
Nostalgiji- nostalgija…

Pusti plaču da bude plač…

Pusti.
Dopusti.
Pa ih napusti.
I prepusti
Ljubavi da bude Ljubav.

Miriši ju u zraku,
Osjećaj u grudima,
Prepoznavaj u danu,
U ljudima,
U čudima.

Ne nasjedaj na tuđe rime,
Ne zamataj se u te kostime,
Dok se hvališ kako VOLIŠ.

I ne, ne bježi od intime,
Al´ ne brkaj akronime,
Kad si biće koje je Ljubav
Il´ bar tako sloviš.

Nabroji mi, iz milja, što to sve ti voliš?

-22-09-2017-
Bety ❤ 


Odnosni aspekt ljubavi može biti težak. Toliko težak da dok nekog preboljevamo (ili jednostavno u svakodnevnom životu) zaboravimo – voljeti. Ne zaboravi da je Ljubav lagana i da ju je lako živjeti! Nabrajaj što voliš, uzgajaj osjećaj Ljubavi u srcu, vidi Ljubav u svakom drvetu, listu, kamenčiću, osobi… Zaljubi se u radijatore, zakovice, interdentalne četkice… Objekt ljubavi je nebitan… Ljubav je istančan, nepogrešiv osjećaj koji je jasan svakom biću na ovoj planeti. Ne brkaj ju s onim što nije…

Samoljublje, U stihovima

Snovi u boji


Nema komentara

Veliki ljudi su graditelji:
Naučili su se nad rijekama
isplakanih suza
sagraditi most.

Snova su to prevoditelji,
koji su pred zaprekama
i mnoštvom hereza
imali hrabrost

sanjati.
Na snovima raditi,
dok žive noćne more.

Hoćeš li im se klanjati
Il´ sobom gospodariti
I svojim snovima dati boje?

-26-09-2017-
Bety ❤


Pitaju me danas klinci u razredu:
Što to crtate učiteljice? – Snove… Aha, a što vam je to na pozadini mobitela? – Moji snovi… (I tako jedno vrijeme stižu znatiželjna pitanja u krug ;))

Moji snovi – sanjat ću ih dokle god ne postanu stvarnost. Usklađivat ću se s njima dokle god se ne probudim i shvatim da ih živim. Bojat ću ih svojim bojama makar mi se dlanovi znojili, glas drhtao i na trenutke ne vjerovala samoj sebi da su mogući. Podsjećat ću se da ionako u svemu prvo ide hrabrost, a potom samopouzdanje.

snovi.jpg

Svojim ću snovima dati boje.

Pretvorba, U stihovima

Žir


1 komentar

Ovog trena
Netko, Nešto
Tvoje srce kucati tjera.
Osjetila nisu izoštrena,
Da spoznaju vješto
Prirodu tog vaučera.

I dok ti Netko
Neprimjetno,
Zrakom puni i prazni pluća,
Disao ti,
duboko il´ plitko,
zbrinuta je tvoja ljudska kuća:
Ovog trena Netko tvoje trepavice i nokte raste…
Bez tvog upita,
Bez ičijeg uplita,
Od fetusa čovjek/ žena naraste…
I kao što od žira uvijek nastane isključivo hrast,
U tebi je oduvijek zapisano što ćeš biti:
Po Viziji svi smo uvijek, nepogrješivo, cjeloviti.

Eh, kad bi taj zapis lako mogao iščitati,
Gotovo uputstvo u rukama imati,
Od početka, odmah znati
Smisao, viziju i strast…
Samo diši:
Udah
Izdah.
Onaj Netko neće tajnu
tako lako izdat.
Iako, dokle god ti pluća imaju zraka,
rastu nokti, raste dlaka,
srce kuca, eto tako, samo od sebe,
vodit će te, najkraćim putem, do TEBE.

Možda sada ne znaš koja je tvoja vizija,
[Hej, zar je hrast znao sve što zna
dok je bio žir?]
Ti nisi greška i nisi diverzija
Kad i samim disanjem
kroz tebe teče svemir…

Viziju bi vidio
Kad bi na tren skinuo
Nepotreban vizir.

-30-09-2017-

Bety ❤

Nadam se da ima još snažnih ljudi koji su voljni skinuti svoje vizire, obrambene zidove i ostale štitnike i sjesti u meditaciju (ili hodati kroz dan) s dubokim pitanjima: Koja je moja najviša vizija za ovaj život? Kako mogu služiti? Koju akciju mogu poduzeti da downloadam još jedan djelić svoje Vizije? Što trebam biti da se s njom poravnam? Koji je sljedeći logičan korak? … Samo pitati, odgovori će ionako sami od sebe doći… Nadam se da nas ima i strpljivih. Strpljivih bar poput Prirode. Ona nikad ne žuri, a uvijek i svugdje na vrijeme stiže. 

