tijelo

Odnosi, Samoljublje

Lajk.


1 komentar

´Koliko smo toga mi prošli skupa´ – zamišljeno gledam u svoje golo tijelo u ogledalu. Ne znam da sam ikada s toliko ljubavi gledala u svoj odraz. Kontemplacijski trenutak zaključujem s jasnim, neopterećenim i iskrenim:

LAJK.

Lajk na svaki ožiljak, svaku posjekotinu, svaku ozljedu i tetovažu koja te, prelijepo moje Tijelo, krasi.

Lajk na svaku bol nastalu od pretjeranog posla/obveza. Lajk na svaku neprospavanu noć i na svaku od bezbroj ovisnosti kojima sam te mučila, a ti se samo od sebe, eto tako, oporavilo.

Lajk na svakom tvom oporavku.

Lajk na što god, tko god te tako savršeno, besprijekorno osmislilo i uredilo.

Lajk svakoj suzi koja je iz tebe nastala, a bilo ih je i na kante.

Lajk na svakom odlasku na nuždu, na svakom menstrualnom ciklusu, na svakom grču i svakom oslobađajućem osjećaju.

Lajk na svakom zadovoljstvu.

Lajk na svakom madežu kojeg bih uočila, nad kojim bih se upitivala: Odakle sad ti?

Lajk na svakoj bori i svakom znaku prolaza vremena.

Lajk.

Lajk na moje grudi koje, stvarno, baš kako što svaki časopis o ženama kaže, vremenom ne izgledaju više isto.

Lajk na vezivnom tkivu i lajk na gravitaciji. Lajk na njihovim suprotnim ciljevima.

Lajk na mišiće, lajk na kosti, lajk na njihovu zdravu ljubav.

Lajk na trbuh, lajk na stražnjicu, lajk na celulit i lajk na masne stanice.

Lajk na to što nisam ista ´kao prije´.

Lajk na srce koje kuca. Lajk na pluća koja dišu.

Lajk na kosu koja je prošla popriličan broj stilova. Lajk na kožu koja izgleda poput, malo je reći, ucrtane karte skrivenoga blaga.

Lajk na biorazgradivosti.

Lajk na svakoj od milijuna i milijuna stanica koje su nekad činile moje Tijelo. Lajk na tom odbacivanju.

Lajk na svakoj zdravoj, živućoj stanici koja trenutno JE moje Tijelo. Lajk na tom prihvaćanju.

Lajk na svim odbijanjima, propitivanjima, osuđivanju, uspoređivanju i negodovanju oko ovog Tijela.

Da, lajk i na to.

Lajk jer…

I dalje zamišljeno gledam u svoje golo Tijelo u ogledalu… ´Koliko smo toga mi prošli skupa´…. Ja i dalje, iskreno, ne znam da sam ikada s toliko ljubavi gledala u svoj odraz…

Taj odraz možda nije instač ni fejs, ali je moje Tijelo i moj život. A te dvije društvene mreže imaju cijelu moju podršku i svaki moj lajk.

Brišem se grubim ručnikom i s tajnovitim osmijehom na licu mrmljam si u bradu: ´Danas je lakše razumjeti lajk nego zahvalnost…´

Lajk ustvari možda i je tek lakše shvatljiva, lakše utjelovljena, lakše proživljena zahvalnost… Prevest ću si onda taj ´lajk´ u jezik koji mi je prirodan i drag: Hvala ti, Tijelo moje.

Heh, koliko smo samo toga mi prošli skupa… A koliko li nam toga tek slijedi? 🙂

A sad me ispričaj dok sama sebi polajkam i svaki post na ovom blogu, instagramu i facebook stranici Rezolucija:Ljepota. Ako sama sebe ne lajkaš, tko će? Ako sama sebe ne lajkaš, zar su tuđi lajkovi iole važni? Ako nisi na sebi zahvalna, možeš li iskreno biti zahvalna na drugim ljudima u svom životu?

Do sljedećeg čitanja znaj da sam zahvalna na tebi.

Lajkam te.

Lajkana si.

Tvoja,

Bety<3

Pretvorba

Što tvoj mali, nožni prst misli o tome?


