rezolucija : ljepota

Odnosi, Pretvorba, Samoljublje

Sreća se vježba


Nema komentara
Q: Kako se vježba sreća?
A: Treniranjem nedostatka krivnje.
Budući da sam te s ovime ´prepala´ na prvu, pokušaj na trenutak zamisliti život bez krivnje. Pokušaj na trenutak zakročiti u mentalni prostor gdje uzrok nema posljedicu. (Jel´ se buni ego?? :D) Dobro si pročitao: uzrok nema posljedicu. Koliko god ti ovo bilo besmisleno i protivno onome što su te godinama i godinama učili u školi (vjerojatno po tome i odgajali), ovo ti itekako može koristiti. I, ne brini, u fizičkom svijetu uzrok, i dalje, itekako ima posljedicu. Stvar je u sljedećem: Kako lako volimo zaboraviti da samo nastanujemo ova tijela, ovu ćemo UP vezu (uzročno-posljedičnu, jel´) lako preslikati na psihoduhovni svijet. I uskratiti si radost. Sreću obaviti gustim slojem magle, zvan krivnja. I, iako je i ovo prelijepo, i itekako ima smisla, dobro je sjetiti se da se ogromna količina stresa i emocija razrješava i oslobađa kada tu pupčanu vrpcu uzroka i posljedice prekinemo. Kako trenirati nedostatak krivnje?
Primjer UP veze bi zvučao ovako:
Osjećam se loše, jer mi je netko učinio nešto nažao. 
Bez UP veze to bi zvučalo (i iskustveno bi to osvijestio i osjetio u tijelu): Osjećam se loše, jer se osjećam loše. ( Nema uzroka. Događa se samo od sebe. Biva samo od sebe.)
Pročitaj si to još jednom. Promisli malo o tome. Nek´ ječi malo:
Osjećam se loše, jer se osjećam loše.
Dopusti si ovdje, na tren, biti prostor za ono što se u tom trenutku, samo od sebe, ionako događa. To znači biti u ´sadašnjem´trenutku.
Još nekoliko primjera, pa dalje ako želiš, nastavi sam trenirati:
Osjećam se bezvoljno, jer se osjećam bezvoljno. Trenutno se to događa. ( Ne jer npr. nemam svrhu u životu kao drugi ljudi.)
Osjećam se ljubomorno, jer se osjećam ljubomorno. Ne jer me strah prevare, partnerova (ne)ponašanja u vezi, nemam samopouzdanja i sl., već jer se samo osjećam ljubomorno. Bez uzroka. To se samo od sebe događa.
Osjećam se nezadovoljno, jer se osjećam nezadovoljno. Ne jer mi od malena svi govore da sam debela/ružna/glupa. Osjećam se nezadovoljno, jer se osjećam nezadovoljno. Ovog trena se taj osjećaj događa. Samo se događa. Samo biva. I to sam od sebe. Bez uzroka.
Itd.
Kužiš?
Nema krivnje.
Ni na vidjelu.
Samo sadašnji trenutak, prelijepo oslobođen tereta prošlosti.
Onaj veo magle se tako lagano raspršava…
I sada samo tu bez-krivnost treba povremeno provježbati.
Nabildati te mišiće svjesnosti. 😀
Uh, kolika je lakoća znati da ne postoji kradljivac sreće izvan vlastite glave.
Al´ni jedan.
I kako je dobro znati da sreća nije nestala. Samo je nastanila mentalni prostor u kojem uzrok nema posljedicu…
Do sljedećeg čitanja, uživaj u svojoj sreći! A ako si pokušao/la nekoliko minutica bildati sreću :D, podijeli svoje iskustvo u komentarima ispod posta. Hvala ti!
Tvoja,
Bety ❤
P.s.: Sretan nam Međunarodni dan sreće!
Odnosi, Samoljublje

Lajk.


1 komentar

´Koliko smo toga mi prošli skupa´ – zamišljeno gledam u svoje golo tijelo u ogledalu. Ne znam da sam ikada s toliko ljubavi gledala u svoj odraz. Kontemplacijski trenutak zaključujem s jasnim, neopterećenim i iskrenim:

LAJK.

Lajk na svaki ožiljak, svaku posjekotinu, svaku ozljedu i tetovažu koja te, prelijepo moje Tijelo, krasi.

Lajk na svaku bol nastalu od pretjeranog posla/obveza. Lajk na svaku neprospavanu noć i na svaku od bezbroj ovisnosti kojima sam te mučila, a ti se samo od sebe, eto tako, oporavilo.

Lajk na svakom tvom oporavku.

Lajk na što god, tko god te tako savršeno, besprijekorno osmislilo i uredilo.

Lajk svakoj suzi koja je iz tebe nastala, a bilo ih je i na kante.

Lajk na svakom odlasku na nuždu, na svakom menstrualnom ciklusu, na svakom grču i svakom oslobađajućem osjećaju.

Lajk na svakom zadovoljstvu.

