zahvalnost

Odnosi, Samoljublje

Lajk.


1 komentar

´Koliko smo toga mi prošli skupa´ – zamišljeno gledam u svoje golo tijelo u ogledalu. Ne znam da sam ikada s toliko ljubavi gledala u svoj odraz. Kontemplacijski trenutak zaključujem s jasnim, neopterećenim i iskrenim:

LAJK.

Lajk na svaki ožiljak, svaku posjekotinu, svaku ozljedu i tetovažu koja te, prelijepo moje Tijelo, krasi.

Lajk na svaku bol nastalu od pretjeranog posla/obveza. Lajk na svaku neprospavanu noć i na svaku od bezbroj ovisnosti kojima sam te mučila, a ti se samo od sebe, eto tako, oporavilo.

Lajk na svakom tvom oporavku.

Lajk na što god, tko god te tako savršeno, besprijekorno osmislilo i uredilo.

Lajk svakoj suzi koja je iz tebe nastala, a bilo ih je i na kante.

Lajk na svakom odlasku na nuždu, na svakom menstrualnom ciklusu, na svakom grču i svakom oslobađajućem osjećaju.

Lajk na svakom zadovoljstvu.

Lajk na svakom madežu kojeg bih uočila, nad kojim bih se upitivala: Odakle sad ti?

Lajk na svakoj bori i svakom znaku prolaza vremena.

Lajk.

Lajk na moje grudi koje, stvarno, baš kako što svaki časopis o ženama kaže, vremenom ne izgledaju više isto.

Lajk na vezivnom tkivu i lajk na gravitaciji. Lajk na njihovim suprotnim ciljevima.

Lajk na mišiće, lajk na kosti, lajk na njihovu zdravu ljubav.

Lajk na trbuh, lajk na stražnjicu, lajk na celulit i lajk na masne stanice.

Lajk na to što nisam ista ´kao prije´.

Lajk na srce koje kuca. Lajk na pluća koja dišu.

Lajk na kosu koja je prošla popriličan broj stilova. Lajk na kožu koja izgleda poput, malo je reći, ucrtane karte skrivenoga blaga.

Lajk na biorazgradivosti.

Lajk na svakoj od milijuna i milijuna stanica koje su nekad činile moje Tijelo. Lajk na tom odbacivanju.

Lajk na svakoj zdravoj, živućoj stanici koja trenutno JE moje Tijelo. Lajk na tom prihvaćanju.

Lajk na svim odbijanjima, propitivanjima, osuđivanju, uspoređivanju i negodovanju oko ovog Tijela.

Da, lajk i na to.

Lajk jer…

I dalje zamišljeno gledam u svoje golo Tijelo u ogledalu… ´Koliko smo toga mi prošli skupa´…. Ja i dalje, iskreno, ne znam da sam ikada s toliko ljubavi gledala u svoj odraz…

Taj odraz možda nije instač ni fejs, ali je moje Tijelo i moj život. A te dvije društvene mreže imaju cijelu moju podršku i svaki moj lajk.

Brišem se grubim ručnikom i s tajnovitim osmijehom na licu mrmljam si u bradu: ´Danas je lakše razumjeti lajk nego zahvalnost…´

Lajk ustvari možda i je tek lakše shvatljiva, lakše utjelovljena, lakše proživljena zahvalnost… Prevest ću si onda taj ´lajk´ u jezik koji mi je prirodan i drag: Hvala ti, Tijelo moje.

Heh, koliko smo samo toga mi prošli skupa… A koliko li nam toga tek slijedi? 🙂

A sad me ispričaj dok sama sebi polajkam i svaki post na ovom blogu, instagramu i facebook stranici Rezolucija:Ljepota. Ako sama sebe ne lajkaš, tko će? Ako sama sebe ne lajkaš, zar su tuđi lajkovi iole važni? Ako nisi na sebi zahvalna, možeš li iskreno biti zahvalna na drugim ljudima u svom životu?

Do sljedećeg čitanja znaj da sam zahvalna na tebi.

Lajkam te.

Lajkana si.

