strah

Usmjera

Proturječje dobrog osjećaja


Nema komentara

Moje obećanje (ne)savršenosti:

Obećajem ti da niti jedan od postova na ovom blogu neće biti savršen.

Ustvari, poprilično sam sigurna da si već naišla na gramatičke greške, čudne konstrukcije rečenica i pogreške u kodu (osobito ako dijelimo zajedničku žicu traženja lapsusa u knjigama i novinama).

Zanimljivo, ali to me nije spriječilo da svaki od postova objavim u obećano vrijeme (ponedjeljak, srijeda i petak u 17:30).

Na videima ćeš sigurno uočiti moj čupav rep, puknuti nokat  ili činjenicu da ne nosim puder, iako mi je lice puno ožiljaka (ah, to je tek duga, ljubavna priča). Niti to me nije spriječilo da objavim svaki od videa u obećano vrijeme, sa svakim postom.

A i zašto bi?

Lista stvari od kojih se (ustvari) osjećam dobro mi je toliko promijenila pogled na pitanje vlastitog (ne)savršenstva i dovoljnosti.

Umjesto te (podulje) liste, podijelit ću s tobom još jedno meditacijsko iskustvo i to u videu na poveznici ispod. Riječ je o proturječnosti dobrog osjećaja: onome od čega se osjećamo dobro i onome od čega se ustvari osjećamo dobro.

Moram ti priznati da se stvarno dobro osjećam kada sam jednostavno dovoljna. Dovoljna za ovaj blog, dovoljna za ovaj život, dovoljna za biti svoja.

Dopunit ću svoje obećanje (ne)savršenosti:

Obećajem ti da niti jedan od postova na ovom blogu neće biti savršen. Ujedno, obećajem si da ću si uvijek biti dovoljna.

Uživaj u videu:

Pretvorba

Što tvoj mali, nožni prst misli o tome?


Nema komentara

Sasvim običan dan na Savi. Uči se za ispite i to. Na vrata moje sobe kuca zabrinuta prijateljica. Po izrazu lica i nekoj teškoj energiji u zraku moglo se zaključiti da joj je doista teško. Sjeda puna brige i pokušava definirati, uhvatiti misli, objasniti zašto se osjeća kako se osjeća, ali joj to ne uspijeva. Jednostavno se osjeća jako loše. Moli me je za savjet. Učinit će bilo što, samo da takvo stanje već jednom prestane.

Pitanje koje sam joj postavila, pitanje koje slijedi i koje se nalazi u naslovu ovog posta, je ustvari bio moj prvi intuitivni transformacijski ´savjet´ koji sam ikome dala. Upitala sam ju iskrenim tonom: Što tvoj mali, nožni prst misli o svemu tome?

Što se dogodilo potom? Odgovorila je zbunjeno (uuuuh, ona ljepota na izrazu lica kada skroz zbuniš mozak i naviku koja njeguje tvoju malenost i drži te na uzdama od rasta!!): Kako to misliš, što moj mali nožni prst misli o tome? (Izraz lica je govorio: Kakvo  je to glupo pitanje??). Ponovila je glasno, skoro ljutito: Što moj mali, nožni prst misli o tome? PA NIŠTA!

Zastala je. U trenu su joj se ramena od napetosti slegla u opušteni stav.

Izdahnula je u znak nekog mentalnog olakšanja.

Pomalo zbunjena od ovoga što se upravo dogodilo, ali znatno boljeg raspoloženja, rastale smo se u nadi daljnjeg štrebanja za ispite.

nožni prst.jpg

Ako razmisliš o svom najvećem strahu ili ako si sada u glavi predočiš neku svoju veliku zabrinutost, napetost, stres, gdje sve to točno u tijelu osjetiš?