Pretvorba

Dis-ci-pli-na!


1 komentar
Teret discipline
lakši je
od tereta kajanja.
Kad gledaš iz kuta cjeline
i aktualizacije
nekad nema stajanja.

Ipak, ne lomi se!
Mjesto tog´: Poravnaj se.

Korisnije je imati kompas nego sat,
jer čemu vrijeme ako se iz dana u dan gubiš?
´Poravnato´ živjeti bome treba znat´,
disciplina je laka kada se u Viziju zaljubiš….

Po-rav-na-nje!

-27-09-2017-

 

P kao…Poravnanje! Skine puno nepotrebnih obveza s tvojih leđa, predočuje ti jasno, iz dana u dan, djelić po djelić osobne vizije i odjednom zavlada tobom putem discipline. Poravnanje…Magija, kažem vam!  

( A kako zaobići abnormalne količine motivacije i odmah se povezati na ´poravnatu´ akciju? Pročitaj jedan od moćnih načina u jednom od prijašnjih postova. 🙂 )

Hvala ti na čitanju!

Tvoja,

Bety ❤

 

Pretvorba, Samoljublje

Čestitam, preživjela si!


4 komentara

Iliti priča o auto-refleksiji.

Ovo tipkam kako bih samoj sebi dozvolila, još jednom, po tko zna koji put, biti ok s činjenicom da nisam ni približno, a ne u korak, te famozne, svjetske definicije uspjeha ili neke životno sigurne normale. Ali ni blizu. Ne vidim joj ni siluetu od silne prašine. I opet sam pozvana na to da budem s tim ok.

Jebemti.

Kada je u pitanju moja vrijednost, mnogi bi garantirali da ću do sada biti na ´vrhuncu igre´ (što god to značilo). Izuzetno sam inteligentna, prštim od talenata, vještina i sposobnosti (ovo nije lažni ego, svaki psihloški test, profilacija, pokazuje izuzetnu osobnost, iskustvo ide tomu u prilog), radim na sebi, poznam svoje vrijednosti i vrline, svjesna sam svojih mana i znam da imam što ponuditi ovom svijetu. I visoko sam školovana, ako to danas išta znači. A opet, kao da, citiram: ´stojim na mjestu´.  I sada si svi stavljaju prst na čelo – uključujući i mene ( što je ovdje jedini problem)- kako to da već nije ´uspjela´?

Nedavno sam gledala jednog motivacijskog youtubera koji je izrazito isticao kako ´trebate pratiti one ljude koji daju rezultate´. Priznat ću ti, bocnulo me je ovo malo, ali maknula sam ego postrance, uzela iz videa ono što mi treba i sjela sama sa sobom i razmislila: Koji su to moji rezultati? Odlučila sam napisati popis tih mojih rezultata. Popis rezultata od godine kada sam se maknula sa svih društvenih mreža, ukinula youtube kanal koji mi je tek počeo donositi zaradu i suradnje, popis rezultata od godine u kojoj sam, opet, ostala bez posla, proglasila poraz na mnogim područjima života od poslovnih do ljubavnih, čak i razmišljala o oduzimanju vlastitog života. Shvatila sam da je za tu cijelu godinu, ispod podvučene crte, pisalo samo:

PREŽIVJELA SAM.

Samo to. To je bio moj veliki ´rezultat´. U cijeloj godini dana, moj jedini rezultat je bio to što sam preživjela…

Mogu li se za to potapšati po ramenu? Mogu li si za to čestitati? Može li to biti dovoljno meni? Ne drugima, meni? Ovome te neće baš učiti u školi i ovo će rijetko biti poticano čak i u krugu obitelji. Čestitati si za minimalni, osmotski rezultat? Jesi li ti zdrava?