Tvoja,

Bety<3

Tijek

Zrakoplovidba


5 komentara

Savršeno jutro. Zagrljeni jastuk mekan poput sovina paperja na glavi. Jutarnji zvuk ispunjava prostor onom mlinom Prirode koja se budi. ´Bit će ovo izvrstan dan! ´, pomišljam dok podižem roletne kao da slažem puzzle: Hoće li i ovaj djelić otkrivenoga dana odgovarati igri koja je upravo započela? Namotaj po namotaj, zahvaljujem na pruženoj ljepoti.

Nakon zahvaljivanja, valja i ´službeno´ započeti dan. Iako je već započeo. Sam od sebe. Bez mog uplitanja. Valja, dakle, samo zakoračiti u njega. Dati opet značaj akciji. Praviti se da je ono što radim važnije od onog tko sam. Na trenutak samo. To ne škodi, zar ne? Ta smjena obično počinje u trenutku kad mi ruka takne zaslon mobitela…

Prvo učitavanje – neuspješno. Izvan mreže ste. Joj, da, samo da isključim zrakoplovni način i ovisnički dio ponašanja može početi. Čekaj, čekaj… Izvan mreže sam… Veza nije moguća…

Fascinira me kako lako mogu isključiti mobitel sa zrakoplovnog načina, a sebe tim činom uključiti na isti. Pa ne funkcioniramo li i mi kao mobiteli? Evo nas tu, na ovoj Planeti, obavijeni svim tim mrežnim nevidljivim valovima, plivamo u digitalnom toku, dišemo zrak prepun informacija, doslovno, fizički  dijelimo prostor sa samim internetom, živimo unutar polja svog dostupnog znanja, svih informacija, svih mogućnosti… Savršeni smo uređaji za hvatanje signala. I sa savršenim aplikacijama za pretraživanje. Samo smo, eto, na zrakoplovnom modu. Kažu – bolje tako, da ne zračimo.

I nije li ustvari bežični Internet odlična usporedba za… sve? Novca ima koliko je i zraka. Zdravlja ima koliko je i zraka. Kvalitetnih odnosa ima koliko je i zraka… Svega što želimo ima koliko je i zraka… Samo smo mi na zrako-plovnom modu. ´Ne spojeni´. Opet – da slučajno ne zračimo.

A kad bi spustio svoj zrako-plovni mod? Spustio svoj zid, svoj otpor prema životu i samo bio spojen? Znaš li na što bi se spojio? Da, upravo tako – spojio bi se na sve te informacije, svo to znanje, sav potencijal, svu ljepotu. Spojio bi se na eter svih mogućnosti. I ne brini, ne bi eksplodirao od ljubavi i znanja :D. Vidiš, mi smo ljudi, kad si to dozvolimo, i protočni poput mobitela.  Posjeduje li mobitel svo znanje interneta? Ne. On je samo aparat koji može lako, brzo i vješto, njemu pristupiti. Samo pristupiti. Ništa više. ( Ništa više ni ne treba raditi!)

Štogod ti treba sve ti je dostupno. Čak i kad ti je potrebno fizičko punjenje, i tu se živi od ´zraka´ :D.

Kako onda princip koji nam je u metafori jasan i blizak iskoristiti i u životu? Evo nekoliko pitanja da te potaknu u dobrom smjeru:

Što pretražuješ svojim životom?

Koliko si koristan aparat Izvoru?

Koja je tvoja tražilica? Omiljena aplikacija, ako hoćeš? 😀 Kako dolaziš do znanja? Kroz igru, meditaciju, disanje, odmor…?

Tko te, što te blokira? Kada? Zašto?

(…)

Nedavno sam primila prelijepi kompliment o sadržaju ovog bloga. Uz naravno, dodan upit: Odkud ti sve to dođe? Uvijek se nasmijem i odgovorim: Iz Izvora. Ovakav biblijski odgovor ponekad zbuni ljude. Istina je da – ne znam. Ne znam kako bih dostojno nazvala, opisala to polje ljepote, ljubavi i mira koje nam je dostupno. Znam se spojiti. To znam. Kojim će sadržajem, kojim znanjem, informacijama to izroditi – ne znam. I ne zanima me. Znam da neću biti na zrako-plovnom modu, dok zrakom kola obilje života. Doslovno svima nama pred nosom. Znam da nisam bitna ja. Hej, ja sam tu samo da primam signal, koristim životu i s vremena na vrijeme, podignem pokoju roletnu i divim se danu.  Znam da nisam to znanje, ali da do njega itekako lako mogu doći. Kao što znam i da ga  ima u  svačijem srcu, duhu i duši. Instinkt, pa čak i onaj za prelistavanjem gore i dolje, je initegriran u tu igru. Znam i da nam je ponekad lakše skroz se isključiti od svega. Da, lako – Prelako!