U glavi? Grlu? Ramenima? Vratu? Iako poneki ljudi osjećaju napetost (bilo kojeg teškog pojma) i u želucu ili čak srcu, veelika većina će ju osjetiti upravo iznad područja srca. Zašto ? Jer je Srce i ostatak Tijela nedostupno, dok Mozak vladuje. Bolje rečeno dok ´drobi´ XD. Mozak ustvari radi ono što fantastično zna raditi: Stvara probleme gdje ih nema. I onda ide tražiti rješenja za probleme kojih nema. A Tijelo? Tijelo ima sve odgovore. Spustiti se u Tijelo i osjetiti da je ustvari sve u redu, da ti je uvijek dostupan Mir, Radost, čak i dooobra, rasplesana energija života (možda se tvoj mali, nožni prst samo stalno škakljivo smije XD) je smrt Egu. Rast Duši. Rješenje problema kojih nema.

Tijelo vrlo lagano ´probavlja´ i otpušta sve ono čemu glava ovisnički traži uzrok, problem, posljedicu, izgovor (…) a čemu s lakoćom nadograđuje okrivljivanje, gratis stresiranje i druge zanimljive radnje.

Rješenje i otpuštanje neće doći iz glave (ne iz onoga što je problem stvorilo ). Rješenja će navirati, sama od sebe, u trenutku kad se povežemo sa Srcem, ´spustimo´ u Tijelo.

Pa eto i tebi to isto kratko transformacijsko pitanje: Taj tvoj ogromni problem koji imaš – što o njemu misli tvoj mali, nožni prst? Ipak, on je najudaljeniji od epicentra svih problema, posavjetuj se ponekad i s njim. 😉 Posavjetuj se sa cijelim Tijelom.

nožni skladište

Tvoja Bety ❤

 

P.s. Nabijala sam si neku krivnju što ne pišem redovito, što ne vodim bolje ovu stranicu i što koristim selidbu kao izgovor za preskakanje dnevne meditacije i još sto i jedno ´što´. Sjetila sam se ovog događaja i primijenila vlastiti savjet. Ne dajemo li, na kraju krajeva, drugima zato savjete? Isključivo da bi pomogli sami sebi? 🙂 Nadam se da će ti i ovaj kratki post služiti.

Pretvorba

Ego, the Igrač


1 komentar

Postoji nešto kreatorsko i u Egu.  (Nije samo da želi preuzeti sve zasluge. 😀 ) I Ego se, vidiš, voli igrati. Baš kao i Kreator. Istina, voli se igrati igara koje možda nisu zabavne (poput slamanja srdaca), igara koje su esktremne (poput samoubilačkih misli nakon slamanja srdaca, financijskih krahova…). Igara kroz koje će te upoznati sa strahom, sramom, krivnjom, ljutnjom, manjkom vrijednosti (uh, Manjak vrijednosti mu je omiljena igra!), prazninom, lažnom puninom (ovisnosti)… Obožava brojalice (u sekundi će ti izbrojati svaki neuspjeh tvog života) i voli se igrati prestrašivanja. Voli se igrati i magičnih trikova, a i skrivača. Trampolina i šaha. Ego je igrač. I to kakav! Ego je totalni player.

I koliko je samo genijalan! Samo će te Ego uvjeriti da je problem to što se Ego igra.

Osim, kada ga pročitaš. A kada ga pročitaš, samo se skloniš mirno po strance i dopustiš mu da se igra. Ah, onaj osjećaj kada znaš da ti se apsolutno ništa neće dogoditi ako se tvoj Ego podivljalo igra na igralištu života. Milina. I još kad znaš da će se podivljalo igrati samo dok se ne izigra, da će ti potom u potpunosti osloboditi igralište za igru…