Lajk na svakom madežu kojeg bih uočila, nad kojim bih se upitivala: Odakle sad ti?

Lajk na svakoj bori i svakom znaku prolaza vremena.

Lajk.

Lajk na moje grudi koje, stvarno, baš kako što svaki časopis o ženama kaže, vremenom ne izgledaju više isto.

Lajk na vezivnom tkivu i lajk na gravitaciji. Lajk na njihovim suprotnim ciljevima.

Lajk na mišiće, lajk na kosti, lajk na njihovu zdravu ljubav.

Lajk na trbuh, lajk na stražnjicu, lajk na celulit i lajk na masne stanice.

Lajk na to što nisam ista ´kao prije´.

Lajk na srce koje kuca. Lajk na pluća koja dišu.

Lajk na kosu koja je prošla popriličan broj stilova. Lajk na kožu koja izgleda poput, malo je reći, ucrtane karte skrivenoga blaga.

Lajk na biorazgradivosti.

Lajk na svakoj od milijuna i milijuna stanica koje su nekad činile moje Tijelo. Lajk na tom odbacivanju.

Lajk na svakoj zdravoj, živućoj stanici koja trenutno JE moje Tijelo. Lajk na tom prihvaćanju.

Lajk na svim odbijanjima, propitivanjima, osuđivanju, uspoređivanju i negodovanju oko ovog Tijela.

Da, lajk i na to.

Lajk jer…

I dalje zamišljeno gledam u svoje golo Tijelo u ogledalu… ´Koliko smo toga mi prošli skupa´…. Ja i dalje, iskreno, ne znam da sam ikada s toliko ljubavi gledala u svoj odraz…

Taj odraz možda nije instač ni fejs, ali je moje Tijelo i moj život. A te dvije društvene mreže imaju cijelu moju podršku i svaki moj lajk.

Brišem se grubim ručnikom i s tajnovitim osmijehom na licu mrmljam si u bradu: ´Danas je lakše razumjeti lajk nego zahvalnost…´

Lajk ustvari možda i je tek lakše shvatljiva, lakše utjelovljena, lakše proživljena zahvalnost… Prevest ću si onda taj ´lajk´ u jezik koji mi je prirodan i drag: Hvala ti, Tijelo moje.

Heh, koliko smo samo toga mi prošli skupa… A koliko li nam toga tek slijedi? 🙂

A sad me ispričaj dok sama sebi polajkam i svaki post na ovom blogu, instagramu i facebook stranici Rezolucija:Ljepota. Ako sama sebe ne lajkaš, tko će? Ako sama sebe ne lajkaš, zar su tuđi lajkovi iole važni? Ako nisi na sebi zahvalna, možeš li iskreno biti zahvalna na drugim ljudima u svom životu?

Do sljedećeg čitanja znaj da sam zahvalna na tebi.

Lajkam te.

Lajkana si.

Tvoja,

Bety<3

Pretvorba, Tijek

Ples nisu koraci.


2 komentara

´Ne može biti ovako lako! Ne, ne možeš tako lako pisati svaki dan.´ – moj unutarnji Kritičar me je u sekundi paralizirao. Poslušala sam ga – djelomično. Pisala sam, ali nisam objavljivala. I to ne nužno poradi Njega, već zbog poštovanja prema pauzi.

 

Prisjetila sam se na tren da je moja Namjera vrlo jednostavna i bezrazložna: Svakodnevno pisati. O ovome sam ti kratko pisala ovdje. Jučerašnji post, na primjer, nije bio za blog. Tako sam ga osjećala. Otvorio je cijelo poglavlje koje pišem. Post prije njega sam čak i objavila, ali ubrzo skrila – presjekao je puuno malih međukoraka, čak i mog osobnog rasta, da bih mogla glasno stajati iza njega. Budući da nisam htjela od ovog bloga praviti makarenu (ili bilo koji ´ples´ u koracima) davajući 2,3,5,7,10 (…) koraka kako riješiti problem, postići uspjeh, manifestirati nešto i slično, vratila sam se korijenima. Vratila sam se vjerovanju da će štogod se želi ispisati i natipkati doći samo od sebe. Vratila sam se lajtmotivu ovog bloga, a taj je da svatko od nas već ima sve odgovore, svu ljepotu, svu mudrost i smjernice za bivanje – u sebi. Ja ću samo bivati u povjerenju i dočekivati štogod želi nastati kroz mene, a poslije ću odlučiti treba li nešto oživiti u knjizi, na blogu, videu ili kroz radionicu. Do tada se neću opterećivati s tim, samo ću se vratiti svojoj jednostavnoj Namjeri. A u trenucima stresa (misli s kojima nisam usklađenja), često ću se, kroz smijeh, sjetiti sestrine pozadine na mobitelu:

