smisao

Usmjera

Ljubavnici, ne borci


Nema komentara

U svojoj srži mi smo ljubav. Navodno. Tako se kaže. Što ako je ta olaka uzrečica ustvari istinita? Što ako nitko od nas nije borac, već smo svi mi ljubavnici?

Ljubavnici prema životu, ne (nužno) jedni prema drugima (op.a.) 🙂

I ako je to istina, ima li i jedna tvoja borba smisla?

Onaj put kada si se borila skidati kile.

Onaj put kada si se borila za svoju vezu, brak, potvrdu od oca, majke…

Onaj put kada si se borila za društvenu pravdu.

Onaj put kada si se borila za globalnu promjenu klime, za ženska prava ili prava umirovljenika.

Onaj put kada si se borila polagati ispite i paralelno raditi tri do četiri studentska posla…

Onaj put kada si se borila za novac.

Onaj put kada si se borila za svoju djecu.

Onaj put kada si se borila za svoju lokalnu zajednicu.

Onaj put kada si se borila za slabe i potlačene…

Sigurno ti niti jednom od tih puta nije palo na pamet da svaku od tih stavki – samo – voliš. (Meni je trebalo tri desetljeća da dođem na ovu briljantnu ideju!)

Današnji post je jako kratak, upravo jer ti (si!) želim skrenuti pozornost na svaki taj „onaj put“ kada si išla protiv svoje ljubavne prirode i odlučila da se u borbi za ili protiv nečega nalazi smisao. Postavit ću ti i pitanja na koja će mnogima krvariti uši:

Što nakon borbe?

Gdje se smisao skriva nakon nje?

Vrlo iskren i otvoren video danas te čeka na ytb kanalu, koji prema svim mjerilima marketinga, nema smisla. To mi jako, jako odgovara, jer se za njeg ni ne borim.

Kroz njega volim.

Hvala ti na čitanju i na preplati na moj, besmisleni ;), youtube kanal! ❤

Tijek

Glupi bog Kron


Nema komentara

Bi li povjerovala nekome da ti ispriča kako je putovao kroz vrijeme? I kako je za ovu sadašnjost vezan samo srebrnom niti?

Nisam još došla do zaključka vjerujem li slučajnom prolazniku na riječ ili ne, iako je vrlo detaljno i živahno opisivao svoju pojavu na zagrebačkom glavnom kolodvoru 1961. i 1982. godine. U svakom slučaju, ovaj zanimljivi razgovor s još zanimljivijim turistom, poveo nas je od priče o objektivima i fotografiji do blaćenja zloglasnog boga vremena – boga Krona, pa i do tog putovanja kroz vrijeme.

„Bog Kron najviše ne voli nas fotografe, a najveća je prijetnja svakom čovjeku“, izjavio je slučajni prolaznik.

„Najomraženiji je od svih bogova“,  zaključio je sebi u bradu.

I da, ovo je bio jedan od onih razgovora u kojem ste više slušač. Znate ono kada netko sam od sebe samo priča bez obzira na vašu uključenost u temu? Uvjerila sam samu sebe da nema čestu priliku pričati o onome to ga istinski zanima, pa sam odlučila uljudno ga saslušati. – Još jedna anomalija ovog razgovora.

Kada sam osjetila da u razgovoru više ne sudjelujem, odlučila sam pozdraviti gospodina i vrlo brzo sam se našla u svom domu.

Tijekom istog dana nisam davala previše pozornosti ovom razgovoru. Nakon večere, upalila sam laptop i odlučila, netipično, surfati internetom i naravno, zadržala se na youtubeu. Dobri stari isječci Prijatelja. Čisti smijeh i komad djetinjstva u jednom. Prebacujući s videa na video, s linka na link, osjetila sam kako netko samo prolazi kraj mene. Protrnula sam i jasno čula: „Gubiš vrijeme!“.

Koji hladan tuš.

Osjećala sam se kao da mi netko krade desetljeća i desetljeća vremena od života, a sam objekt moje pozornosti je bio lišen svakog smisla.

„Glupi bog Kron!“, pomislila sam u sebi i čak se nasmijala sjetivši se prijašnjeg razgovora. Odložila sa laptop i ostala u istoj poziciji razmišljajući gdje sam već prije imala ovakve bliske susrete s tim istim, zloglasnim bogom?

Na faksu, u vezama… Uh, sjećam ih se jasno. Osjećaj besmislenosti onoga što radiš. Fascinirana sam kako mi u nekim aktivnostima vrijeme gotovo stoji, a kako za neke druge, pak, osjećam da mi oduzimaju najbolje vrijeme mog života.

