Samoljublje

Samoljublje, Tijek

Samoljublje


Nema komentara

Znaš onaj zvuk škripanja noktima po školskoj ploči? (AAAAAAAAA) Vjerujem da tako ova složenica zvuči većini ljudi. Ustvari, bit ću iskrena: Vjerujem da ova složenica tako zvuči – ženama.

I to gotovo svim predivnim, nesebičnim, ljubavi prepunim ženama. Hej, ipak se ljubav treba davati i davati na tone i tone, isključivo drugima, i nesebično tražiti ništa zauzvrat, zar ne? I još pri tom biti jako draga i uslužna i  smješkati se kao prava, dobra djevojčica? E pa, ne.

Ženama si je samoljublje teže dozvoliti, jer je vezano na pojmove poput ´sebičnosti´, ´nebrižnosti´, ´kučke´ itd. A to nas žene diiiiiraaaa. U samu srž. (Kratka opaska: Sve ´ženske´ovisnosti proizlaze iz nemogućnosti bivanja s ne davanjem sebe drugima. Sve ´muške´ ovisnosti proizlaze iz nemogućnosti bivanja s ne imanjem svrhe. Svi imamo i žensku i mušku energiju u nama, zato će ovaj post dobro sjesti i ponekom muškarcu.)

´Nemaš ti pojma Bety, prava ljubav je bezuvjetna! – Ovo obično govore žene koje su jadne u vezama, puno propatile u prošlosti ili nemaju (još) ideju svjesne veze u glavi (i Srcu). Te iste prelijepe žene će iz tog mora bezuvjetne ljubavi zahtijevati milijun i jednu glupost od svog partnera, pronalaziti bezbroj stvari koje ne valjaju, biti ljubomorne, probirljive i sl.  O bezuvjetnosti ljubavi govore one koje opravdavaju povrijeđenost, nebalansirani ljubavni život ili brane često puta indoktrinirane misli (pod izvorom indoktrinacije danas ide sve: od religije do zgodnih ljubavnih postova na fejsbuku). Hajdemo malo sjesti s jednom popriličnom revolucionarnom idejom: Ljubav je uvjetovana.

Ponovit ću to:

Ljubav je uvjetovana. – Bety

Samim time što živiš na Planeti Zemlji živiš odnosnu, uvjetovanu ljubav. Prema svemu. Prema obitelji, partneru, religiji, tijelu, zdravlju, novcu…. Odaberi pojam koji god želiš i imat ćeš svoj stav, svoj odnos, svoj uvjet prema tome. Tvoja će ljubav, s obzirom na to, biti izazvana na rast ili spriječena od tijeka. To će naravno ovisi o tebi. A jer ti nitko nije usadio ljepotu samoljublja u kosti, otgrnut ćeš se prirodnom rastu iz ruku i spriječiti joj tijek umnim smicalicama poput bezuvjetnosti (ili samoočuvanja kao drugog ekstrema).

Tvoja ljubav je tvoja ljubav. I, da, postoji nje na hektolitre! Ma kakve hektolitre, u tebi je potencijalni, beskonačni Izvor. Kažem potencijalni jer ne žive svi spojeni na njega. Većina nas tijekom života poprimi uvjerenje da smo ipak samo tamo neka mala čaša. Čak i rado diskutiramo jesmo li napola prazni ili napola puni. A taj prelijepi, beskonačni, tihi Izvor na koji se prirodno možeš spojiti i iz njega neiscrpno davati (zdravi odnosi i zdravi uvjeti), nije gejzir da šiklja na sve u svojoj okolini. Izvor mirno i tiho pruža pročišćenog sebe onima koji se žele na njemu okrijepiti, umiti, i spremiti si vode za poslije. U beskonačnoj količini ako treba, ali nikad uz gubitak ili naknadu za korištenje. Ako ćeš iz sebe crpiti hektolitre, a još si samo kapacitet čaše, nećeš drugog samo ispolijevati mutnom vodom. Isjeć ćeš ga komadićima stakla. Sebe pri tom potpuno razoriti.

Samoljubljem se za početak lijepe čaše, potom pune rezervoari (najprije na pola, pa na puni volumen), a zatim se njime i spaja na beskonačni Izvor.