18882147_1759337274082193_3101983636605736352_n

😀 Neću se dakle ´sekirati´ i neću te pokušavati zavoditi vatrometom pametnih i zvučnih riječi, niti očekivati od sebe ni kvalitetu niti kvantitetu. Svoju jednostavnu Namjeru, međutim, malo ću proširiti (to je uvijek dozvoljeno! 🙂 ) : Svakodnevno ću iskreno pisati. Iskren sadržaj k tebi, i iskren sadržaj i odnos same sebe prema meni. I pozvat ću te ovdje da ocijeniš koliko iskrenosti na taj način kruži tvojim životom? Ili da kažem – pleše?  Iskrenost je, po meni, osnova svakog kvalitetnog odnosa, koja proizlazi iz poštovanja. Jučer sam meditirala na sasvim novi način, a taj je da mi polazište prema onome što se u meditaciji odluči pokazati nije Ljubav, već Poštovanje. (Nekima je čak puno razumljiviji pojam poštovanja nego li je to pojam ljubavi.) Iako sama riječ zvuči onako tradicionalno,  viteški, gotovo rustikalno, to dobro staro POŠTOVANJE prema životu pretječe, ma preskače, svaku radi-na-sebi makarenu, svaki plesni korak kojem će te itko pokušati naučiti plesati. Jer:

Ples nisu koraci. -Bety

Sada kada to tako postavim, ova mi metafora itekako ima smisla: Recimo da se u svom životu ´furam´ na  neki freestyle, flow, suvremeni plesu. Ples u kojem su bitne: slobodna kretnja, prirodnost plesnih frazi, autentičnost pokreta, osjećaj dok stvaraš svoje plesne linije u prostoru i osjećaj života u tvojim zamasima, savijanju, stajanju, grču, lakoći i tijeku.  Ne daj, međutim, da te ovo zavara! Godinama sam ja trenirala svakakve osnovne tehnike (uh, bilo je tu učenja koraka i koraka) da bih se uopće osnažila istražiti svoj vlastiti izričaj. I dan danas znam trenirati kako bi moj ples bio vrhunski. Samo što, danas razlikujem ples od koraka. Koraci su rad na sebi. Ples? Ples si ti u svoj svojoj ljepoti, cjelovitosti i raskoši.

 

Ovo nije odmah za zaključiti kako svi trebamo biti plesači suvremenog plesa. Ni slučajno! Ili da trebamo svi trenirati samo jedan žanr. Aaa ne! Pa, koliko li samo ima ljepote u baletnoj tehnici? (Ta te poravna za svaki ples!) Koliko li samo ima ljepote u ´uštogljenom´ valceru? (Taj te nauči disciplini svake linije tijela) Koliko li ima ljepote u vrućoj salsi? (Ta te poveže sa vlastitom seksualnošću) Koliko li ima ljepote u breakdanceu? ( Taj te nauči osloniti se na vlastitu glavu – doslovno 😀 Ma, osloniti se! – Vrtiti se na njoj!) Koliko li ima ljepote u ritmičnom, nasmijanom swingu? (Taj te nauči pozitivi!) Koliko li samo ima ljepote u grupnim plesovima? (Ti te nauče suradnji) A tek ljepote u solo izvedbi? (Ta te nauči povezivanju sa sobom)… Svaka tehnika, svaki način plesa, ljepota za sebe! Pa čak i onaj folklor kroz koji se svi samo drmaju u krugu, a ustvari stoje na mjestu, ima svojih draži! 🙂

U svakom koraku i svakoj tehnici rada na sebi ima ljepote!

 

A bilo koji ples da je u pitanju, svaka dionica će, i to veliki broj puta, zahtijevati kratku pauzu. Baš kao i rad na sebi.

 

Što misliš, zašto stajemo? Zašto ne možemo neprekinuto, odjednom, samo tako, prašiti u istom, zacrtanom smjeru, bez imalo odstupanja?

 

Ono što iz vlastitog iskustva mogu reći je da je u pitanju isti razlog zbog kojeg koristimo pauze između rečenica i riječi dok govorimo. Razlog zbog kojega koristimo zareze i točke dok pišemo ili tipkamo. Tišinu dok pjevamo. Stanke dok plešemo…

 

Da bi sve imalo smisla! 🙂 Da bi sve izraženo, spoznato, utjelovljeno imalo smisla. Kome? Našem prelijepom umu. Prelijepoj duši. Prelijepom duhu. Prelijepom tijelu. Nama kao cjelini. Vezama kao cjelini. Biznisima kao cjelini…. U kratkim se pauzama ´sabiremo´, možemo se i odmoriti, ali i ažurirati cijeli sustav. Vidiš, pauza je vrijeme integracije. Čak i ako je u pitanju depresija ili stanje koje odstupa ud pravocrtnog napretka kojeg smo si mi ucrtali u glavi. Pauza je dio smisla. U pauzi uzimaš dah za početak cijele nove plesne f(r)aze.