Pređi prstom gore. Pređi prstom dolje. Malo listaj lijevo, pa malo sada desno. Listaj, listaj, listaj. Blokiraj vijesti od ovoga. Listaj listaj, listaj, listaj… Ovo ne, ovo da…

Istina je da je puno, puno lakše živjeti svrhovito, biti koristan životu, emitirati, zračiti cijelim svojim duhom… I zato se ne boj rasta i promjene! Prirodno je da dozvoljavaš promjenu dok surfaš životom.

Do sljedećeg čitanja, nekoliko predivnih jutara ostavi sebično za sebe, kako bi se cijeli tvoj sustav na miru ažurirao.

Tvoja, zračna

Bety ❤

Pretvorba

OTPOR i druge fizikalne veličine


Nema komentara

Svaka moja meditacija do sada se događala na potpuno drugačiji način. Držim se nekih okvirnih smjernica (ništa striktno) i svejedno je svaki put u pitanju drugačije iskustvo. I nemam otpor prema tome. 🙂 A kada smo kod otpora, upravo je on bio lajtmotiv današnje meditacije. Evo kako:

Već neko vrijeme osjećam da nisam baš skroz ´poravnata´/usklađena sa samom sobom i s Izvorom u meni. Vješto sam dozvoljavala Egu da izbjegne tu temu u prijašnjim meditacijama, jer znam da će svejedno izaći na vidjelo kada za to bude pravi trenutak, a i meditacija nije mjesto za napinjanje. Danas je došao i taj trenutak. Naravno, sam od sebe. Bez forsiranja. Osvijestila sam more misli samoosude oko tog ne-poravnanja. Kako me niti jedan od prijašnjih načina meditiranja nije doveo do otpuštanja ovog otpora, a svjesna da rezultat nije cilj meditacije, rekla sam sebi: ´Ok, ne trebam rezultat. Dopustit ću i ovaj Otpor. Bivat ću malo s ovim Otporom.´

I eto ti osobne, iskustvene, duhovne, evolucije. Samo sam malo izmijenila način na koji se vodim kroz meditaciju i uslijedilo je i more otpuštanja. Zvučalo je ovako:

Nije problem to što nisam usklađena. Problem je otpor prema toj neusklađenosti. Samo ću ga osjetiti. – Bety

Nema ništa loše oko neusklađenosti. I ona je savršena. I nije problem što osjećam pritisak oko svega toga. Problem je otpor prema tom pritisku. Otpustit ću taj otpor! Nema ništa loše oko neusklađenosti. I tako dalje… Ili na drugom primjeru: Nije problem što vani pada kiša (vjeruj mi Priroda nije glupa, zna što radi!), problem je otpor prema lošem vremenu. Shvaćaš?

Malo po malo sam samo bivala s tim otporom i osjetila otpuštanje, lakoću i jasnoću –  osjetila povezanost.

No, prije nego li se bacim na pravo tumačenje otpora (meditacija je probudila fizičara u meni!) želim ti natipkati da slobodno upotrijebiš ovo i u svojoj meditaciji, ili sjedenju. Iskreno? Ja sjedim na stolcu s jednom nogom preko druge, sklopljenih očiju i ruku iza zatiljka. To je prije sjedenje nego li meditacija. 🙂 Evo, dakle,  nekoliko redaka koji te mogu voditi:

  • Nije problem što imam milijun i jednu, nerazvrstanu misao. Problem je moj otpor prema njima. (Osjeti taj otpor na kratko.)
  • Nije problem što nemam strpljenja za sebe. Problem je moj otpor prema nestrpljenju. (Osjeti taj otpor na kratko.)
  • Nije problem što ne mogu biti u trenutku. Problem je moj otpor prema ne bivanju u trenutku. (Osjeti taj otpor na kratko.)
  • Nije problem ova krivnja, sram (…). Problem je moj otpor prema toj krivnji, sramu. (Osjeti taj otpor na kratko.)