Nema komentara

Sasvim običan dan na Savi. Uči se za ispite i to. Na vrata moje sobe kuca zabrinuta prijateljica. Po izrazu lica i nekoj teškoj energiji u zraku moglo se zaključiti da joj je doista teško. Sjeda puna brige i pokušava definirati, uhvatiti misli, objasniti zašto se osjeća kako se osjeća, ali joj to ne uspijeva. Jednostavno se osjeća jako loše. Moli me je za savjet. Učinit će bilo što, samo da takvo stanje već jednom prestane.

Pitanje koje sam joj postavila, pitanje koje slijedi i koje se nalazi u naslovu ovog posta, je ustvari bio moj prvi intuitivni transformacijski ´savjet´ koji sam ikome dala. Upitala sam ju iskrenim tonom: Što tvoj mali, nožni prst misli o svemu tome?

Što se dogodilo potom? Odgovorila je zbunjeno (uuuuh, ona ljepota na izrazu lica kada skroz zbuniš mozak i naviku koja njeguje tvoju malenost i drži te na uzdama od rasta!!): Kako to misliš, što moj mali nožni prst misli o tome? (Izraz lica je govorio: Kakvo  je to glupo pitanje??). Ponovila je glasno, skoro ljutito: Što moj mali, nožni prst misli o tome? PA NIŠTA!

Zastala je. U trenu su joj se ramena od napetosti slegla u opušteni stav.

Izdahnula je u znak nekog mentalnog olakšanja.

Pomalo zbunjena od ovoga što se upravo dogodilo, ali znatno boljeg raspoloženja, rastale smo se u nadi daljnjeg štrebanja za ispite.

nožni prst.jpg

Ako razmisliš o svom najvećem strahu ili ako si sada u glavi predočiš neku svoju veliku zabrinutost, napetost, stres, gdje sve to točno u tijelu osjetiš?

U glavi? Grlu? Ramenima? Vratu? Iako poneki ljudi osjećaju napetost (bilo kojeg teškog pojma) i u želucu ili čak srcu, veelika većina će ju osjetiti upravo iznad područja srca. Zašto ? Jer je Srce i ostatak Tijela nedostupno, dok Mozak vladuje. Bolje rečeno dok ´drobi´ XD. Mozak ustvari radi ono što fantastično zna raditi: Stvara probleme gdje ih nema. I onda ide tražiti rješenja za probleme kojih nema. A Tijelo? Tijelo ima sve odgovore. Spustiti se u Tijelo i osjetiti da je ustvari sve u redu, da ti je uvijek dostupan Mir, Radost, čak i dooobra, rasplesana energija života (možda se tvoj mali, nožni prst samo stalno škakljivo smije XD) je smrt Egu. Rast Duši. Rješenje problema kojih nema.

Tijelo vrlo lagano ´probavlja´ i otpušta sve ono čemu glava ovisnički traži uzrok, problem, posljedicu, izgovor (…) a čemu s lakoćom nadograđuje okrivljivanje, gratis stresiranje i druge zanimljive radnje.

Rješenje i otpuštanje neće doći iz glave (ne iz onoga što je problem stvorilo ). Rješenja će navirati, sama od sebe, u trenutku kad se povežemo sa Srcem, ´spustimo´ u Tijelo.

Pa eto i tebi to isto kratko transformacijsko pitanje: Taj tvoj ogromni problem koji imaš – što o njemu misli tvoj mali, nožni prst? Ipak, on je najudaljeniji od epicentra svih problema, posavjetuj se ponekad i s njim. 😉 Posavjetuj se sa cijelim Tijelom.

nožni skladište

Tvoja Bety ❤

 

P.s. Nabijala sam si neku krivnju što ne pišem redovito, što ne vodim bolje ovu stranicu i što koristim selidbu kao izgovor za preskakanje dnevne meditacije i još sto i jedno ´što´. Sjetila sam se ovog događaja i primijenila vlastiti savjet. Ne dajemo li, na kraju krajeva, drugima zato savjete? Isključivo da bi pomogli sami sebi? 🙂 Nadam se da će ti i ovaj kratki post služiti.