Pauze su, baš kao i svi tvoji koraci i sve tvoje kretnje, dio plesa. – Bety

Život postaje puno lakši kada pokažeš poštenje prema svakoj svojoj pauzi. Kad ju počneš veličati kao da je svaki naučeni korak ili osjećaj užitka tijekom plesa. I da – ne učim te ovdje plesu, učim te poštivanju te pauze kako bi i tvoj ples imao smisla!! Napuniš li poštenjem svoju ´pauzu´ i iskrenost može bez problema kružiti životom. Ponajprije iznutra k van, potom u svim smjerovima. 🙂 Kako ću te ovome naučiti? Nikako. Ne mogu. To možeš samo ti. Znam da je to poštovanje već dio tebe. Dio te tvoje zvjezdane, plesne prašine od koje si nastalo/la.

 

A kada smo kod te iskrenosti,  moram ti priznati da su neki plesovi, poput te, sad već prastare makarene, bome, zarazni! Toliko nas zabave da ih uzmemo kao izliku za odgodu potrage vlastitog pokreta. Svejedno, dok ih ne prerastemo, u svakom smislu, samo uživaj u kojem god ritmu trenutno čagaš! I svakako uživaj u pauzama!

 

Tvoja, rasplesana,

Bety ❤

 

Odnosi

Hodaj dalje sa mnom.


Nema komentara

Sjećaš li se one igre kojom smo kao mali upotpunjavali dosadan put iz škole? Sad kad se sjetim, to nije niti bila igra. Nije imala čak ni naziv. To je bilo hodanje. Ustvari, način hodanja. Zig – zag. Moja desna noga ispred tvoje lijeve, pa tvoja lijeva ispred moje desne. Usklađeno. Korak po korak. 🙂  Sjećaš li se?

Kako li smo se samo glasno smijali i uživali dok smo jedno drugom hvatali ritam! U toj bezimenoj igri nije bilo ni ciljeva ni rezultata. Nije bilo pobjednika ni gubitnika. Bili smo samo ti i ja, kretanje u istom pravcu i smijeh. Samo smo hodali jedno kraj drugoga, često puta usklađeni kao jedno. Ti i ja – dva nasmijanca! 🙂 Nasmijani čak i kad bi se igra prekinula i cijeli sustav raspao. Oh, kako li smo se tek onda smijali! Kako li smo se tek tad, od sveg srca, radosno smijali kad bismo se raspali! Istog bismo trenutka dalje, lako, bez ikakvog prenemaganja, pozvali jedno drugo u igru: Hej, sve je ok! Hodaj dalje sa mnom! To je bila prava bit te igre. Hodati skupa, nogu ispred noge, dok si opet ne uhvatimo ritam…

A kako li je prelijepo  hodati s tobom u ritmu! Pogotovo kad krenemo izmišljati novitete, pa smišljamo pravila kojih nema! Hajdemo sad hodati veeeeelikim koracima!! Sad sitno -sitniiiim! Probajmo sad ubrzatiii!! Sad sporo k´o puževi!! (…)

Svaki put bismo se nakon zadavanja pravila – raspali.

I još se više smijali. 🙂

Pogledali se i izustili: Sve je ok. Hodaj dalje sa mnom! Tada bismo samo bili još odlučniji uskladiti se nazad jedno s drugim. Ti i ja. Ja i ti… Kroz običnu, bezimenu igru.

Kada smo to zaboravili da nas veže igra? Bezimena igra na koju smo s osmijehom pristali, ma – jedno drugog pozvali! Ispočetka i ispočetka. I zašto smo smijeh zamijenili suzama, kad nas je svaki raskid samo naučio onome što nismo dobro radili i brzinom svjetlosti nas povezao u još prisniju igru? Kad smo bili klinci, bez trunke razmišljanja smo se nazad hvatali primijeniti naučeno! Kako to da danas zaboravljamo da ciljeva i rezultata u hodanju skupa – nema? I kako to da nakon svađe ne slavimo više vrijeme koje smo proveli igrajući se tako slasno? Tako prisno? Tako usklađeno? Kako to da je tako teško doći, pogledati jedno drugog u oči i samo izreći: Sve je ok. Hodaj dalje sa mnom!, znajući da sve što će nam trebati je malo vremena da se uskladimo?

Ma, kad smo bili klinci nismo se ni ljutili kad se više ne bi igrali! Uvijek je nekog bilo, na tom putu kući, za ovu bezimenu igru…. Možda je u tome i stvar. Tu smo, prirodno bezimenu igru, nazvali ´hodanjem´, ´dejtanjem´, ´najboljim prijateljstvom´. Nazvali ´vezom´. I pravilima ugušili svaku čar u njoj…

Možda ne svaku, ali smo utišali onaj prirodni, zaigrani instinkt da nakon svakog pada pogledamo jedno drugog u oči i izustimo:

Hej, sve je ok. Hodaj dalje sa mnom. Igraj se sa mnom! Smij se sa mnom! (…)

Jednostavno je. Sjećaš li se? 🙂

Ipak je sve to samo jedna obična, bezimena igra…

—-

Šit. Mislim da, nakon pisanja ovog posta, imam malo podizanja telefonske slušalice za napraviti. Vlastiti me tekstovi vrlo istančano, domišljato i vješto vode kroz život.  Usput, odnosi su jednostavni. Vrlo jednostavni. Sve već znaš. Odmalena znaš kako sve treba funkcionirati. Uvijek znaš što ti je napraviti.