I promatraj kako se otpor raspršuje. A sada ću ti, na štreberski način, objasniti i zašto. 🙂

Nakon kojih 45min meditiranja, pardon, sjedenja 🙂 (45min je neki moj uobičajeni period  nakon kojeg se nakupljeni konstrukti ega rasprše), uslijedio je period naviranja inspiracije. Period utišanog Ega. Period Igre. Ja ga zovem i ´Download´. Upravo tada sam se igrala u mislima domišljatog povezivanja fizikalne veličine električnog otpora i misaonog/duhovnog otpora. Otporom u strujnom krugu se trenutno bave 8. razredi osnovnih škola, a iako svake godine podučavam nekog iz 8. razreda, do sada nisam povezala to gradivo s duhovnošću. Sve do današnje meditacije. ( I onda me pitaju zašto volim to svoje sjedenje? Pa tko se ne voli igrati? 🙂 )

Hajdemo sada na fiziku!

Svakom je trošilu potreban izvor. U strujnom su krugu trošila žaruljice ili npr. bilo koji uređaj u kućanstvu. Za potrebe teksta, žaruljice će biti metafora za nas ljude. Svakako smo tu da bismo sijali. 🙂 A baš kao i svaka žarulja, da bismo svijetlili, moramo biti spojeni na Izvor. U strujnom krugu izvor je baterija/akumulator/gradska mreža napajanja. U ljudskom svijetu/duhovnom iskustvu taj izvor zovemo Bogom. (Ovdje si odaberi svoj rječnik. Ja više nemam otpor prema riječi Bog. A ako ti je bliži pojam Svemir, Svoje više Ja, Beskonačna Inteligencija ili neki četvrti izraz, do kraja teksta praši po njemu. Dogovreno? Okej.)

Dakle, stvorena si da budeš spojena na Boga. E, sad – ponekad je sklopka (zamisli bilo koji prekidač u prostoriji) dignuta, pa je strujni krug otvoren. Njime ne teče struja i niti jedna žaruljica u tom strujnom krugu ne svijetli. Sve dok se ti, ljudska žaruljica :), dovoljno ne opametiš u životu pa shvatiš sljedeće:

  • da je tu sklopku dobro spustiti i zatvoriti strujni krug
  • da je puno lakše i prirodnije sjati, nego čamiti u tami
  • da si stvorena da sjajiš u tami, sebi i drugima na korist.

Da ne zaboravim, tu sklopku, neće nitko drugi spustiti za tebe. Tvoj odnos s Bogom je tvoja odgovornost. Jasno? – Bety

Idemo dalje. Da bi došli do otpora, najprije te moram upoznati sa dvije fizikalne veličine:  To su jakost i napon struje.

  • Jakost struje je (da prebacim odmah na duhovnost) količina Boga (naboja) koja struji tvojim životom u jedinici vremena. Vrijeme je tu za nas ljude ključno samo za stvaranje momentuma ili popuštanja ega (npr. mojih 45min sjedenja), Bogu vrijeme ne treba.

formula jakost.jpg

  • Napon struje ili (napetost struje) je razlika električnog potencijala, odnosno koliko se rada/energije može transformirati u druge oblike energije od onog tvog naboja (Boga) u vremenu. Znači, primjenjena duhovnost. Ne koliko mlatiš slamu, već koliko djeluješ iz najvišeg dijela sebe.

fromula napon.jpg

Što nas dovodi do OTPORA.

Otpor je fizikalna veličina kojom se opisuje svojstvo tvari da se odupire protjecanju el. struje. Iliti ga: Otpor je duhovna veličina koja opisuje koliko se odupireš svemu što JE.