Kako doći do slobodnog igrališta? Kroz meditaciju. Možda si čula ili imaš svoju definiciju meditacije. Moja je ova:

ego 2

Da, tako je: Zavališ se u stolac, zatvoriš oči, i pustiš Egu da se igra. Isprva će ti biti neugodno, čak i bolno ( ne sjedenje, nadam se, već bivanje sa svim mislima i emocijama koje dođu na igru).  O meditaciji ću ti pisati još u narednim postovima. Nikako ju ne bih opisala kao neko divno, lako iskustvo u kojem sjediš u lotusu i prdiš zvjezdice. Meditacija je iskustveno nešto sasvim drugo (bude tu i zvjezdastih prdaca, ne brini). Ključna riječ je ovdje taj famozni glagol BITI, BIVATI. I to ´samo´ biti, bivati. Najveći trik Ega je rad. Trči za ovim, trči za onim. Radi ovo, radi ono. Nemoj slučajno stati i samo BIVATI. Nemoj se slučajno još uz to i IGRATI! A ne, ne. Nemoj BITI i IGRATI SE! Uh, taj domišljati Ego… Usput, Egu je i rad samo igra. A rado bi te ubio njome. Zna da će te lako zaokupiti radom dok On vodi šou.  S obzirom na to, a da završim post u dobroj noti, nedavno sam napisala nekoliko rima na ovu temu. Nadam se da će ti, kao i svaki tekst na ovom blogu služiti. Rima ide ovako:

radno-vrijeme-ugostiteljskih-objekata01

[Radno vrijeme]

Tko još danas samo biva,
Kad skrivamo se iza Rada?
Na obrambenim zidovima
Rad je najjača balustrada.

Kada bi svi satovi stali,
Vrijeme prestalo biti ´radno´,
Bi li znao samo biti?
Samo bivati?
U trenutku uživati?
Ili bi ti to bilo jadno?
Neuspješno i dosadno?

Isključi i drugi faktor:
Da ne trebaš novac,
Što bi sam po sebi BIO?
Motivator? Čudotvorac?
´Samo´ majka, ´samo´ otac?
Što bi bio? Ne: što bi radio…
Što bi bio, da ne misliš
kako bi od toga zaradio?

Oprosti, ali…
Ne vrijediš onoliko koliko radiš:
Ti si neprocjenjiv.
A neprocjenjiv si jer bivaš.
Bez svojih zidova svatko je ranjiv,
A još su tu i tvoji snovi.
Tu su da bi ih snivao…
Pitam se, pitam:
bi li im bio bliže
kad bi osam sati na dan
´samo´ bivao?

-25-09-2017-

Ima li u tvom danu vremena za malo BIVANJA? Za malo meditacije? Za malo baysittinga svog Ega? 🙂 Malo prave igre? Kada sam si postavila ova pitanja, shvatila sam da su danas popularno promoviranih 15 minuta meditacije dnevno premalo. Odnedavno meditiram dva sata na dan. Nekad sam se divila ljudima koji 2h/dan posvete sebi, sada sam to ja. 2h/dan meditacije znači da prvo dopustim egu da se igra, a već nakon pola sata on slabi i potom mi prepušta Igralište. Svaki post na ovom blogu je nastao nakon dulje meditacije i Igre :D.

Piši mi koja su tvoja iskustva s meditacijom i dozvoljavaš li sebi samo bivati? Dozvoljavaš li i svom Egu da se igra? Veselim se komentarima!

Tvoja, zaigrana,

Bety ❤

 

Pretvorba

Ne daj svoju snagu strahu


2 komentara

[Ne daj snagu strahu]

Ne vjeruj svom strahu, ne zna tvoje snage.
Ne vjeruj svom strahu, on ti snove krade.
Ne vjeruj svom strahu, on živi u glavi. 
Ne vjeruj svom strahu, slabićem dok te pravi.

Vjeruj svojoj snazi – ona pozna tvoje snove.
Vjeruj svojoj snazi – ne igraj na blefove.
Vjeruj svojoj glavi, kad se odluči na djelo:
Akcija i snaga jedu strah za predjelo.

Vjeruj svojoj snazi! Da možeš bolje vjeruj.
Umjesto straha, snagu usmjeruj!
Nije ni strah loš. Nešto dobro skriva:
Za ostvarenje snova daje ti motiva.

Strah je znak da si bliže,
Ostvarenje sna da stiže.
Zagrli ga. Zavoli. I shvati mig:
Zasuči rukave, vrijeme je za podvig.