Hajde sada iskreno odgovori sebi: Kada si zadnji put napravila nešto za sebe? Ne pričam ovdje o lakiranju noktiju ni čaši vina pod krinkom predaha (osim ako ti to eksponencijalno poboljšava život). Kada si zadnji put fokusirano sjela i radila na bitnim stvarima za sebe? Kada si zadnji put učinila nešto od čega ti je srce pjevalo? Kada si zadnji put meditirala? Pisala? Plesala? Pjevala? Kreirala? Osjećala se živom? Brate mili, pošteno se naspavala? Razmisli malo o svom tom vremenu, energiji i ljubavi koje smo sklonije dati drugima nego li ih pokloniti same sebi. A nije li lakše sve baciti drugome u ruke i onda ih još kriviti za našu nesretnost? Nabacaj svu svoju ljubav na sebe, pa vidi koga ćeš kriviti za svoje (ne)uspjehe.

Bitno mi je da iz ovog bloga poneseš sljedeće: Ti odlučuješ što ćeš raditi sa svojom ljubavlju. Savršeno je i da ju istresaš na nekog/nešto tko ju uopće nije tražio, kao što je savršeno i da ju sipaš nazad u sustav. U sebe. Svaki scenarij je savršen, i to znaju oni koji su okupani samoljubljem.

I natipkat ću ti tu riječ još koju put, a na blogu postoji i cijela kategorija postova pod nazivom: Samoljublje. Nek´ti grebe ova balkanska složenica uši. Navikni se! SAMOLJUBLJE. Samoljublje, o ti divna davateljice života, prelijepa, velika kreatorice… Samoljublje je temelj svakog zdravog odnosa. Svakog uvjeta. Kada razmislim, zanimljivo je da je samo samoljublje bezuvjetno! Kada postigneš da bez ikakvog opravdanja, ikakvog davanja razloga zašto, samo sjedneš i radiš na svojim snovima, samo kažeš DA svom Srcu (na koliko god smiješan hint), onako iskreno, bezrazložno… Onda ćeš i sama znati da si na Izvoru. Samoljublje je bezuvjetno. Također bez gubitaka i bez naplate korištenja.

Nabroji si samo jednu stvar koju bi mogla, sebi za ljubav, napraviti u sljedećih pola sata ili tijekom dana. Ma i da se samo nekoliko puta u danu zapitaš: ´A što ja želim raditi? Što ja trebam? Kako ja želim živjeti svoj život?´, ovaj post je ispunio svoju svrhu. Jer sam samoljubno upitala sebe ista pitanja, precrtala sam planirani izlazak i napravila ono što ja želim raditi za sebe. Ne za druge, za sebe. Da, ovaj je post nastao iz čistog samoljublja, bez logičkog razloga i bez trunke sumnje na onaj hint srca koji kaže: Piši.

Do sljedećeg poziva Srca i do sljedećeg čitanja,

Voli se tvoja,

Bety ❤

Samoljublje, U stihovima

Snovi u boji


Nema komentara

Veliki ljudi su graditelji:
Naučili su se nad rijekama
isplakanih suza
sagraditi most.

Snova su to prevoditelji,
koji su pred zaprekama
i mnoštvom hereza
imali hrabrost

sanjati.
Na snovima raditi,
dok žive noćne more.

Hoćeš li im se klanjati
Il´ sobom gospodariti
I svojim snovima dati boje?

-26-09-2017-
Bety ❤


Pitaju me danas klinci u razredu:
Što to crtate učiteljice? – Snove… Aha, a što vam je to na pozadini mobitela? – Moji snovi… (I tako jedno vrijeme stižu znatiželjna pitanja u krug ;))

Moji snovi – sanjat ću ih dokle god ne postanu stvarnost. Usklađivat ću se s njima dokle god se ne probudim i shvatim da ih živim. Bojat ću ih svojim bojama makar mi se dlanovi znojili, glas drhtao i na trenutke ne vjerovala samoj sebi da su mogući. Podsjećat ću se da ionako u svemu prvo ide hrabrost, a potom samopouzdanje.

snovi.jpg

Svojim ću snovima dati boje.