Primijeti sljedeće – formula za Otpor [R] izgleda ovako:

formula otpor.jpg

U fizikalnom smislu to znači da što je veći napon [U], to će rasti i otpor [R]. U duhovnom smislu, to znači potpuno isto. Što više postupaš po svojoj inspiraciji, sve ćeš jasnije i jače čuti, osjetiti i nanjušiti svoj otpor. Što više djeluješ na višoj duhovnoj razini, i otpor će, po prirodi Ega, biti veći. Proporcionalno veći. I to je ok. Treba te nešto i zaustavljati malo, da ne bi eksplodirala od ljubavi! 🙂

Ali ne brini! Otpor je, iz iste formule, obrnuto razmjeran Jakosti! Što je jakost veća – otpor je manji! Što si više spojena na svoj Izvor, otpor je manji! Što si više vremena u danu okružena mislima koje su lake, lijepe, gradive, otpor je manji! Što daješ više razumijevanja, ljubavi, suosjećanja sebi i drugima, otpor je manji! Što više prihvaćaš ( a manje osuđuješ) sebe i druge, otpor je manji…

Je li samo slučajnost što je mjerna jedinica otpora Om [Ω] ? 😀 Osobno ga ne koristim dok sjedim (iako mi se sviđa humor u tome!) i nemam nikakvog otpora ni prema ooooommmmmanju. 😉

otpor instaa

Ono što je prelijepo je da i otpora ima samo dok je sklopka spuštena, strujni krug zatvoren i struja teče. Samo je pitanje koliko ćeš sama sebi dozvoliti da iz tebe isijava beskonačan Izvor  i da se dalje, kroz tebe, pretvara u druge, korisne oblike energije. Ne zaboravi: Na beskonačni Izvor možeš biti spojena dok je sklopka spuštena i dok Ti, kao fizičko tijelo, ne pregoriš.

Moje iskustvo je da bih prije živjela život punim plućima i pregorila od svetog rada u strujnom krugu života, već sjedila u tami, nekorisna.

Na koje sve načine u svom životu ti smanjuješ svoj otpor? Otpor prema svemu što samo JE? Meditacija (sjedenje) je za mene samo jedan od njih. Do sljedećeg čitanja, pojačaj svoju JAKOST! ❤

Tvoja,

štreberica Bety

Odnosi

Dobar tek!


Nema komentara
Nauči otići od stola
kad se ljubav ne poslužuje.Točnije: 
Oduči se od ostajanja za stolom,
na kojem ljubavi nema ni za predjelo…
Dok te mrve ljubavi manjom od mrva prave- shvatit ćeš da mrviš sama sebe. Iako ponekad misliš kako je korica kruha bolja od praznog tanjura, uskoro ćeš saznati kako je bolje živjeti od samog zraka nego li mrviti sebe u nečiji neprobavljivi ostatak.
S mrvama ćeš na kraju ionako biti pometena sa stola. Istog onog stola koji će nakon tebe mokrom krpom dvaput biti obrisan i bez treptaja pokriven dezenom plastičnih suncokreta. Kao da mrva nije niti bilo. A kako je u smeću?


Nema ljubavi.
Nema teka.
A nema ni zraka.
Kao jedna mrva drugoj: Vjeruj mi, bolje je živjeti i od zraka nego mrviti sebe u nečiji neprobavljivi ostatak.Kao jedna mrva drugoj: Jer si bila nečiji ostatak, znam i da ćeš svoj stol prepuniti ljubavlju i pripremiti i više nego dovoljno sljedova, priloga i osvježenja… I čini to. Svoj stol rasprostri sa punim guštom! Nauči se, međutim, ne pozivati, iznova i iznova, onog koji kuša dvije žlice, sliježe ramenima u znak ravnodušnosti i kritikom crta po tvom dezenu onih plastičnih, prebrisanih suncokreta.

Kao jedna pregostoljubiva domaćica drugoj: Vjeruj mi, i tada će sve posluženo završiti u smeću…


A tamo nema ljubavi.
Nema teka.
Nema ni zraka.
Nauči se bolje nešto drugo!Nauči se skupa kuhati! Skupa stol ljubavi pripremiti. Nauči se skupa prste polizati, skupa zagorene tave grecati, skupa u obroku uživati a ponekad i skupa se praviti da je jelo finije nego li doista je! Nauči se zajedno nazdravljati, zajedno se smijati…

A ostatke? Nauči se ostatke spremiti, pa ih sutra podgrijati.  

