´Ne može biti ovako lako! Ne, ne možeš tako lako pisati svaki dan.´ – moj unutarnji Kritičar me je u sekundi paralizirao. Poslušala sam ga – djelomično. Pisala sam, ali nisam objavljivala. I to ne nužno poradi Njega, već zbog poštovanja prema pauzi. Prisjetila sam se na tren da je moja Namjera vrlo jednostavna… Continue Reading
Probirem misli. Koji mi je vrag? Jednu po jednu, pa unatrag. I nije mi proces drag, Al´ kako mislima izbrisati trag? Probirem emocije, koji mi je k´´´c? Nije da sam neki mudrac, Al´ emocija je tek stihotvorac, A s njom sam sada samo borac. Probirem svoja djela. WTF? Koji mi je? Glumim kao… Continue Reading
Pobrkali smo Ljubav sa 2S: Seksom i Sentimentalnošću. [Ne kompleksom i Ne univerzalnošću.] Prvo je očigledno: U tjelesnosti se gubimo. I tako nedogledno Ljubav glumimo. Drugo je smiješno: Naučili su nas da je Ljubav Bol, čemer, tuga, Nostalgija i plač. I što više neutješno Paraš srce kao bezglav, Bez i zrna zdravog suda To si… Continue Reading
Ovog trena Netko, Nešto Tvoje srce kucati tjera. Osjetila nisu izoštrena, Da spoznaju vješto Prirodu tog vaučera. I dok ti Netko Neprimjetno, Zrakom puni i prazni pluća, Disao ti, duboko il´ plitko, zbrinuta je tvoja ljudska kuća: Ovog trena Netko tvoje trepavice i nokte raste… Bez tvog upita, Bez ičijeg uplita, Od fetusa čovjek/ žena… Continue Reading
Teret discipline lakši je od tereta kajanja. Kad gledaš iz kuta cjeline i aktualizacije nekad nema stajanja. Ipak, ne lomi se! Mjesto tog´: Poravnaj se. Korisnije je imati kompas nego sat, jer čemu vrijeme ako se iz dana u dan gubiš? ´Poravnato´ živjeti bome treba znat´, disciplina je laka kada se u Viziju zaljubiš…. Po-rav-na-nje!… Continue Reading
Jučer sam napisala vrlo iskren i ranjiv post. Uvijek sam se pitala, kako ljudi imaju snage tako što napraviti. Nakon što sam ga objavila, isključila sam mobitel i dozvolila sebi biti u toj dreniranoj praznini. Jer da, nakon što prođeš kroz more emocija odjednom, osjećat ćeš se kao da te to more izbacilo. Hoće to… Continue Reading
Iliti priča o auto-refleksiji. Ovo tipkam kako bih samoj sebi dozvolila, još jednom, po tko zna koji put, biti ok s činjenicom da nisam ni približno, a ne u korak, te famozne, svjetske definicije uspjeha ili neke životno sigurne normale. Ali ni blizu. Ne vidim joj ni siluetu od silne prašine. I opet sam pozvana… Continue Reading