To je i poanta ovog posta. (Ne teoretiziranje o putovanjima kroz vrijeme ili prošlim životima – o tome doista ne znam ništa) Ako si ikada doživjela ovaj jezivi osjećaj da ti ono što radiš krade vrijeme, možeš li si osvijestiti što je to točno bilo? I, možda još važnije, znaš li što je to, koji su to ljudi, koje situacije, koje aktivnosti i mjesta u kojima ti vrijeme stoji?

Poprilično sam sigurna da je njima bog Kron samo slabić. Tamo si mu nedodirljiva.

Puno ljudi traga za smislom života, ne gledajući da se skriva u trenucima koji su ti pred nosom. Ako si većinu vremena uključen u radnje koje su besmislene, pogodi što? Osjećat ćeš se besmisleno. Prioretiziraš li si život oko onoga u čemu osjetiš smisao (u najmanjim trenucima) postepeno ćeš dobijati sve jači i jači osjećaj osobnog smisla u životu. Što bi značilo da ovaj glupi bog Kron i to njegovo blesavo šunjanje i prepadanje ima itekako svoju svrhu. Bogovski je zadatak lupati tebe u stražnjicu.

Do sljedećeg posta, odoh se izgubiti u nečemu od čega ne čujem tik-tak u pozadini mog mozga – pa i po cijenu ne gledanja Prijatelja. Sve sam više sigurna da sam sama sebi veći prijatelj kada si darujem – smisao. ❤

Pretvorba, U stihovima

Žir


1 komentar

Ovog trena
Netko, Nešto
Tvoje srce kucati tjera.
Osjetila nisu izoštrena,
Da spoznaju vješto
Prirodu tog vaučera.

I dok ti Netko
Neprimjetno,
Zrakom puni i prazni pluća,
Disao ti,
duboko il´ plitko,
zbrinuta je tvoja ljudska kuća:
Ovog trena Netko tvoje trepavice i nokte raste…
Bez tvog upita,
Bez ičijeg uplita,
Od fetusa čovjek/ žena naraste…
I kao što od žira uvijek nastane isključivo hrast,
U tebi je oduvijek zapisano što ćeš biti:
Po Viziji svi smo uvijek, nepogrješivo, cjeloviti.

Eh, kad bi taj zapis lako mogao iščitati,
Gotovo uputstvo u rukama imati,
Od početka, odmah znati
Smisao, viziju i strast…
Samo diši:
Udah
Izdah.
Onaj Netko neće tajnu
tako lako izdat.
Iako, dokle god ti pluća imaju zraka,
rastu nokti, raste dlaka,
srce kuca, eto tako, samo od sebe,
vodit će te, najkraćim putem, do TEBE.

Možda sada ne znaš koja je tvoja vizija,
[Hej, zar je hrast znao sve što zna
dok je bio žir?]
Ti nisi greška i nisi diverzija
Kad i samim disanjem
kroz tebe teče svemir…

Viziju bi vidio
Kad bi na tren skinuo
Nepotreban vizir.

-30-09-2017-

Bety ❤

Nadam se da ima još snažnih ljudi koji su voljni skinuti svoje vizire, obrambene zidove i ostale štitnike i sjesti u meditaciju (ili hodati kroz dan) s dubokim pitanjima: Koja je moja najviša vizija za ovaj život? Kako mogu služiti? Koju akciju mogu poduzeti da downloadam još jedan djelić svoje Vizije? Što trebam biti da se s njom poravnam? Koji je sljedeći logičan korak? … Samo pitati, odgovori će ionako sami od sebe doći… Nadam se da nas ima i strpljivih. Strpljivih bar poput Prirode. Ona nikad ne žuri, a uvijek i svugdje na vrijeme stiže. 

Pretvorba

Dis-ci-pli-na!


1 komentar
Teret discipline
lakši je
od tereta kajanja.
Kad gledaš iz kuta cjeline
i aktualizacije
nekad nema stajanja.

Ipak, ne lomi se!
Mjesto tog´: Poravnaj se.

Korisnije je imati kompas nego sat,
jer čemu vrijeme ako se iz dana u dan gubiš?
´Poravnato´ živjeti bome treba znat´,
disciplina je laka kada se u Viziju zaljubiš….

Po-rav-na-nje!

-27-09-2017-

 

P kao…Poravnanje! Skine puno nepotrebnih obveza s tvojih leđa, predočuje ti jasno, iz dana u dan, djelić po djelić osobne vizije i odjednom zavlada tobom putem discipline. Poravnanje…Magija, kažem vam!  

( A kako zaobići abnormalne količine motivacije i odmah se povezati na ´poravnatu´ akciju? Pročitaj jedan od moćnih načina u jednom od prijašnjih postova. 🙂 )

Hvala ti na čitanju!

Tvoja,

Bety ❤