A do sljedećeg posta, hvala ti od srca na čitanju! ❤ Nadam se da su ti svi odnosi (  obiteljski, prijateljski, poznanički, poslovni…) poput igre.

Tvoja, zaigrana,

Bety ❤

Samoljublje, Tijek

Samoljublje


Nema komentara

Znaš onaj zvuk škripanja noktima po školskoj ploči? (AAAAAAAAA) Vjerujem da tako ova složenica zvuči većini ljudi. Ustvari, bit ću iskrena: Vjerujem da ova složenica tako zvuči – ženama.

I to gotovo svim predivnim, nesebičnim, ljubavi prepunim ženama. Hej, ipak se ljubav treba davati i davati na tone i tone, isključivo drugima, i nesebično tražiti ništa zauzvrat, zar ne? I još pri tom biti jako draga i uslužna i  smješkati se kao prava, dobra djevojčica? E pa, ne.

Ženama si je samoljublje teže dozvoliti, jer je vezano na pojmove poput ´sebičnosti´, ´nebrižnosti´, ´kučke´ itd. A to nas žene diiiiiraaaa. U samu srž. (Kratka opaska: Sve ´ženske´ovisnosti proizlaze iz nemogućnosti bivanja s ne davanjem sebe drugima. Sve ´muške´ ovisnosti proizlaze iz nemogućnosti bivanja s ne imanjem svrhe. Svi imamo i žensku i mušku energiju u nama, zato će ovaj post dobro sjesti i ponekom muškarcu.)

´Nemaš ti pojma Bety, prava ljubav je bezuvjetna! – Ovo obično govore žene koje su jadne u vezama, puno propatile u prošlosti ili nemaju (još) ideju svjesne veze u glavi (i Srcu). Te iste prelijepe žene će iz tog mora bezuvjetne ljubavi zahtijevati milijun i jednu glupost od svog partnera, pronalaziti bezbroj stvari koje ne valjaju, biti ljubomorne, probirljive i sl.  O bezuvjetnosti ljubavi govore one koje opravdavaju povrijeđenost, nebalansirani ljubavni život ili brane često puta indoktrinirane misli (pod izvorom indoktrinacije danas ide sve: od religije do zgodnih ljubavnih postova na fejsbuku). Hajdemo malo sjesti s jednom popriličnom revolucionarnom idejom: Ljubav je uvjetovana.

Ponovit ću to:

Ljubav je uvjetovana. – Bety

Samim time što živiš na Planeti Zemlji živiš odnosnu, uvjetovanu ljubav. Prema svemu. Prema obitelji, partneru, religiji, tijelu, zdravlju, novcu…. Odaberi pojam koji god želiš i imat ćeš svoj stav, svoj odnos, svoj uvjet prema tome. Tvoja će ljubav, s obzirom na to, biti izazvana na rast ili spriječena od tijeka. To će naravno ovisi o tebi. A jer ti nitko nije usadio ljepotu samoljublja u kosti, otgrnut ćeš se prirodnom rastu iz ruku i spriječiti joj tijek umnim smicalicama poput bezuvjetnosti (ili samoočuvanja kao drugog ekstrema).

Tvoja ljubav je tvoja ljubav. I, da, postoji nje na hektolitre! Ma kakve hektolitre, u tebi je potencijalni, beskonačni Izvor. Kažem potencijalni jer ne žive svi spojeni na njega. Većina nas tijekom života poprimi uvjerenje da smo ipak samo tamo neka mala čaša. Čak i rado diskutiramo jesmo li napola prazni ili napola puni. A taj prelijepi, beskonačni, tihi Izvor na koji se prirodno možeš spojiti i iz njega neiscrpno davati (zdravi odnosi i zdravi uvjeti), nije gejzir da šiklja na sve u svojoj okolini. Izvor mirno i tiho pruža pročišćenog sebe onima koji se žele na njemu okrijepiti, umiti, i spremiti si vode za poslije. U beskonačnoj količini ako treba, ali nikad uz gubitak ili naknadu za korištenje. Ako ćeš iz sebe crpiti hektolitre, a još si samo kapacitet čaše, nećeš drugog samo ispolijevati mutnom vodom. Isjeć ćeš ga komadićima stakla. Sebe pri tom potpuno razoriti.

Samoljubljem se za početak lijepe čaše, potom pune rezervoari (najprije na pola, pa na puni volumen), a zatim se njime i spaja na beskonačni Izvor.