Tako da ima ljubavi.
I ima teka.
I tako da ima i zraka za slobodno disati. 
A kako ćeš to naučiti? Tako što ćeš odabrati. Tako što ćeš pozvati. Nauči se pozvati! Ne sebe za tuđi stol za kojim nema mjesta, i ne drugog za svoj stol ako mu se već ne jede. Nauči se pozvati sebi su-šefa! Su- gosta! Su-ljubav!

suncokreti.jpg

Dobar ti tek! 


(Nadam se da ovaj post čita više su-šefova nego li pregostoljubivih domaćica ili bačenih mrva…)
Tvoja,
Bety

Pretvorba

Ne daj svoju snagu strahu


2 komentara

[Ne daj snagu strahu]

Ne vjeruj svom strahu, ne zna tvoje snage.
Ne vjeruj svom strahu, on ti snove krade.
Ne vjeruj svom strahu, on živi u glavi. 
Ne vjeruj svom strahu, slabićem dok te pravi.

Vjeruj svojoj snazi – ona pozna tvoje snove.
Vjeruj svojoj snazi – ne igraj na blefove.
Vjeruj svojoj glavi, kad se odluči na djelo:
Akcija i snaga jedu strah za predjelo.

Vjeruj svojoj snazi! Da možeš bolje vjeruj.
Umjesto straha, snagu usmjeruj!
Nije ni strah loš. Nešto dobro skriva:
Za ostvarenje snova daje ti motiva.

Strah je znak da si bliže,
Ostvarenje sna da stiže.
Zagrli ga. Zavoli. I shvati mig:
Zasuči rukave, vrijeme je za podvig.

Snagom pokosi strah u mahu.
Vjeruj sebi – ne daj snagu strahu.

NE DAJ SVOJU SNAGU STRAHU.

-29-11-2017-
Bety

Osim tek pokrenutog bloga, trenutno su u tijeku velike promjene u mom životu. Moram priznati da me više puta u danu dobrano opere strah. Ako si i ti jedna od nas čiji je život u nekakvoj tranziciji, sigurno postaješ sve svjesnija prisutnosti tog straha. Što više napreduješ, što više i više promjena dolazi, kao da je taj Strah glasniji. I što činiti kada te samo tako izazove? Svakako mu ne vjerovati. Ako mu dozvoliš, Strah te može napraviti manjom od zrna graška. Je li ga u redu osjećati? Naravno da je! I u redu ga je i transformirati. Bivati s njim dokle god mu jačina prirodno popusti. Neki znaju na strah gledati  kao na uzbuđenje (što, navodno, prema psihološkim istraživanjima, i je). Ja volim osvijestiti si poruku iza njega:

´Nešto se moćno krije ovdje. Nešto silno želiš od ovoga. Nečemu si bliže. Nečemu što dugo već želiš. Hajde, usudi se! Hajde sad! Ovo si htjela, pokaži sad da to doista i želiš! Hajde, izazivam te!´.

Tako si prevodim Strah u glavi.

Nauči strahu čitati misli! Tu je da te podupire, baš kao i ostatak ovog divnog života. 

I ne vjeruj mu (na prvu  ). Zna on da tu iza njega stoje svi tvoji snovi, samo ih on ne poznaje. On ih ne vidi. Ne zna koliko će ti biti divno kada svoje snove ostvariš. Ne zna koliko te novih uspjeha, odnosa, obilja (…) tek čeka. Ne zna. Ne znaš. Ne znam. Ne mogu ni znati.
snaga