Pretvorba

Piši, Bety, piši!


2 komentara

Piši, Bety, piši!

Ili bolje rečeno: Tipkaj, Bety, tipkaj! Bez razloga, što god se događalo, tipkaj o tome. Evo npr. Trenutno promatram sestru dok traži akorde za svirati… Odsvira pjesmu savršeno i samo završi sa: ´Znači, previše kukanja.´ (Ilitiga pjesma je otpisana.)

Nego, pitaš li ti ponekad svoje srce za savjet? Priopćiš li mu ikad što te muči, što bi voljela promijeniti, što ne znaš riješiti? I nakon što se tako malo natužakaš, imaš li toliko mudrosti poslušati najmudriji dio sebe? Imaš li toliko strpljena sačekati odgovor?

Evo mene jako muči kopiranje. Jesam li ja nečija kopija ili sam ovo autentična ja? Jesu li ove riječi moje ili je to neki ostatak nekog razglašenog life coacha ili youtubera ili replika nečije knjige, nečijih tuđih misli. I kako da znam razliku? Ovog trena, dok ti ovo tipkam sjedim s tim pitanjem. S tim oblakom pitanja, ako ću biti iskrenija. Neće biti oluje, to znam iz iskustva, u Srcu je ipak potpuni Mir, potpuna bonaca. Budući da su mi već dlanovi na tipkovnici, provest ću te kroz jedno moje obraćanje Srcu. Što kažeš na to?

Ok, krećem. (Skroz ću na kratko baciti ignor na to da čitaš ovaj tekst i iskreno popričati s mojim Srcem kako bih to inače radila)

Hej Srce, što ima? Znam da ti ovo sad zvuči kao: Draga, doma sam!:D, Ali moram te pitati za jedan savjet. Doista me muči pitanje originalnosti. Kako da znam da je moj glas – moj glas? Kako da sam sigurna da ono što pišem nije samo kopija? A ja kopirni stroj? Jako me srde oni što samo šeraju hrpe citata i nalijepe svoje ime na tuđu mudrost. Ne želim biti jedna od njih. Imam tu neku potrebu silno biti skroz originalna. Al skroz. Nije mi to malo normalno. Što ti misliš o tome?

Pauza. Sad sam bome dobrano podigla ove misli iz prašine. Ne znam osjećaš li ju čitajući ovaj gornji dio, ali ove misli sumnje i dvojbe lako nastane tijelo nekom neizvješnošću. Čak i stresom. Svejedno, osjećam u tijelu kao da nisam bila skroz iskrena.

AAAA vidim što nisam uključila u proces.

Srce, nisam bila skorz iskrena. Sad sam se sjetila pišući prošli pasus što me češe! Jako me smeta što je određena osoba iskoristila moje ideje i moju inspiraciju. Brine me najviše od svega što time ja osjećam neku škrtost i nevoljnost za dijeljenjem i davanjem. E toooo je problem. To me brine najviše od svega – ne neka sitna autorska prava! Brine me to, da ne bih ovaj blog izvitoperila u nešto što nije usklađeno sa mnom. Uh….sad imam onaj pravi loš, ali dobro-loš, feeling. To je to što me iskreno brine. Srce moje, što mi preporučaš po pitanju toga?

Da budem i dalje fer – tipkam sve kako se događa u real timeu. Upravo idem na trenutak pročitati vlastiti post iz početka.

Nekoliko gramatičkih ispravaka i 4 minute kasnije, nastavljam onim što mi je srce poručilo. I da, čekalo me je na samom početku posta.:

´Piši, Bety, piši!

Ili bolje rečeno: Tipkaj, Bety, tipkaj! Bez razloga, što god se događalo, tipkaj o tome.´

Kroz pisanje će ti se otkriti tko si to ´ti´. Ne prođeš li kroz proces skidanja slojeva i slojeva onoga što nisi, kako ćeš doći do onoga što jesi? Piši, Bety, piši. Bez razloga, što god se dogodilo, bez obzira na druge, bez obzira na cijeli svijet: Piši, Bety, piši.

Uh, moje me je Srce upravo podsjetilo na jednu stariju pjesmu i post koji sam objavila na fb… Idem ga pronaći i nalijepiti u nastavku, ček sec, dragi čitaču!