Hajde sada iskreno odgovori sebi: Kada si zadnji put napravila nešto za sebe? Ne pričam ovdje o lakiranju noktiju ni čaši vina pod krinkom predaha (osim ako ti to eksponencijalno poboljšava život). Kada si zadnji put fokusirano sjela i radila na bitnim stvarima za sebe? Kada si zadnji put učinila nešto od čega ti je srce pjevalo? Kada si zadnji put meditirala? Pisala? Plesala? Pjevala? Kreirala? Osjećala se živom? Brate mili, pošteno se naspavala? Razmisli malo o svom tom vremenu, energiji i ljubavi koje smo sklonije dati drugima nego li ih pokloniti same sebi. A nije li lakše sve baciti drugome u ruke i onda ih još kriviti za našu nesretnost? Nabacaj svu svoju ljubav na sebe, pa vidi koga ćeš kriviti za svoje (ne)uspjehe.

Bitno mi je da iz ovog bloga poneseš sljedeće: Ti odlučuješ što ćeš raditi sa svojom ljubavlju. Savršeno je i da ju istresaš na nekog/nešto tko ju uopće nije tražio, kao što je savršeno i da ju sipaš nazad u sustav. U sebe. Svaki scenarij je savršen, i to znaju oni koji su okupani samoljubljem.

I natipkat ću ti tu riječ još koju put, a na blogu postoji i cijela kategorija postova pod nazivom: Samoljublje. Nek´ti grebe ova balkanska složenica uši. Navikni se! SAMOLJUBLJE. Samoljublje, o ti divna davateljice života, prelijepa, velika kreatorice… Samoljublje je temelj svakog zdravog odnosa. Svakog uvjeta. Kada razmislim, zanimljivo je da je samo samoljublje bezuvjetno! Kada postigneš da bez ikakvog opravdanja, ikakvog davanja razloga zašto, samo sjedneš i radiš na svojim snovima, samo kažeš DA svom Srcu (na koliko god smiješan hint), onako iskreno, bezrazložno… Onda ćeš i sama znati da si na Izvoru. Samoljublje je bezuvjetno. Također bez gubitaka i bez naplate korištenja.

Nabroji si samo jednu stvar koju bi mogla, sebi za ljubav, napraviti u sljedećih pola sata ili tijekom dana. Ma i da se samo nekoliko puta u danu zapitaš: ´A što ja želim raditi? Što ja trebam? Kako ja želim živjeti svoj život?´, ovaj post je ispunio svoju svrhu. Jer sam samoljubno upitala sebe ista pitanja, precrtala sam planirani izlazak i napravila ono što ja želim raditi za sebe. Ne za druge, za sebe. Da, ovaj je post nastao iz čistog samoljublja, bez logičkog razloga i bez trunke sumnje na onaj hint srca koji kaže: Piši.

Do sljedećeg poziva Srca i do sljedećeg čitanja,

Voli se tvoja,

Bety ❤

Odnosi, U stihovima

Odraz


Nema komentara

U tvojim očima
živi druga ja.
Ponekad se pitam:
A tko je sad Ta?

Tko je ta cura
oslikana ljepotom?
Kako je odjednom
Ispunjena životom?

Dok ti u zagrljaju upijam miris,
Sjetim se Nje.
I sjetim se gdje sam.

Dok ti kroz osmijeh škicam u iris,
Gledam sebe
Boljom već što jesam.

Bilo da je zbog suza
Ili zbog one iskrice u očima što ti sja,
Zbog očiju tvojih, o tako često,
Poželim biti Ta.

Zbog očiju tvojih, tako često,
Postajem biti
Bolja Ja.

-20-11-2017-

Bety

Postoji ogledalo koje će se prvo nasmijati!!! (Oni koji rade na sebi i kreću se u nekim krugovima samorazvojne ekipe, često su mogli čuti ovu metaforu: Ogledalo će ti se nasmijati samo ukoliko se ti prvi proaktivno, svjesno nasmiješ njemu, ilitiga promjena počinje od tebe). E pa postoji i alternativa!  Gledaj sebe u očima onih koji te vole. Gledaj i uživaj! Gledaj i dozvoli da taj odraz nasmije, opčini, promijeni, motivira tebe! Doslovno! Zapilji se u njihove oči, zapilji se u detalje, skeniraj im dušu… U krajičcima njihovih prelijepih očiju pronaći ćeš i prave putokaze kakva tek možeš i želiš postati.

Ponekad će se odraz ogledala prvi nasmijati tebi … Vjeruj da ti ovo odstupanje od zakona optike ne laže … I budi to ogledalo za druge – drži visoko njihovu sliku, kako bi si lakše dozvolili postati bolja verzija sebe. I u tvojim očima netko može gledati svoj ljepši svijet…

Zahvalna sam na svakoj osobi koja mi je dala do znanja da vrijedim više nego li si to nekad priznam. To su neprocjenjivi ljudi. I svatko ih ima. Nadam se da si svjesna svojih ´ogledala´, da ih iz sveg srca cijeniš i da zbog njih više vjeruješ u sebe.  

Uživaj u odrazu!