Ukoliko si se zapitala: Čemu slika Power Rangera u najavi posta? Odgovor je sljedeći: Moj alter ego iz djetinjstva je Roza Power Ranger. 😀 Uvijek mi je predstavljao čistu snagu! (Dobro, čistu snagu i zabavne akrobacije.) Svojim dječjim, zeleno-smeđim očima i užarenim srcem, upijala bih svaki potez te heroine! Jedan Rozi Power Ranger ne bi nikada dao snagu Strahu. Uvijek bi se okružio snažnom ekipom i izvukao ono najbolje iz sebe i iz svake situacije.
I to na svoj najbolji način.
Naime, upravljanje strahom se ne događa po šabloni. Nekoga će iz Straha izvući i najmanja akcija. Nekome će pomoći već i razgovor o strategiji kako nastaviti dalje. Netko će ga moći razriješiti u svojoj glavi (osvještavanjem i promjenom značenja straha), netko će ga otpustiti koristeći Tijelo (dopustiti mu jednostavno bivanje, osjećati ga u tijelu i biti ok s tim).
A netko će ga pokušati zanemariti.
Kažem ´pokušati´ jer  će se, baš kao i svi dijelovi sebe koje ne možemo odmah zavoljeti, strpljivo vraćati i vraćati po ljubav. Kako god se nosila sa svojim strahovima, znaj da i u tebi čuči neki šareni, moćni Power Ranger! A Power Ranger nikad ne daje svoju snagu strahu. Daje mu on i ljubav i pažnju i disciplinu, ali nikada svoju Snagu, jer zna da se:
´Nešto moćno krije ovdje. Nešto silno želiš od ovoga. Nečemu si bliže. Nečemu što dugo već želiš. Hajde, usudi se! Hajde sad! Ovo si htjela, pokaži sad da to doista i želiš! Hajde, izazivam te!´
Ako postoji Strah, znaj da postoji i nesrazmjerno veća, čak beskonačno puta jača Snaga u tebi za prevladati ga.
O toj Snazi pročitaj više u nekom od narednih postova. 🙂
Do sljedećeg čitanja
Tvoja,
Bety
Pretvorba

Nadam se da neću uspjeti.


Nema komentara

Dobro si pročitala naslov – Nadam se da neću uspjeti u ovome. Nadam se da ću pasti.

Viziju ovog bloga i sadržaj koji se iz mene sada već nezaustavljivo izlijeva, nosim dugo u Srcu. Ono čime sam samu sebe zarobila je nevidljivi kavez perfekcionizma. Nevidljivi kavez nedovoljnosti. ´Ovo je nešto posebno, nemoj slučajno zabrljati!´, ego se ušuljava s pohvalama… U prošlosti sam mu znala ponekad pobjeći. U zadnjih godinu dana – nikako. Sada, otvorivši se potpunoj vjeri u Sebe, misli koje me oslobađaju tog kaveza su: ´Nadam se da neću uspjeti. Nadam se da ću zabrljati. Nadam se da ću pasti. ´

Ukoliko si me do sada pratila na kanalu Bjutilogije (bilo putem bloga, fb stranice, youtube kanala, instagrama) onda znaš da je riječ o projektu u kojem NISAM USPJELA. Bar ne prema ´razumnim´ parametrima. Onim mjerljivim. Parametrima poput: broja pretplaćenih ljudi, zarade, utjecaja, suradnji, biznisa itd. Dvije godine rada – uzalud.  TOTALNI PROMAŠAJ!

Također, totalno sam promašila i svaku svoju vezu. O ovome bih mogla napisati knjiga i knjiga (vjerojatno jednog dana i hoću!), a kako ovaj post nije dovoljno dug za sve moje neuspjehe u vezama, znaj da su bili grandiozni! TOTALKE! Zez do zeza!

I nemoj slučajno misliti da sam toliko naučila iz svega, pa sada više nikad ne griješim. A ne, ne, ne! Na dnevnoj sam razini u stanju napraviti toliko promašaja- od ne slušanja vlastite intuicije, ishitrenosti, osuđivanja sebe, drugih, ne voljenja sebe-  da se ponekad divim sama sebi.

U čemu je sada razlika, pitaš se? ( Vjerojatno ovdje nisam uspjela niti u čitanju tvojih misli 🙂 )

Razlika je u tome što sada obožavam privilegiju neuspjeha.

Ovo je toliko bitno da ide u caps lock: OBOŽAVAM PRIVILEGIJU NEUSPJEHA!! I još jednom u boldu, molim: OBOŽAVAM PRIVILEGIJU NEUSPJEHA!!! Uslijedit će ovome i vizualni sadržaj:

neuspjeh je privilegija

Neuspjeh je privilegija. Možeš li omotati svoje misli oko toga?

[Disclaimer: Ovo je dio posta gdje stvari postaju iskrene, filozofske i duhovne. Ako je to tvoja šalica čaja, nastavi s čitanjem.]