Kaže post ( Ovo boldano je totalni ding-ding!!)

[Pinoccio]

Jadni robu forme
Pusti silne norme – 
Ideja je dosta! 

Čuvaj se tih pora,
Ispraznosti slova – 
Umjetničkog posta.

Ispravno il´ krivo, 
Stihom reži tkivo – 
Razgoli tog gosta.

Od gozbe do suhog posta, 
Jezikom ego-srce mosta –
Nek´ mu sirov okus osta. 

I tvoj osjećaj (bar na tren) živim posta!
[Potom se, Geppetto, opet primi posla!]

-28-05-2012-
Bety ❤

[Ono kad samoj sebi vidovito, 4,5 godine ranije, kroz stihove daš primjenjiv savjet!] 

Danas je zanimljiv dan: Imam plave tempere na rukavu (posljedica vrlo aktivne likovne kulture), ranu na nozi i nekoliko masnica i ogrebotina po ostatku tijela (klinci su me slučajno izudarali bar 5 puta), pretjerala sam s radnim satima cijeli ovaj tjedan, i svaki dan sam zaboravila od žurbe nahraniti tijelo kako treba… Not fun. Zanimljivo, ali i u stanju kada nemam snage ni za spavati ( ne znam događa liti se ikad da si toliko umoran da ne možeš ni spavati!) uvijek mogu iz sebe izbaciti još koju riječ, koji redak… I nabaciti ovu opet-sam-budna facu… Mudriji od mene bi rekli nešto na tragu ovoga: Ti nisi samo svojih ruku plod, ti si cijela voćka – tvoje je da nesebično daješ i daješ plodove kako bi iz godine u godinu mogla davati još i više… Dio si savršene logike i savršene ravnoteže! Taj netko mudriji je Majka Priroda. Tako nas podučava procesima kreativnosti. Kao pravi roditelj – na svom primjeru. 😉 

Dakle stvaraj! Ne staj! Nema držanja ideja za sebe! Radi što radiš po danu, po noći postani superžena. Duguješ to svom talentu. Duguješ to sebi. Kada proces kreativnosti postaje sve intenzivniji, toliko da mu se ne možeš oduprijeti, znaj da si na dobrom putu. Nikad ne možeš dati previše. To je u tvojoj prirodi. Dopusti joj da se odvija…

Znaj da svaki plod koji izrodiš, nije zadnji, nije najbolji i ne hvataj se slijepo za tog svog Pinoccia. (Hej, možda je on na kraju i lažac!). Odbaci svoje plodove! Udahni život i drugim likovima, drugim situacijama, drugim temama, drugim plodovima i ako te čega treba biti strah, neka te je strah ne dopiranja do drugih ljudi i neka te je strah odustajanja od sebe i cijele Prirode u sebi… Nekoliko kapi tempere i gdje koja masnica na tijelu su kikiriki spram toga. 

Zasluženi vikend regeneracije i tetošenje sebe počinje – SAD!

Ok, ovo boldano je dakle ding-ding!! A ovo ljubičastom fontu je totalna eksplozija poravnanja!

Hvala ti, mudro Srce!!

Hvala i tebi, dragi čitatelju i prijatelju, što si pročitao ovaj post do kraja i prošao sa mnom kroz jedan čudnovati proces. ❤ Možda djeluje da post nema glave ni repa, ali nadam se da te to neće spriječiti da se obratiš svom Srcu oko stvari koje te muče. Možeš to učiniti u glavi, na papiru ili na tipkovnici.  Ponekad će te Srca voditi slikama, dosjetkama do odgovora, kao mene sad. Ponekad ćeš ga čuti. Ponekad ćeš osjetiti koji je odgovor na tvoje pitanje. Znaj samo da guru svih gurua odmara u tvojim grudima. I prima učenike svaki dan, bez pauze za odmor ;).

Tvoja, raspisana,

Bety ❤

(A sad idem pročitati cijeli post od početka do kraja ( Bože pomozi! XD) pa ga, ako skupim hrabrosti, objaviti. Ako si ovo pročitao, znaš da sam ju od nekud smogla.)