Tvoja,

Bety ❤

Odnosi, U stihovima

Snaga nasuprot sili


1 komentar
Djevojčice moja,
Planine ćeš micati.
Bivajući svoja –
Ljude doticati.
Kad silina svijeta
Zahtjeva svoj danak,
Univerzalna vinjeta
Protu-sile je izostanak.

 

Manjak te protu-sile
Ne znači gubitak!
Uroni u svoje dubine:
Snaga je tvoj bitak.

Čista snaga
Počiva u tebi.
Djevojčice draga,
Otključaj ju u sebi:

Otključaj tu jasnoću,
Otključaj mudrost.
Otključaj mirnoću,
Otključaj i ludost.

Otključaj sve što svijet te uvjerio
Da trebaš skriti ispod n-tog sloja.
Sve što je skrio
Djevojčice moja,
Je snaga da ljubavlju transformiraš, pokrećeš…

A pomicat ćeš planine. O da, hoćeš!

Samo tvoja ´lopata´ ljutnja, strahovi
nikad nisu bili,
Ni fizički napori
koji će te rado lomiti.

Tvoj je alat tvoja ljepota,
Tvoja ženstvenost, ljubav, živost,
Tvoja uvjerenost da tijekom ovog života
Daješ svoju 100%-tnu raspoloživost

Miru, povezanosti, tijeku, blagosti i snazi,
Kako bi svi planina pomicatelji
bolji i brži bili.

Djevojčice moja, budi vjerna sebi.
I uvijek budi
Snaga nasuprot sili.


-05-11-2017-

 

Bety ❤

Tansformacija, U stihovima

Umjetnica


Nema komentara
Kintsukuroi* –
Tako to rade heroji:
Višak vješto odvoji,
Zlatom krhotinu ovoji,
Prazno platno oboji,
Tijelo od Sebe privoli.

Umjetnicu oslobodi.

-06-12-2017-

Kratko kratak post, i to cijela transformacija u nekoliko redaka.  Jednom kad si svoje rane, traume i ožiljke napunila zlatom , davanje iz prelijepog, tečnog, prirodnog, beskonačnog dijela sebe (Prazno platno oboji) i dopuštanje Tijelu da prolazi proces života (Ti nisi svoje tijelo, nisi u nikakvom procesu) je harmonično, ubrzano i nezamislivo lako.

Svemu tome prethodit će vješto odvajanje: misli, objekata, ljudi, hrane… Što god je višak koji ti pravi buku. Višak od kojeg ne možeš čuti svoje srce.

Svoju umjetnicu, svog umjetnika oslobodi. 

Bety
*Kintsukuroi – ´popraviti zlatom´; umjetnost popravljanja polomljenih zdjela lončarica s tekućim zlatom ili srebrom i razumijevanje da je objekt ljepši jer je bio slomljen.
Pretvorba, U stihovima

Kalorimetar


Nema komentara

Svaka emocija ima recept –
Točno znaš što te kakvom čini.
Nije tako težak koncept
Raditi što voliš u značajnoj količini.

Ili je?
Oh, zaboravila sam, tako je,
Radije koristiš recept koji ne voliš,
Kao da tuzi ne možeš da odoliš.
Prije ćeš biti ljuta i jadna,
Radije ostati radosti gladna,
Već ispitati nove načine,
Upotrijebiti nove začine,

Pa raditi što te, kad te veseli!
Biti s ljudima koji te vole lako!
Ako treba ti se i preseli!
Stvari mijenjaj malo po malo!

Prestani miješati isti recept
A očekivati drugačiji kolač.
Za svoj život ti si ekspert!
Nisi samo kalorija brojač.

Možda i jesi, al konfekcijskog broja ti,
Ne bi imala ni što brojati
Što te čini sretnom kad bi znala raditi
Ne samo to jedvice nabrojati.

Svaka emocija ima recept –
Točno znaš što te kakvom čini.
Nije tako težak koncept
Raditi što voliš u značajnoj količini.

-03-12-2017-

Svaka emocija ima recept. Točno znaš što te rastužuje, a što te veseli. Koji su to ljudi, koje su to aktivnosti, koji su to predmeti, koje su to situacije, koje su to reakcije, koje su to stranice, koja je to okolina… A opet ne vidimo poveznicu odabira recepta i ispečenog kolača. Bitno je da poslije brojimo kalorije vlastitom životu. I negodujemo na svaki gram negativnih emocija koje proživljavamo. A baš ne volimo kad se ´lijepe´ na nas. Zanimljivo je kako nije tako teško promijeniti recept. Nije tako teško okružiti se ljudima koji te lako vole, predmetima koji su ti dragi, otići u opuštajuću šetnju, pročitati nešto za dušu i sl. Nije. Ali to znači i reći NE onome što te trenutno rastužuje, ljuti, ne veseli. To znači reći NE lošim sastojcima i otići u odabir novih. Ujedno i reći DA nečem drugom. Treba znati reći DA tom zdravom, mirisnom, prefinom kolaču za koji nećeš imati trunke grižnje savjesti. Šteta,

Podloga za citate fb insta

A mogu biti cjelovite, oslobađajuće rečenice.