Ono što znam u Srcu je da smo došli na ovu prelijepu Planetu po iskustva. Nismo Tijelo koje ima Dušu. Obratno je – Duša smo koja ima Tijelo. (Usput, to je jedino što ustvari IMAMO u ovom životu ;)). Tijelo je tu zbog iskustva života. Iskustvo uključuje mnoge procese: kemijske, biološke, fizičke, društvene, duhovne, tehničke (…). Ti procesi, voljeli mi to ili ne, uključuju neuspjehe.

I koje li privilegije! Koje li privilegije živjeti baš ovaj život! Živjeti baš ove neuspjehe! Dozvoliti Tijelu da nesmetano radi ono što najbolje i prirodno zna – da biva Proces. TI NISI SVOJE TIJELO. TI NISI U NIKAKVOM PROCESU. Ti si tu da se skloniš s puta Životu. To znači dozvoliti Tijelu da griješi. To znači dozvoliti Tijelu da uči. To znači voljeti svaki neuspjeh Tijela, dozvoliti svaki promašaj. To znači… Zaljubiti se u svaki pad…

Nadam se da neću uspjeti.

Nadam se će ono što sam zamislila za ovaj blog biti totalni promašaj. Samo tako mogu dopustiti da se događa i razvija nešto milijun puta bolje od onog što je moj mozak zamislio. Toliko se nadam da neću uspjeti jer znam da će ti to dati dozvolu da i ti obožavaš svoje neuspjehe. To je ovdje dozvoljeno. Usput, na blogu ćeš naći tisuću i jednu gramatičku grešku, vrlo lošu strategiju marketinga, neke čudne piksele i tko zna što sve ne. Uz sve tehničke neuspjehe, na blogu ćeš naći i čitati pravu osobu.

Nadam se i da ću na sljedećem spoju skroz i sve zabrljati – tako da me osoba upozna onakvom kakva jesam, ne nekom dotjeranom, zaljubi-se-u-lažnu-mene curom.  Nadam se i da ću doživjeti sto i jedan neugodnjak – nadam se da ću se obrukati na pozornici.  Samo tako mogu znati da je jedina pozornica na kojoj stojim, pozornica Srca. Nadam se da ću se osramotit pred cijelim svijetom. Samo tako mogu znati da sam Ja cijeli svijet. Nadam se da neću dovršiti započetu knjigu. Samo tako mogu znati o čemu doista želim pisati. Nadam se da te neću uspjeti naučiti savjetima kako živjeti život u punini… Samo tako te mogu osnažiti da živiš život u svoj svojoj ljepoti.

Uh, nadam se da neću uspjeti u svemu što sam zacrtala. Znam da dok razmišljam o zacrtanom, sprječavam nešto beskonačno ljepše da zaživi. Znaj da…

Ovaj život nikad neće biti savršen.

Nije za to osmišljen. Čemu se onda bezglavo izobličavati lažnom privolom uspjeha? Uspjeha koji vjerojatno nije ni tvoja definicija uspjeha… Čemu se onda bezglavo izobličavati lažnom privolom nečeg što su ti drugi servirali kao uspjeh? Draga moja, griješi! Što prije! Što glasnije! Griješi u vezama koje te ne podržavaju! Griješi u poslovima koje ne želiš raditi. Griješi u svim svojim nametnutim očekivanjima. Slobodna je ona koja je u potpunom poravnanju sa činjenicom da će griješiti. Ajme slobode! Sloboda zvana: Nikad neću biti savršena žena, pa što? Sloboda zvana: Nikad neću biti savršena majka, pa što? Sloboda zvana: Nikad neću biti savršena zaposlenica, pa što? Sloboda zvana: Nikada neću biti savršena niti-jedna-od-lažnih-uloga-kojoj-sam-povjerovala-da-sam-ja, PA ŠTO? Svaki će te neuspjeh voditi produbljenju tvoje veze sa samom sobom. Svaki će neuspjeh biti samo prečac do Tebe. Draga moja, nadam se da ćemo obje pasti, jer kada padamo, uvijek padamo naprijed.

I nadam se da sam totalno promašila ovu dobrodošlicu na novi blog. Samo te tako mogu pozvati na nešto puno, puno više…

Stoga, dobrodošla na blog Rezolucija: Ljepota! 🙂

 

Neizmjerno te voli tvoja nesavršena, falična, stvarna,

Bety ❤