Snagom pokosi strah u mahu.
Vjeruj sebi – ne daj snagu strahu.

NE DAJ SVOJU SNAGU STRAHU.

-29-11-2017-
Bety

Osim tek pokrenutog bloga, trenutno su u tijeku velike promjene u mom životu. Moram priznati da me više puta u danu dobrano opere strah. Ako si i ti jedna od nas čiji je život u nekakvoj tranziciji, sigurno postaješ sve svjesnija prisutnosti tog straha. Što više napreduješ, što više i više promjena dolazi, kao da je taj Strah glasniji. I što činiti kada te samo tako izazove? Svakako mu ne vjerovati. Ako mu dozvoliš, Strah te može napraviti manjom od zrna graška. Je li ga u redu osjećati? Naravno da je! I u redu ga je i transformirati. Bivati s njim dokle god mu jačina prirodno popusti. Neki znaju na strah gledati  kao na uzbuđenje (što, navodno, prema psihološkim istraživanjima, i je). Ja volim osvijestiti si poruku iza njega:

´Nešto se moćno krije ovdje. Nešto silno želiš od ovoga. Nečemu si bliže. Nečemu što dugo već želiš. Hajde, usudi se! Hajde sad! Ovo si htjela, pokaži sad da to doista i želiš! Hajde, izazivam te!´.

Tako si prevodim Strah u glavi.

Nauči strahu čitati misli! Tu je da te podupire, baš kao i ostatak ovog divnog života. 

I ne vjeruj mu (na prvu  ). Zna on da tu iza njega stoje svi tvoji snovi, samo ih on ne poznaje. On ih ne vidi. Ne zna koliko će ti biti divno kada svoje snove ostvariš. Ne zna koliko te novih uspjeha, odnosa, obilja (…) tek čeka. Ne zna. Ne znaš. Ne znam. Ne mogu ni znati.
snaga

Ukoliko si se zapitala: Čemu slika Power Rangera u najavi posta? Odgovor je sljedeći: Moj alter ego iz djetinjstva je Roza Power Ranger. 😀 Uvijek mi je predstavljao čistu snagu! (Dobro, čistu snagu i zabavne akrobacije.) Svojim dječjim, zeleno-smeđim očima i užarenim srcem, upijala bih svaki potez te heroine! Jedan Rozi Power Ranger ne bi nikada dao snagu Strahu. Uvijek bi se okružio snažnom ekipom i izvukao ono najbolje iz sebe i iz svake situacije.
I to na svoj najbolji način.
Naime, upravljanje strahom se ne događa po šabloni. Nekoga će iz Straha izvući i najmanja akcija. Nekome će pomoći već i razgovor o strategiji kako nastaviti dalje. Netko će ga moći razriješiti u svojoj glavi (osvještavanjem i promjenom značenja straha), netko će ga otpustiti koristeći Tijelo (dopustiti mu jednostavno bivanje, osjećati ga u tijelu i biti ok s tim).
A netko će ga pokušati zanemariti.
Kažem ´pokušati´ jer  će se, baš kao i svi dijelovi sebe koje ne možemo odmah zavoljeti, strpljivo vraćati i vraćati po ljubav. Kako god se nosila sa svojim strahovima, znaj da i u tebi čuči neki šareni, moćni Power Ranger! A Power Ranger nikad ne daje svoju snagu strahu. Daje mu on i ljubav i pažnju i disciplinu, ali nikada svoju Snagu, jer zna da se:
´Nešto moćno krije ovdje. Nešto silno želiš od ovoga. Nečemu si bliže. Nečemu što dugo već želiš. Hajde, usudi se! Hajde sad! Ovo si htjela, pokaži sad da to doista i želiš! Hajde, izazivam te!´
Ako postoji Strah, znaj da postoji i nesrazmjerno veća, čak beskonačno puta jača Snaga u tebi za prevladati ga.
O toj Snazi pročitaj više u nekom od narednih postova. 🙂
Do sljedećeg čitanja
Tvoja,
Bety