Biraj mudro svoje recepte.

Tvoja,

Bety ❤

P.s. Iako se sreća i radost ´ne kupuju´ aktivnostima koje radiš, DA-aktivnosti su itekako zdrave za prakticiranje poravnanja i pozitivne momentume. Od kada sam napisala ovu pjesmu, a slijedom navike meditiranja, moje razumijevanje sreće se promijenilo. Sada jasno razumijem kako radost i sreća ne ovise o aktivnostima. One su ovisne o neprisutnosti. Čega? Saznat ćeš u narednim postovima, 🙂 Dotad, kao trag (osobne) evolucije, uživaj u pjesmi. Nek ti i ona posluži na tvom putu.

Pretvorba

Što tvoj mali, nožni prst misli o tome?


Nema komentara

Sasvim običan dan na Savi. Uči se za ispite i to. Na vrata moje sobe kuca zabrinuta prijateljica. Po izrazu lica i nekoj teškoj energiji u zraku moglo se zaključiti da joj je doista teško. Sjeda puna brige i pokušava definirati, uhvatiti misli, objasniti zašto se osjeća kako se osjeća, ali joj to ne uspijeva. Jednostavno se osjeća jako loše. Moli me je za savjet. Učinit će bilo što, samo da takvo stanje već jednom prestane.

Pitanje koje sam joj postavila, pitanje koje slijedi i koje se nalazi u naslovu ovog posta, je ustvari bio moj prvi intuitivni transformacijski ´savjet´ koji sam ikome dala. Upitala sam ju iskrenim tonom: Što tvoj mali, nožni prst misli o svemu tome?

Što se dogodilo potom? Odgovorila je zbunjeno (uuuuh, ona ljepota na izrazu lica kada skroz zbuniš mozak i naviku koja njeguje tvoju malenost i drži te na uzdama od rasta!!): Kako to misliš, što moj mali nožni prst misli o tome? (Izraz lica je govorio: Kakvo  je to glupo pitanje??). Ponovila je glasno, skoro ljutito: Što moj mali, nožni prst misli o tome? PA NIŠTA!

Zastala je. U trenu su joj se ramena od napetosti slegla u opušteni stav.

Izdahnula je u znak nekog mentalnog olakšanja.

Pomalo zbunjena od ovoga što se upravo dogodilo, ali znatno boljeg raspoloženja, rastale smo se u nadi daljnjeg štrebanja za ispite.

nožni prst.jpg

Ako razmisliš o svom najvećem strahu ili ako si sada u glavi predočiš neku svoju veliku zabrinutost, napetost, stres, gdje sve to točno u tijelu osjetiš?

U glavi? Grlu? Ramenima? Vratu? Iako poneki ljudi osjećaju napetost (bilo kojeg teškog pojma) i u želucu ili čak srcu, veelika većina će ju osjetiti upravo iznad područja srca. Zašto ? Jer je Srce i ostatak Tijela nedostupno, dok Mozak vladuje. Bolje rečeno dok ´drobi´ XD. Mozak ustvari radi ono što fantastično zna raditi: Stvara probleme gdje ih nema. I onda ide tražiti rješenja za probleme kojih nema. A Tijelo? Tijelo ima sve odgovore. Spustiti se u Tijelo i osjetiti da je ustvari sve u redu, da ti je uvijek dostupan Mir, Radost, čak i dooobra, rasplesana energija života (možda se tvoj mali, nožni prst samo stalno škakljivo smije XD) je smrt Egu. Rast Duši. Rješenje problema kojih nema.

Tijelo vrlo lagano ´probavlja´ i otpušta sve ono čemu glava ovisnički traži uzrok, problem, posljedicu, izgovor (…) a čemu s lakoćom nadograđuje okrivljivanje, gratis stresiranje i druge zanimljive radnje.

Rješenje i otpuštanje neće doći iz glave (ne iz onoga što je problem stvorilo ). Rješenja će navirati, sama od sebe, u trenutku kad se povežemo sa Srcem, ´spustimo´ u Tijelo.

Pa eto i tebi to isto kratko transformacijsko pitanje: Taj tvoj ogromni problem koji imaš – što o njemu misli tvoj mali, nožni prst? Ipak, on je najudaljeniji od epicentra svih problema, posavjetuj se ponekad i s njim. 😉 Posavjetuj se sa cijelim Tijelom.

nožni skladište

Tvoja Bety ❤

 

P.s. Nabijala sam si neku krivnju što ne pišem redovito, što ne vodim bolje ovu stranicu i što koristim selidbu kao izgovor za preskakanje dnevne meditacije i još sto i jedno ´što´. Sjetila sam se ovog događaja i primijenila vlastiti savjet. Ne dajemo li, na kraju krajeva, drugima zato savjete? Isključivo da bi pomogli sami sebi? 🙂 Nadam se da će ti i ovaj kratki post služiti.