Evo gdje se svi možemo ubiti u pojam: Zaboravljamo da ne krećemo svi s iste startne pozicije. Konkretno, moja startna pozicija je uključivala pola mog života življenja praktički po šupama. I često je uključivala sam rub siromaštva. Tek sam početkom ove godine ´manifestirala´ (riječ je pod navodnicima je jer je toliko već izlizana, da se naježim kad ju čujem) normalan stan. Trebalo mi je samo mjesec dana da se naviknem da imam toplu vodu u stanu, i da je to normalno. Tijekom te prilagodbe sam si usput, nekoliko puta ispržila ruku jer sam zaboravljala da će, kad otvorim toplu vodu odmah poteći vrela voda. Da vam ne pričam koliko sam plakala kada sam nabavila flat Internet. Od zahvalnosti i od muke istodobno. Prije sam znala ´krasti´ internet od susjeda, kafića, stajati na hladnoći i uploadavati videe po 8 sati… Da ne duljim –  mnoge godine moj je jedini rezultat bio to što sam preživjela. U više toga: preživjela sam loše veze, preživjela sam rub siromaštva, preživjela sam depresije, loše zdravlje, preživjela sam lažna prijateljstva, preživjela sam (kao vjerojatno i ti, divna dušo) mnogo toga. I nisam briljirala. Nisam ni približno briljirala. Još.  I danas me je preplavio taj ´nisam briljirala´ osjećaj.

STOP. Korak unazad, molim.

Osim što ne krećemo svi s iste startne pozicije, bome nismo niti svi u istoj utrci. Još jedna stvar koju svi lagano zaboravljamo (čitaj: JA zaboravljam. Sve što pišem, prvo sebi pišem). Npr. Osobno sam minimalist. Dobrim dijelom me je tome naučilo financijsko osvještavanje i stavljanje mnogih stvari u perspektivu, promjena vlastitih navika u svrhu otplate studentskog kredita i jednostavno praktičnost. Moj cilj, moja utrka, nikad neće biti hedonističko, basoslovno bacanje para. Ne vidim smisla zašto običnom čovjeku nije dovoljan topao dom (dom ne kuća), zašto mu trebaju viletine. Totalno sam za sigurnost i komfor, ali hvala Bogu to je i više nego moguće u nekim optimalnim, održivim mjerama življenja. Znam da neću prohtjevno trošiti iznad svojih mogućnosti. Znam da sam toliko društveno osjetljiva i da imam oceane razumijevanja za svaku potlačenu skupinu, pojedinca i Majku Prirodu i da ću svaki višak para lako upogoniti za puno, puno veće dobro. I da, ja želim financijsku slobodu. Također želim usvojiti dijete. Dva djeteta, da budem preciznija. Želim živjeti održivo, u nekoj zadovoljnoj normali. Želim i na kraju svakog dana zaspati zadovoljna osobom u koju sam se razvila. Želim i meditirati svaki dan. Za mnogo mojih uspjeha mi ni ne treba ono što je u tuđoj glavi uspjeh. (Nismo svi u istoj utrci.) Treba mi samo spremnost da živim život autentično i razborito i ponekad, kao sad, pokoja suza da me sjeti koliko sam to napredovala.

Jer da –´ja sam preživjela´ preformuliraj u ´ja sam napredovala´. I to koliko! Koliko li si samo već napredovala! Mnogi nisu ni preživjeli.

Kad sranje lupi fen, sjeti se staviti stvari u perspektivu. – Bety

Da ne bi bilo zabune, ni u mom, a ni u tvom životu, nemoj ovo zamijeniti za IZGOVORE. Još jedan od razloga zašto ne volim motivaciju. Alla ´Tko želi naći će način, tko ne želi naći će izgovor´. Da, da, sve 5. Prekinimo više s tim. Prekinimo s tim nabijanjem krivnje oko ne-rezultata. Ogromna je razlika između procesa i rezultata. Prvo je organično i prirodno, drugo je mehanično i umjetno. Rezultat ionako dođe kao nuspojava zaljubljivanja u proces. Pa evo, ovo sam ja u procesu zaljubljivanja u proces. Znam da ću se nakon nekog vremena opet osvrnuti, pogledati unazad i gledati jednu nevjerojatnu priču. Za sada sam tu gdje sam. Stojim na mjestu, kažu. Ja pak znam da će svaki moj uspjeh biti nastavak procesa kojeg odlučujem poštivati.

Zapamti, nitko ne zna na prvu što si sve prošao u životu. Nitko ne može znati kako si se kad osjećala i koliko je truda išlo samo na to da preživiš. Možda ne živim/ ne živiš Viziju svog života. Još.  Znam da to što sam ´samo´ preživjela (a imala sam i više od 9 života) me je naučilo vrijednostima, integritetu i snazi koju malo tko oko mene ima. Može li mi to biti dovoljno? Može li mi to biti temelj na kojem ću graditi svoj život? Hajdemo samo na tren zastati i cijeniti sve što smo prošli, proživjeli i preživjeli. I jebeno se potapšati po ramenu.

 

P.s.: Podsjeti me na ovaj post nakon nekog vremena. Unaprijed ti hvala!

Tvoja,

Bety ❤